Upravo u vrijeme dok svijet obilježava stogodišnjicu završetka Prvog svjetskog rata, globalnog sukoba koji je odnio više od 10 milijuna života, moglo bi se očekivati da je svijet danas puno mirnije i sigurnije mjesto, da je ljudski rod nešto naučio iz povijesti. Na žalost, istina je prilično drukčija. Danas se na planetu Zemlji, ne računajući “rat protiv droge” koji u Meksiku odnosi na desetke tisuća života godišnje, vode četiri “velika” i deseci sporadičnih ratova, a broj poginulih i ranjenih ponovo se mjeri velikim brojkama.
Daleko od domovine
Doduše, ova četiri rata koja plamte u Siriji, Afganistanu, Iraku i u Jemenu nisu “klasični ratovi” jedne države protiv druge. Još gore, ovo su područja svojevrsnih proxy ratova u kojima svjetske ili regionalne sile vode sukobe sa svojim globalnim suparnicima, no ne i na svom teritoriju. Jer puno je lakše i jednostavnije ratovati na tuđem teritoriju, tisućama kilometara daleko od vlastite domovine.
Prvi, i svakako “najpoznatiji” rat koji se i danas vodi je rat u Siriji. Otkad je izbio, prije sedam godina, u sirijskom ratu smrtno je stradalo oko pola milijuna ljudi, a milijuni su prognani iz svojih domova. Lista sudionika ovog rata je poduža, jer upravo je Sirija mjesto na kojemu se isprepliću geopolitički interesi Rusije i zapada, ali i nekoliko zemalja Bliskog istoka. Prije svega, tu su regularne sirijske postrojbe pod kontrolom predsjednika Bashara Al-Assada koje su sada, za razliku od prije nekoliko godina, u prilično stabilnom stanju. Na “Assadovoj strani” nalaze se još i Rusija te Iran čije postrojbe pomažu, ili su pomagale, u stabilizaciji bojišta i ovladavanja dijelom sirijskog teritorija. Ove su snage u svojevrsnom prešutnom paktu i s Kurdima koji kontroliraju istočni dio Sirije.
S druge strane nominalno se nalaze sirijski pobunjenici koji su na samom početku sukoba prikazivani kao liberalni, demokracije željni borci kojima je dosta dotadašnje vlasti. No, ubrzo se pokazalo kako veliku većinu ovih snaga čine veće ili manje islamističke grupe djelomično povezane s Al-Q’aidom. Na strani pobunjenika nalazi se i SAD te zapadne zemlje poput Britanije ili Francuske, ali i Saudijska Arabija koja izdašno financira radikalne skupine. Tu je i Turska koja nastoji “osigurati sigurnost” svojih južnih granica, no u stvari pokušava potkopati kurdsku tvorevinu na istoku Sirije kako se ona ne bi prelila i na turski teritorij. U cijelu ovu računicu treba ubaciti i ISIL koji je donedavno upravo na području Sirije imao veći dio svog “kalifata” dok nije uništen, najviše zahvaljujući ruskom angažmanu.
No, pravi rat u Siriji u stvari se vodi između Rusije i SAD-a koje ovu zemlju i tamošnje bojište koriste za odmjeravanje snaga i testiranje novih oružanih sustava. Ujedno, upravo je Sirija mjesto na kojem svoju poziciju na geopolitičkoj karti svijeta testiraju i Washington i Moskva.
Drugi veliki rat koji se trenutačno vodi je onaj u Iraku. Doduše, nema tu stvarnih i otvorenih neprijatelja jer se sukob odvija između službenih iračkih snaga, potpomognutih SAD-om, protiv svojevrsnog “nevidljivog neprijatelja”, mješavine islamista, ostataka ISIL-a i pristaša svrgnutog diktatora Saddama Husseina. I unatoč ovoj nedefiniranoj situaciji, samo tijekom 2018. godine u Iraku je stradalo gotovo 5000 ljudi.
Sličan sukobu u Iraku je i rat u Afganistanu. I ovoga puta na jednoj su strani regularne afganistanske postrojbe potpomognute zapadnom koalicijom u kojoj glavninu snaga ima SAD, no u kojoj ovaj put, među ostalima, sudjeluje i Hrvatska. S druge strane su ponovo “nevidljivi neprijatelji”, u ovom slučaju talibani i pripadnici sličnih islamističkih organizacija. Rat u Afganistanu ovo je godine koštao života više od 35 tisuća ljudi.
Četvrti veliki rat je rat u Jemenu, i on je na neki način “preslika” sukoba u Siriji, no ovoga puta s regionalnim “igračima”. S jedne strane je Saudijska Arabija koja pokušava vratiti na vlast Rijadu naklonjenu sunitsku struju u Jemenu. S druge strane su Huti, jemenski šijiti koji imaju podršku Irana. Sukob u Jemenu je, mahom zahvaljujući bezobzirnosti okrutnosti Saudijske Arabije, koštao života više od 25 tisuća ljudi, no milijuni su u opasnosti smrti od gladi i pothranjenosti. Ujedno, Saudijska Arabija pokušava ostvariti dominaciju u Jemenu kako bi “ponizila” Iran, no uspjesi na bojnom polju gotovo su im nikakvi.
Neće biti velikog rata
Uz ove sukobe još je niz “zamrznutih sukoba” ili ratova niskog intenziteta koji se mogu u relativno kratko vrijeme rasplamsati. Jedan od njih vodi se na području Europe, u istočnoj Ukrajini gdje već neko vrijeme vlada status quo kojim ni jedna strana nije pretjerano zadovoljna. Tu je i pogrom muslimana u Mijanmaru, sukob na Filipinima. Gotovo neprimjetno prolazi i somalijski građanski rat, sukobi u Libiji sada su već svakodnevica u ovoj državi koja postoji samo na papiru. Nigerija se nosi s Boko Haramom, no broj žrtava neprestano pomalo raste. I naravno, tu je i rat u Darfuru koji tinja već godinama.
Iako je teško očekivati novi rat velikih razmjera koji bi se vodio u Europi, potpuno je jasno kako svijet nije mirno mjesto. Samo su velike sile svoje sukobe pomakle u “zadnja dvorišta”, mjesta koja nikome ni na istoku ni na zapadu nisu pretjerano bitna. Mjesta na kojima mogu odmjeravati svoje snage i iskušavati nova oružja bez velike brige za vlastitu sigurnost i sigurnost vlastitih stanovnika.
Pogledajte video o vojnom avionu F-35:
Zahvali Amrikancima...oni se brinu da Vi stalno ratujete.