Ako gledate bilo koju informativnu emisiju na nekoj od televizija, pogotovo na nacionalnoj katedrali duha, imat ćete prilike naići na svu silu uniformi kako agresivno prodiru u vaše domove. Oficiri, pa nakon njih stižu policajci, pa onda u nekoj od tužbovnih povorki stupaju popovi, a na kraju, ne zato što su manje zastupljeni, ljudi u stonvoširanim maskirnim uniformama, koje su iz mode trebale izaći prije četvrt stoljeća, i pod barjacima što se mlako vijore. Kolone, povorke, procesije, marševi, postrojavanja, špaliri, dvoredi, četveroredi, zaklinjanja, preklinjanja, proklinjanja... Ne može se čak ni reći da se radi o suptilnoj militarizaciji, već je riječ o otvoreno vulgarnom procesu koji prenose nemaštoviti birokratizirani mozgovi primitivizma, često nesvjesni i nezabrinuti štetom koju čine, ali razdragani zbog uskogrudnih koristi koje će sjesti na konto što pozicije, što para. Militarizacija hrvatskog društva i ne mora biti skandalozna kad u zajednici bez sadržaja i ne preostaje ništa drugo nego manipulirati najplićim emocijama i zloupotrebljavati objektivne žrtve koje su, da stvar bude tužnija, ginule da društvo bude civilno. No, kako cementirati socijalnu stratifikaciju bez jakih imperativa u situaciji kada si većini oduzeo budućnost, zbog čega čak ni posljednja Jugoslavija više ne izgleda kao sam crni vrag? Jedino zloupotrebljavanjem prošlosti. Kao i u Eseferjotu, vojska i prvoborci opet su postali tabu-tema, postali su dogma, a još malo je do toga da ni partiju nećemo smjeti spomenuti, osim u kontekstu pokornosti i vječne zahvale. Pitanje je koliko ta vječna zahvalnost mora trajati. Osobno, ne osjećam da sam ikome išta dužan, niti da se moram klanjati znanim i neznanim herojima do iznemoglosti. Narod na koljenima, pa makar i pred svojim svetinjama, nije ništa drugo nego podanička, neslobodna amorfnost, obespravljena u najmanjoj namjeri polaganja autorstva na pogled. Isto tako znam da i većina onih koji su prošli ono najgore 1991. nisu to činili da nas uzmu za taoce, ali manji dio pretorijanaca koji u simbiozi zasluga i politike pronalaze lukrativnu nišu da ne rade ništa, cjelokupnu grupaciju pretvara u paradigmu castruma. Koliko je stvar otišla do besmisla dotuklo me je u nedavnom, posve slučajnom gledanju reprizne epizode kviza u kojoj je nastupio natjecatelj predstavivši se kao djelatna vojna osoba. Kada je nakon uvodnih besjeda došao red da djelatna vojna osoba odgovori na minutu pitanja, poluvoditelj(sleš)poluredatelj iznenada zastaje i kaže: No, prije svega samo da vam se zahvalim na vašoj službi! Nadam se da se spomenuti poluvoditelj(sleš)poluredatelj isto tako redovito i servilno na njihovoj službi zahvaljuje profesorima što su obrazovali i odgojili generacije djece, umirovljenicima koji su pošteno odradili svoj radni vijek, a sad primaju manje od milostinje, liječnicima što su spašavali živote ili studentima i mladima što još nisu pobjegli iz ove utvrde. Onda sam čuo i da su preko Pelješkog mosta prvi prešli branitelji na motorima! Nisam posve siguran da je takva jedinica postojala 1991. i da se s Harley Davidsonima jurišalo na brojno nadmoćnijeg neprijatelja. Ne zamjeram redateljima vojno-redarstvenog spektakla na odabiru glavnih glumaca, ali da se mene pitalo, Pelješkim mostom prva bi prošla djeca, stotine, tisuće njih s obje strane obale, ako ih ima, i time bi na stvaran i na simboličan način pokazao kome je ova zemlja namijenjena i kakvom se vidi u ogledalu.

SJAJAN DOČEK

FOTO Prvi trening pa odmah tamburica: Pogledajte što je dočekalo vatrene na travnjaku

IZBORNIK PONOVNO LJUBI

FOTO Svi su gledali u njih: Sigurdsson na tribinama u Zadru s moćnom Islanđankom, ne razdvajaju se

LJUBAVNA PRIČA

FOTO Tko je supruga Ante Gotovine? Vjenčali su se u turbulentnom razdoblju između dvije vojne operacije

Umjetnost na živom platnu

Milijuni su pokušavali otkriti gdje se skriva žaba: Kad ljudsko tijelo postane optička iluzija

JESTE LI PROBALI

Jedna vrsta poklona postala je poželjnija od parfema, nakita i gadgeta

Odlične vijesti za dio građana: Dobit će gotovo 100 eura veće mirovine