Poljska, uza sve oružje koje je do sada kupila ili naručila, želi postati i nuklearnom silom, kako u vojnom tako i u civilnom smislu. Jednostavno je to logičan nastavak njena plana da postane vodećom kopnenom silom u Europi, put koji svladava s priličnom lakoćom jer nakon izlaska Velike Britanije, Francuska je ostala jedina nuklearna sila u Europskoj uniji.
Kada se razmišlja o nuklearnom programu u vojne svrhe, misli se zapravo na ključno sredstvo odvraćanja. Jednostavno, zemlja za koju se zna da ima nuklearno naoružanje u znatno je manjem riziku da je napadne neki jači susjed. To je očito slučaj i u Poljskoj, koja Rusiju, koja je najveća svjetska nuklearna sila, smatra konstantnom prijetnjom. Tako u Poljskoj razmišljaju o dvije varijante. Prema jednoj, dopustili bi da se na njezinu teritoriju rasporedi francusko nuklearno naoružanje, a druga, koja bi možda uslijedila nakon prve, bilo bi nabavljanje vlastitog nuklearnog naoružanja. Poljski predsjednik Karol Nawrocki izjavio je da bi Poljskoj trebalo dati priliku da na svom teritoriju ima strano nuklearno oružje i razvija vlastite kapacitete za nuklearnu energiju. U razgovoru za televiziju LCI, Nawrocki je naglasio da Poljska mora ojačati svoju ulogu unutar NATO-a i zaštititi svoju nacionalnu sigurnost.
Trošiti novac na vojsku u Poljskoj bez nuklearne opcije nema smisla, jer u bilo kakovom ratu sa Rusijom, Rusi mogu ispaliti par taktičnih nuklearnih granata i Poljaci su gotovi. No ako Poljaci mogu uzvratiti istom mjerom, Rusi se neće latiti nuklearne opcije. I naravno isto vrijedi i za ostale vece zemlje blizu Rusije, na pr. Njemacku. Pardoksalno, ali nuklearne opcijepocinje smanjuju opasnost od rata.