Hrvati znaju najbolje. Ili misle da znaju, barem kad je riječ o gospodarenju otpadom. Ne bi da im se smeće gomila doma, ne bi da im je u blizini zgrade, ne bi da im smrdi odlagalište, ne bi da se kod njihova grunta grade centri gdje će se otpad nastojati odvojiti i pretvoriti u nešto drugo, a ne bi baš ni spalionice jer gušit će ih to u pokušaju udisanja friškog zraka.
Ne guši ni Dance, ni Fince, ni Austrijance, ni Norvežane, samo nas, jedinu zemlju Europske unije koja dosad nije sagradila ni jednu jedinu energanu. E sad, mogli bismo opet naklapati o bliskom nam Beču s kojim često volimo usporediti Zagreb pa govoriti o skijaškim avanturama koje se događaju na njihovoj energani, mogli bismo govoriti o tome kako se trećina glavnog grada Austrije grije upravo na otpad iz spalionice, mogli bismo o penalima koje će Unija nametnuti ne budemo li reciklirali, mogli bismo i o 500 energana koje Europa ima, a u kojima se oporabi 100 milijuna tona otpada... ali nećemo.