Na muci se poznaju junaci, stara je hrvatska poslovica. A ova COVID-19 agresija velika je muka. I premda takvoj vrsti agresora Hrvati barem stotinjak godina nisu bili izloženi, sjetimo li se španjolske gripe, činjenica je da su se u kriznim vremenima pojavljivali ljudi koji su se borili protiv beznađa. Takvi smo zadnji put bili tijekom Domovinskog rata.
U ovom novovjekom ratu, protiv pandemije, na početku smo također bili bez oružja pa smo se snalazili i trudili da bude što manje žrtava. No nakon godinu dana stiglo je oružje s kojim smo se mogli početi boriti. To se oružje nije pokazalo spasonosnim, no najbolje je koje trenutačno imamo te pomaže i smanjuje broj žrtava i hospitaliziranih. Da je tomu tako, dovoljno je pogledati primjere zemalja koje su dobro procijepile svoje stanovništvo i u kojima se drastično smanjio broj žrtava.
Davor Ivanković, vidim da koristiš retoriku svoga velikoga vođe Plenkovića, odnosno koristiš riječi kao plašljiv, prepao, uplašio, itd. i u istu rečenicu stavljaš domoljublje. Ivankoviću, za tebe ne znam, ali za Plenkovića je općepoznato da se onomad, 1991., prepao i uplašio te nije uspio tada pokazati svoje domoljublje. I ako ti je takav uzor, nije ti lako.