Iskrenja između branitelja i kulturnjaka proteklih dana političari koriste kako bi dolijevanjem ulja rasplamsali sukobe, isprovocirali nove reakcije i incidente, pa onda s nerazumnim ispadima pojedinaca dijagnosticirali stanje u društvu dramatičnim. Osobito nakon koncerta Marka Perkovića Thompsona, kojem i ljevica i desnica, a i mediji, daju pretjerano političko ili zlonamjerno značenje "ustašluka". Ništa u Hrvatskoj nije drugačije nakon tog koncerta. Štoviše, dojam je da nikad kao ove sezone nismo vidjeli više srbijanskih registracija na hrvatskim cestama. Bez obzira na to što im predsjednik Srbije govori o Hrvatima, pa i unatoč tome što hrvatska ljevica govori o "ustašizaciji". Svi ti turisti i radnici koji nam dolaze iz Srbije dokaz su ispraznosti teza o "ustašizaciji" Hrvatske, pogotovo ako se, a nadajmo se da će se u što većem broju vratiti u Srbiju s pozitivnim dojmovima, ili barem bez negativnih iskustava.
Zanimljivo je to da politička stajališta velikog dijela srbijanske političke scene i hrvatske ljevice uopće nisu tako različita. I jedni i drugi dramatiziraju o usta*tvu. Srbijanska politika zato jer im je svaka hrvatskadržava prepreka njihovim velikosrpskim projektima, a hrvatska ljevica, koja je bez ozbiljnog državotvornog impulsa, dramatizira o usta*tvu jer joj je taj, retrogradni nedemokratski impuls iz komunističkih vremena, jedini način da se domognu vlasti, jer su za sve drugo potpuno nesposobni.