Izraelske snage su usmjerile svoje napore na iransku nuklearnu infrastrukturu, s posebnim naglaskom na podzemna postrojenja za obogaćivanje uranija. Postrojenje u Natanzu, smješteno u središnjem dijelu Irana, pretrpjelo je značajna oštećenja, kako je izvijestila Međunarodna agencija za atomsku energiju (IAEA). Drugo ključno nalazište, Fordow, duboko je ukopano u planinu. Za pristup ovom podzemnom kompleksu bile bi potrebne moćnije bombe za "probijanje bunkera", kojima trenutno raspolažu samo Sjedinjene Američke Države. IAEA je okarakterizirala napade na iranska nuklearna postrojenja kao "izrazito zabrinjavajuće".
U ponedjeljak je generalni direktor agencije, Rafael Grossi, upozorio da vojna eskalacija "povećava rizik od radiološkog ispuštanja s ozbiljnim posljedicama za stanovništvo i okoliš". Postrojenja za obogaćivanje uranija koriste se za proizvodnju zaliha specifičnog izotopa uranija. Profesor Paddy Regan sa Sveučilišta u Surreyju i britanskog Nacionalnog fizikalnog laboratorija pojašnjava: "Uranij izvađen iz zemlje dolazi u dva oblika: 99,3% je uranij-238, dok je 0,7%, odnosno otprilike jedan atom od 150, uranij-235 - ključan za rad nuklearnih reaktora". Suština procesa obogaćivanja nuklearnog goriva je povećanje udjela uranija-235. Ovaj se proces, prema riječima profesora Regana, provodi pretvaranjem uranija u plinovito stanje i njegovim centrifugiranjem u posebnim strojevima. Budući da je uranij-238 teži od željenog uranija-235, centrifugalna sila ih razdvaja tijekom rotacije. Ovaj se postupak ponavlja kako bi se postiglo željeno obogaćenje.
Za nuklearne elektrane obično je potrebno 3-5% obogaćenog uranija za pokretanje kontrolirane nuklearne reakcije koja generira energiju. Međutim, za izradu nuklearnog oružja neophodan je znatno veći udio uranija-235 - oko 90%. U suštini, što je uranij više obogaćen, to je veće oslobađanje energije pri cijepanju atoma. IAEA je objavila da je iranski uranij dosegao oko 60% obogaćenja, što ga čini potencijalno prikladnim za nuklearno naoružanje.
Ipak, raketni napad na pravilno uskladištene zalihe obogaćenog uranija ne bi izazvao "nuklearni incident" razmjera katastrofa u nuklearnim elektranama Fukushima ili Černobil. Profesor Jim Smith sa Sveučilišta u Portsmouthu, stručnjak za posljedice černobilske katastrofe, objašnjava: "Visoko obogaćeni uranij je otprilike trostruko radioaktivniji od neobogaćenog. Međutim, u stvarnosti, nijedan od njih nije izrazito radioaktivan. Ne bi prouzročio značajno onečišćenje okoliša". "Veću zabrinutost izazivaju takozvani fisijski produkti - elementi nastali raspadom uranija u reaktoru ili bombi, poput radioaktivnog cezija, stroncija i joda. Oni predstavljaju ozbiljniju prijetnju za okoliš", kazao je. No, s obzirom da se u postrojenjima za obogaćivanje ne odvija nuklearna reakcija koju ne bi pokrenula ni eksplozija bombe, ovi opasni radioaktivni "fisijski produkti" ne bi bili prisutni, napominje Smith. Umjesto toga, eksplozija bi mogla lokalno raspršiti uranij, piše BBC.
Nakon bombardiranja postrojenja Natanz, IAEA je detektirala radioaktivnu kontaminaciju na lokaciji, ali su razine radioaktivnosti izvan kompleksa ostale nepromijenjene i u normalnim granicama. Profesorica Claire Corkhill, voditeljica Katedre za mineralogiju i upravljanje radioaktivnim otpadom na Sveučilištu u Bristolu, ističe: "Kad je riječ o uraniju, zračenje zapravo ne putuje na velike udaljenosti". Međutim, za ljude u neposrednoj blizini postoje potencijalni zdravstveni rizici, upozorava. "Što se tiče toksičnosti za ljudski organizam, svakako treba izbjegavati udisanje ili gutanje čestica uranija," naglašava profesorica. "Razlog tome je što se čestice uranija mogu zadržati u stanicama pluća ili želuca, gdje se postupno radioaktivno raspadaju, uzrokujući oštećenja", dodala je. Osim radioaktivnosti, izloženost kemikalijama također predstavlja potencijalnu opasnost za osobe u blizini.
Profesor Simon Middleburgh, stručnjak za nuklearne materijale sa Sveučilišta Bangor, upozorava: "U slučaju incidenta gdje bi centrifuge oslobodile uranijev heksafluorid, plin koji se u njima nalazi, došlo bi do ozbiljnog kemijskog incidenta". "Uranijev heksafluorid je izuzetno reaktivan s vlagom u zraku, stvarajući vrlo jaku i korozivnu kiselinu. Ipak, njegov utjecaj na okoliš bio bi ograničen na vrlo usko lokalno područje", objašnjava profesor. IAEA je objavila da njihov Centar za incidente i hitne slučajeve radi neprekidno te da će nastaviti pratiti stanje iranskih nuklearnih postrojenja i razine zračenja na tim lokacijama.
Otvori KEKS Pay
Ovi iz IAEA nemaju pojma jer Tonči je neki dan lijepo rekao da kad Izraelci gađaju nuklearna postrojenja nema nikakve opasnosti. Dok, ne daj Bože, kad bi Iranci pogodili neko izraelsko postrojenje, to bi bila katastrofa svjetskih razmjera.