Vukovar se posljednjih godina sve snažnije nastoji pozicionirati ne samo kao grad posebnog pijeteta i sjećanja, nego i kao mjesto novih gospodarskih prilika, investicija i kvalitetnog života. Zbog toga se organizira prvi Vukovar Business Forum, najavljen kao najveća poslovna konferencija na istoku Hrvatske, koji bi trebao okupiti poduzetnike, investitore i predstavnike hrvatske dijaspore. O tome što Vukovar nudi ulagačima, u kojim sektorima vidi najveći potencijal za nova radna mjesta, ali i kako zadržati mlade obitelji u gradu, razgovarali smo s gradonačelnikom Marijanom Pavličekom.
Vukovar Business Forum najavljen je kao najveća poslovna konferencija na istoku Hrvatske. Što možemo očekivati na tom forumu?
Cilj nam je bio privući što veći broj izlagača, što iz Hrvatske, što iz inozemstva, odnosno iz dijaspore. Zato nam je jako bitno što ovaj Business Forum organiziramo zajedno s udrugom Meeting G2, koja okuplja hrvatsku dijasporu, prvenstveno gospodarske djelatnike koji već dulji niz godina djeluju od zapadnoeuropskih pa sve do dalekih prekooceanskih država. Cilj nam je na jednom mjestu okupiti gospodarstvenike koji su voljni ulagati u Hrvatsku i ponuditi im ono što Grad Vukovar nudi, odnosno predstaviti povlastice koje ima u odnosu na ostale gradove. Cilj je privući investitore, reći im koje povlastice nudimo i biti im partner kako bismo stvorili preduvjete za otvaranje novih radnih mjesta u gradu Vukovaru. S druge strane, želimo široj javnosti prikazati Vukovar kao grad koji je, naravno, ponosan na svoju prošlost, Domovinski rat i ogromnu žrtvu koju je ugradio u temelje hrvatske države, ali i kao grad koji je okrenut budućnosti. Jer bez novih radnih mjesta, bez zaposlenih i bez mladih obitelji nema ni budućnosti ovoga grada.
Forum se predstavlja kao korak prema vraćanju industrijskog sjaja Vukovaru. Koje industrije danas realno mogu nositi novi razvoj grada, proizvodnja, logistika, IT, poljoprivreda, energetika?
Zainteresirani smo za logističke centre zbog međunarodne plovne riječne luke, ali i za proizvodnju, prvenstveno u poljoprivrednom sektoru, jer imamo velike industrijske divove kao što je Vupik, gdje je više od 400 zaposlenih. Poljoprivredna proizvodnja dio je naše tradicije. Tu je, naravno, i mogućnost ulaganja u tekstilnu i obućarsku industriju, koja je bila stoljetna tradicija grada Vukovara još od 1930. godine, kada su prvi proizvodni pogoni u doba Jana Bate otvoreni na području grada. Otvoreni smo, naravno, prvenstveno za proizvodne pogone. Mi imamo dovoljno trgovačkih centara i uslužnih djelatnosti. Trebamo se definitivno okrenuti proizvodnji. Grad Vukovar nekada je bio, kao što ste rekli, industrijsko sjedište, ja bih rekao, jugoistočne Europe. Na području grada 1991. godine imali smo gotovo 30 tisuća zaposlenih. Danas imamo manje stanovnika nego što smo tada imali zaposlenih i definitivno želimo zaposliti što veći broj ljudi. Trendovi nam idu u korist. Stvarno smo došli do najviše razine zaposlenosti od povratka, s 11.469 zaposlenih, tako da na tome sigurno nećemo stati.
Rekli ste da Vukovar bilježi rekordnu zaposlenost nakon mirne reintegracije. U kojim sektorima vidite najveći potencijal za daljnji rast zapošljavanja?
Apsolutno u proizvodnji. Mi sada imamo više od 200 zaposlenih u proizvodnji dijelova za avioindustriju. Imamo nekoliko stotina zaposlenih u poljoprivrednom sektoru. Imamo brojne farme, što krava, što svinja, brojne poljoprivredne površine koje se obrađuju, kao i proizvodnju vina. Tako da definitivno u tom segmentu vidimo najveće mogućnosti daljnjeg razvoja naše sredine. Ono što želim napomenuti i što me posebno raduje u cijeloj ovoj priči jest to da je, unatoč maksimalnoj, rekordnoj zaposlenosti, i dalje velik udio novozaposlenih u ovoj godini prvenstveno domicilno stanovništvo, znači Vukovar, okolna sela, Vinkovci i Osječko-baranjska županija. Puno je manji udio stranih radnika. Nije cilj dovesti tvrtke u kojima će raditi stranci iz dalekih azijskih zemalja za minimalac, nego dovesti kvalitetne tvrtke koje će naše ljude pošteno platiti. Cilj je da prvenstveno onom manjem dijelu ljudi koji je još uvijek nezaposlen omogućimo zaposlenje, a s druge strane da potaknemo našu dijasporu na povratak. Prvenstveno mislim na one Vukovarce koji su napustili Vukovar prije desetak godina, kada su se otvorile granice Europske unije.
Ima li grad i okolica dovoljno radne snage, odnosno dovoljno ljudi koji bi radili na novim radnim mjestima?
Uvjeren sam da bismo imali. Bitno je samo da te plaće budu realne i poštene. U razgovoru s investitorima uvijek naglašavam: nemojte ljude držati na minimalcu. Uz ove pogodnosti koje Grad i država nude za otvaranje radnih mjesta u Vukovaru, ne bih želio da netko radi za minimalac. Mislim da plaće ipak moraju biti prikladne današnjem vremenu. To se pokazalo i u ovim posljednjim zapošljavanjima, gdje je više od 80 posto zaposlenih ipak iz domicilnog stanovništva. Ono što me raduje jest da se sve veći broj ljudi odlučuje na povratak. Prema našim pokazateljima, ove godine u osnovnim školama imamo 32 povratničke djece. To nije mala brojka i vjerujem da će se ti trendovi nastaviti te da će u budućem razdoblju biti još veći.
Koliko je važno uključivanje hrvatske dijaspore u razvoj Vukovara i očekujete li da će se kroz ovaj forum otvoriti konkretni kontakti s poduzetnicima iz inozemstva?
Mislim da hoće. Dijaspora nam je vrlo bitna. Ona je, inače, emotivno vezana uz Vukovar, uz njegovu žrtvu, i uvijek blagonaklono gleda prema Vukovaru. Ali i Vukovar mora pokrenuti taj prvi korak te im upravo kroz ovaj Business Forum pokazati da su dobrodošli i da ćemo im maksimalno izaći ususret. To se odnosi na raspoloživost naših gradskih resursa kako bi što prije došli do određenih informacija, a kasnije i do potrebnih dozvola za otvaranje pogona. Definitivno na dijasporu gledamo kao na jedan od ključnih faktora daljnjeg razvoja Vukovara, koji nam uvelike može pomoći u dodatnom zapošljavanju i podizanju kvalitete života u gradu.
Često se govori da Vukovar ima snažan simbolički značaj, ali vi sada naglašavate gospodarsku budućnost. Kako pomiriti sliku grada sjećanja sa slikom grada investicija, inovacija i mladih obitelji?
Može i mora. Budimo realni, Grad Vukovar je temelj stvaranja hrvatske države, njegova herojska obrana i 2717 poginulih naših sugrađana koji su dali svoje živote za ovu državu. Međutim, mi ne možemo biti grad spomenika. Nećemo ni milimetra odstupiti od vrijednosti Domovinskog rata, ali se moramo okrenuti novim generacijama koje želimo privući u grad Vukovar. Rekao sam već da mi je dosta slika iz Vukovara u kojima nas netko žali. Dosta mi je slike Vukovara kao mjesta u kojem žive neki jadnici kojima nije lako. Ne treba nas nitko žaliti. Hvala Bogu, živi smo i zdravi. Svojih deset prstiju imamo. Kao što smo mogli prije, tako možemo i sada napraviti čuda u gradu. Samo nam dajte mogućnost da, sukladno svim zakonskim regulativama, možemo razvijati naš grad. Mislim da se iz Vukovara mora slati što više pozitivnih priča, i prema medijima i prema široj hrvatskoj javnosti. Vukovar nije grad u kojem ćemo 365 dana biti u crnini i žaliti. Vukovar je živo tkivo i on živi 365 dana. Dani sjećanja uvijek imaju posebnu simboliku u gradu Vukovaru i uvijek će tako ostati. Međutim, ostale dane moramo se okrenuti razvoju i stvaranju kvalitetnih preduvjeta za život naših sugrađana, prvenstveno mladih. Želim da Vukovar bude grad dječjeg plača i dječjeg smijeha. Što više djece, to je budućnost grada Vukovara. Mislim da bi to prihvatili i svi oni koji su dali svoj život za Vukovar i Hrvatsku. Nije cilj da Vukovar bude grad spomenika, nego grad budućnosti, upravo na temelju koji su oni 1991. godine svojim životima ugradili u ovaj grad.
Ako se nakon foruma pojavi ozbiljan interes investitora, ima li Vukovar spremne lokacije, infrastrukturu i administrativnu brzinu da takve projekte odmah prihvati?
Imamo. Imamo još nešto slobodnih parcela u postojećoj gospodarskoj zoni. Odlukom Gradskog vijeća donesena je odluka i za još jednu lokaciju nove gospodarske zone uz cestu 12 hrvatskih redarstvenika, koja se proteže na više od 30 hektara uz glavnu državnu cestu. Očekujemo da vrlo brzo, sukladno zahtjevima investitora, možemo napraviti sve pristupne ceste, infrastrukturu koja im je potrebna i parcelaciju svih površina za njihove investicije. Prostora ima i uvjeren sam da ćemo nakon ovog Business Foruma imati velik, odnosno određen broj zainteresiranih investitora.
Što Grad može učiniti da se poduzetnicima olakša svakodnevno poslovanje? Što biste izdvojili kao najveću prednost za poduzetnika koji razmišlja ulagati baš u Vukovar?
Sukladno svim postojećim propisima i zakonima vezanima uz Grad Vukovar i područje posebne državne skrbi, Grad Vukovar je grad u kojem su naši gospodarstvenici oslobođeni 50 posto doprinosa za zdravstveno i mirovinsko osiguranje. Omogućeno im je, uz određene i točno definirane kriterije, oslobađanje od poreza na dobit. Grad će odlukom Gradskog vijeća osloboditi sve one koji otvaraju proizvodne pogone plaćanja komunalnih doprinosa. S druge strane, zaposlenici u tim tvrtkama, ako su s područja Vukovara, oslobođeni su 50 posto poreza na dohodak, što im omogućava veća primanja. Naravno, uz sve to vrlo je bitno da je gradska uprava, prvenstveno Upravni odjel za gospodarstvo, otvorena prema poduzetnicima i da im je na raspolaganju 24 sata dnevno. To je vrlo bitno.
Mladi su često ključna tema kada se govori o budućnosti Vukovara. Što im danas Vukovar može ponuditi da ostanu, ne samo posao, nego i kvalitetu života?
Što se tiče kvalitete života, Grad Vukovar stvarno ima sve. Apsolutno sve. Od društvenog života i kulturnih događanja, većinom doslovce besplatnih, bez ikakvog plaćanja, do raznih manifestacija koje se tijekom godine događaju u gradu Vukovaru. Ono što je bitno i što nudimo mladima jest činjenica da smo vjerojatno još uvijek jedini grad koji već godinama, upravo na naš prijedlog iz vremena kada sam bio zamjenik gradonačelnika, sufinancira troškove stanovanja obiteljima s troje i više djece. To je 840 eura godišnje, a tu mjeru sada koristi 160 obitelji. To je demografska mjera i prvenstveno se odnosi na obitelji koje nisu u sustavu Centra za socijalnu skrb, nego na obitelji koje stvarno rade i imaju prihode. Grad im želi pomoći, potaknuti ih i, pod navodnicima, nagraditi zato što imaju troje ili više djece. Također, Grad Vukovar raspisuje javne pozive za dodjelu gradskih zemljišta po vrlo povoljnim uvjetima za novoosnovane mlade obitelji. Oni mogu dobiti zemljište za 30 posto realne tržišne vrijednosti kako bi izgradili svoju prvu nekretninu. Osim toga, država godinama raspisuje javne pozive za dodjelu stanova u državnom vlasništvu, koji se kasnije otkupljuju po vrlo povoljnim cijenama u odnosu na tržišne cijene. Godišnje se podijeli 50 do stotinjak stanova, koje korisnici kasnije mogu otkupiti. To je samo jedna od niza mjera koje Grad nudi mladima, odnosno ono što im je najbitnije na početku zajedničkog života - jedan poguranac u životu. Tu su, naravno, i mjere Županije. Županija daje bespovratno od tri do pet tisuća eura za kupnju prve nekretnine, ovisno o kojem se području županije radi.
Vrtići su sada aktualni u Hrvatskoj, dosta gradova i općina poskupljuje cijene vrtića. Ima li mjesta u vukovarskim vrtićima?
Mi u ovom trenutku gradimo centralni vrtić u vrijednosti većoj od šest milijuna eura, u samom centru grada, gdje će na jednom mjestu biti smještena jedna četvrtina vrtićke djece. Do sada smo imali problem jer su korisnici vrtića bili smješteni na devet lokacija. Mi u Vukovaru imamo 12 vrtića. Tu smo specifični u odnosu na ostale gradove. Imamo vrtiće u kojima djeca pohađaju hrvatski program, ali i one u kojima djeca pohađaju program na srpskom jeziku, sukladno zakonima koji se odnose na nacionalne manjine i ustavnim zakonima. S ovim novim vrtićem imamo mogućnost dodatnih upisa. Vukovar je možda jedan od rijetkih gradova u kojem nema privatnih vrtića, ali 99,99 posto roditelja kod kojih su oba roditelja zaposlena uspijeva upisati djecu u vrtić. Tako će biti i ove godine. Mjesečna cijena iznosi 95 eura za prvo dijete, za drugo dijete cijena se smanjuje, a za treće je besplatno. Nastojimo tu maksimalno izaći ususret roditeljima. Bitno je da roditelji koji rade mogu svoju djecu ostaviti u vrtiću, pod stručnim nadzorom, i da za njih u tom trenutku ne moraju brinuti.
Kada govorimo o svakodnevnom životu u gradu, što građani najčešće traže od vas: više radnih mjesta, stanogradnju, bolji javni prijevoz, sadržaje za djecu i mlade ili nešto drugo?
Građani dolaze jednom tjedno. Ljudi se prijave i tjedno primimo desetak građana. Najviše se, po meni, radi o stambenom zbrinjavanju, koje, nažalost, nije pod nama, nego pod Ministarstvom graditeljstva, za one stanove koje sam spominjao. Tu su zatim rješavanja sporova između susjeda, što također nije pod ingerencijom Grada, pa do infrastrukturnih radova u kojima možemo izaći ususret — od novih parkirališnih mjesta do održavanja zelenih površina, postavljanja sitne komunalne opreme, klupa za odmor i slično. U načelu nastojimo odraditi sve ono što je pod našom ingerencijom. Građani često ne znaju što je u ingerenciji i ovlasti Grada Vukovara, a što su ovlasti države odnosno županije. Zato mi je bitno u ovom mandatu imati otvorenu komunikaciju s građanima. Vrata su svima otvorena. Komuniciramo preko društvenih mreža, ali i preko novo uspostavljenog kanala putem kojeg obavještavamo naše sugrađane o svim bitnim događanjima u gradu Vukovaru, novim radovima i infrastrukturnim projektima.
Znači vi osobno primate građane i razgovarate s njima?
Da, i to je meni super. Za Prvi svibanj sam sjeo s ljudima nakon što sam dijelio grah. Kažu da sam prvi gradonačelnik koji je sjeo s njima za stol. Nije im to baš bilo jasno. Gledajte, i gradonačelnik se osjeća isto. Curi mu krv kao i vama. Ja sam isto čovjek od krvi i mesa, imam troje djece i želim da moja djeca u ovom gradu odrastaju kao sva druga djeca. Neće biti privilegirana ni po čemu u odnosu na ostalu djecu. Čak sam malo stroži prema njima jer sam tu gdje jesam. Ono što je meni bitno jest da se smatram samo izabranim od građana. Nisam prvi, jednak sam s njima. Dobio sam mandat da radim u interesu građana. Najbitnije mi je da, kada sve ovo prođe, bilo to za četiri, osam ili ne znam koliko godina, mogu čista obraza hodati ovim gradom sa svojom djecom i da ne moram bježati od ljudi. Najiskrenije, meni je bitno da nakon svega želim živjeti u ovom gradu. Želim da svi imaju jednake mogućnosti. Rekao sam već: ne može biti dobro samo meni, a mojim susjedima ne. Ako njima nije dobro, onda nikome nije dobro. Ako je od njih deset, devetero dobro, onda mora biti dobro i desetome. Cilj je da svi imaju jednake mogućnosti u gradu. Nije mi bitno kako se tko zove i preziva, kojoj političkoj opciji pripada, koje je nacionalnosti ili vjeroispovijesti. Ako radiš u ovom gradu, poštuješ zakone ove države i dobronamjeran si čovjek, uvijek si dobrodošao. Na zlonamjerne kritike se ne osvrćem, ali dobronamjerne uvijek prihvaćam. Stvarno ne mogu znati sve. Uvijek pet glava zna više od jedne i tako se ponašam. Uvijek će netko dobronamjeran dati neki prijedlog i sukladno tome ćemo reagirati. Nisam ja najpametniji niti si umišljam da sam najpametniji. Ja sam ovdje, ovo mi je posao. Dobio sam mandat od građana i želim ga opravdati maksimalno, koliko znam i umijem, a opet je sud na građanima za sljedeće tri godine.
Uskoro će biti godinu dana kako ste gradonačelnik, kako ste vi zadovoljni s prvom godinom?
Prva godina bila je, rekao bih, godina teških odluka zbog katastrofalne financijske situacije u kojoj smo zatekli Grad. Grad Vukovar bio je u velikim financijskim dubiozama, opterećen brojnim obvezama, sudskim presudama i povratom EU sredstava za megalomanske projekte koji nisu realizirani. Do sada smo vratili milijun i dvjesto tisuća eura raznih kazni, od odvjetničkih troškova nadalje. U fazi smo vraćanja još 560 tisuća eura europskog novca. Od Ministarstva smo dobili prolongiranje od još godinu dana, do kraja trećeg mjeseca iduće godine. Zbog toga sam morao donijeti neke nepopularne mjere i, naravno, nije mi drago zbog toga. Morali smo smanjiti plaće, od gradonačelnika do svih zaposlenika gradske uprave i gradskih ustanova, za pet posto. Morali smo smanjiti i sufinanciranje svih udruga i sportskih klubova za deset posto kako bismo vratili još tih 560 tisuća eura raznih kazni. To su bolni rezovi, ali bez stabilizacije gradskih financija ne možete krenuti naprijed. Moramo stabilizirati financije. Kao što sam rekao, bez stabilnih temelja ne možete graditi kuću. Na gradske financije gledam kao na financije u vlastitom domu. Bez obzira na to koliko to bilo bolno i možda me politički koštalo, ne mogu se ponašati kao pijani milijarder, kao što su neki radili, i trošiti gradski novac dok ide, pa onda dođe blokada i nema više ni za plaće. Morali smo donijeti takve odluke. Uvjeren sam da ćemo kroz sljedećih nekoliko mjeseci tu situaciju sanirati. Razgovarao sam sa svih 397 zaposlenika koji su pod nama i rekao im: ljudi, situacija je takva. Moramo vraćati dugove. Opcija je ili da sutra otpustimo deset posto ljudi iz sustava kao višak ili da smanjimo plaće pa zajedno prođemo kroz to. Većina ih je prihvatila opciju smanjenja plaća. Nikome, naravno, nije drago kada mu se dira u plaću. Međutim, očekujem da će i Vlada stati iza nas. Tražimo modele kako bismo sanirali financijsku štetu u skladu sa zakonom i pravilima. Ne moramo mi biti iznad ostalih gradova i općina. Treba naći model kako bi se sanirali svi dugovi i nakon toga ponovno vratila sva materijalna prava građanima, odnosno zaposlenicima, koja smo privremeno uskratili. Nažalost, posljedice nekih krivih politika i krivih procjena danas snose obični građani, ali mi iz ove kože ne možemo. Morao sam te odluke donijeti i ne mogu reći da je bilo lako. Nisam ih donosio preko noći. Dugo sam o tome razmišljao, ali kada dođete u situaciju da, ako se ovako nastavi, neće biti ni za plaće, onda morate donijeti i bolne rezove. Bitno je stabilizirati financije i mi ćemo ih stabilizirati. Rekao sam da će ovo biti godina stabilizacije financija, ali i daljnjeg razvoja grada, velikih infrastrukturnih projekata i okretanja nove stranice povijesti grada Vukovara.
Kako vi osobno zamišljate Vukovar za deset godina, po čemu biste voljeli da ga tada prepoznaju ljudi iz ostatka Hrvatske i inozemstva?
Kao Vukovar koji će uvijek biti ponosan na svoju ulogu u Domovinskom ratu i na svoje branitelje. Kao Vukovar koji je okrenut budućnosti. Vukovar koji će možda biti i svijetli primjer ostalim gradovima kako se mogu dalje razvijati. Volio bih da to bude grad ugodnog i kvalitetnog života, grad u koji će se vraćati sve veći broj naših ljudi, prvenstveno Vukovaraca koji su otišli. Grad u koji ćemo, ako Bog da, imati i doseljavanje iz drugih dijelova Hrvatske, jer Vukovar nudi sve za kvalitetan život. Kao što sam rekao, ne želim biti gradonačelnik grada, niti građani Vukovara žele živjeti u gradu, koji netko žali ili prikazuje u svjetlu kao da je ovdje gotovo ratno stanje. Ovaj grad živi 365 dana punim plućima, ponosan na svoju prošlost i okrenut budućnosti.
Otvori KEKS Pay
Sa tipovima kao što je Pavliček grad heroj je postao grad slučaj.