– Provjerit ćemo sve informacije koje govore o tome da je Tomislav Dragičević prijavio fiktivno prebivalište u Dubravi Pušćanskoj, Općini Pušća, gdje ima vikendicu, i to kako bi plaćao manji prirez. Ako se pokaže da je to točno, pokrenut ćemo odgovarajući postupak – izjavila je jučer općinska državna odvjetnica u Zagrebu, Željka Pokupec, navodeći kako će se slučaj dugogodišnjeg direktora Ine, koji je otišao s rekordnom otpremninom, provjeriti kao i bilo koji drugi u kojem postoji sumnja da se radi o fiktivnoj prijavi prebivališta kako bi se “uštedjelo” na poreznim davanjima.
U zagrebačkom Općinskom državnom odvjetništvu postoji, naime, već praksa po kojoj se utužuju ovakvi slučajevi, a nedavno je donesena i prva nepravomoćna presuda. Radi se o kaznenom djelu prevara u službi iz članka 344 Kaznenog zakona. Ovisno o tome koliki je iznos štete, propisana je i visina kazne. Ako je šteta do 30.000 kuna, zapriječena je zatvorska kazna do pet godina, a ako je šteta viša od toga iznosa – zatvor koji sud može izreći je do 10 godina.
Kako je Večernji izračunao, bivši direktor Ine je samo na otpremnini od 6,8 milijuna kuna prijavom u Pušći sebi u džepu ostavio 200.000 kuna, kolika je razlika u prirezu (Zagreb ima stopu od 18 posto, a Pušća od 10 posto), što znači da bi ga u slučaju kaznenog progona manipuliranje s prebivalištem i “ušteda” na porezu mogli stajati podosta gubitka slobode. Za dokazivanje kaznenog djela potrebno je utvrditi da Dragičević doista ne živi u vikendici u kojoj je prijavljen, te da se ondje lažno prijavio upravo radi ostvarivanja koristi na koju nema pravo.
O tome koliko je Dragičević stvarno prisutan u svojoj vikendici pitali smo njegova susjeda, Ivana Zvonimira Čička iz HHO-a koji je još prije 12 godina iz Zagreba otišao živjeti u taj kraj. Čičak kaže kako je od Dragičevićeve vikendice udaljen 300 metara zračne linije, a cestom oko kilometar, i da u ovih 12 godina koliko je tamo bivšeg šefa Ine nikada nije vidio na njegovu imanju premda gotovo svakodnevno prolazi pokraj njegove vikendice.
MUP zaustavio istragu
– U blizini je i vikendica odvjetnika Silvija Degena, odvjetnika Gorana Mikuličića, Stjepana Hercega i drugih. No, dok je Degen stalno tamo, kod Dragičevića nisam vidio čak ni parkirani automobil – rekao je Čičak.
Osim što se istražuje njegovo mjesto prebivališta, Dragičević je prema opsežnoj analizi stanja u Ini od 2000. do 2003. godine koja je u posjedu Večernjeg lista, a koju je nakon preuzimanja vlasti 2003. godine naručio HDZ poprilično muljao i u Ini.
Autori te analize tako su uz već poznate afere poput one kada je Dragičević Ininom korporacijskom karticom u Brazilu kupovao dragulje, skupu odjeću i cipele navodno za poslovne partnere koji su Ini trebali osigurati poslove opisali i afere koje se u javnosti nisu spominjale. Njegovo je objašnjenje o poslovnim partnerima, navodi se u tom dokumentu, izazvalo podsmijeh poslovne javnosti jer kakvi su to poslovni suradnici koji nemaju ni za cipele.
U analizi se navodi da je jedna od najvećih, a zataškanih afera ona s nabavom iračke nafte 2001. godine od srpske tvrtke Gromig sa sjedištem u Nišu. Inina podružnica u Londonu, naime, bila je po nalogu Dragičevića od Gromiga kupila milijun barela nafte, a nafta je plaćena na račun te tvrtke u francuskoj banci BNP.
No, Ina je još dodatno na račun tvrtke Gromig, otvoren kod jedne jordanske banke, uplatila 1,35 milijuna dolara uz oznaku da se radi o plaćanju troškova prijevoza nafte od luke gdje je ukrcana do Omišlja u Hrvatskoj. Međutim, tijekom interne kontrole u Ini, piše u analizi, utvrđeno je da su troškovi prijevoza na relaciji Irak – Omišalj javno dostupni svakom poznavatelju tog biznisa te da nisu mogli iznositi više od 670.000 dolara.
Nametnulo se, dakle, pitanje zašto je onda uplaćeno još 680.000 dolara, odnosno zašto je Ina oštećena za taj iznos. Autori te analize navode da je sredinom 2002. godine zbog te afere podnesena kaznena prijava protiv Dragičevića i tadašnjeg direktora Ininine podružnice u Londonu, ali da je taj postupak na nečiju intervenciju u MUP-u zaustavljen te da nikad nije rasvijetljeno gdje je završilo 680.000 dolara. Također, u tom se opširnom dokumentu koji je, kako smo već pisali, proslijeđen tadašnjem premijeru i predsjedniku HDZ-a Ivi Sanaderu navodi da je od 2000. do 2003. godine iznimno profitirao tadašnji ministar gospodarstva Goranko Fižulić, inače vlasnik Magme, te da je promet Magme s Inom od 1999. godine kada je iznosio 6,8 milijuna kuna 2003. narastao na čak 60 milijuna.
U tom svjetlu autori ističu kako je jedna od začuđujućih odluka Dragičevićeve uprave bila ona prema kojoj su se VIPme bonovi kupovali preko Fižulićeve Magme umjesto da su izravno kupovani od VIPNeta. Kada je pak riječ o Dragičevićoj plaći, u prve tri godine 2000. u analizi se navodi da se Dragičević u to vrijeme hvalio kako je ona 50 posto manja od one prethodnog direktora Ine te da iznosi tek 15.000 kuna. No, tijekom afere dragulji, tvrdi se u tom dokumentu, otkriveno je kako je Dragičević primio više od 60.000 eura na ime naknade za članstvo u Nadzornom odboru Inine podružnice u Londonu te da je upitno je li Dragičević na taj iznos platio porez u Hrvatskoj.
Zaradio i Fižulić
Istodobno, Dragičevićev kompanjon i tadašnji član uprave Ine Željko Vrbanović na kompanijsku karticu Inine podružnice u Londonu potrošio je 30.000 eura na razne darove i ugošćivanja te je također dobio naknadu za članstvo u NO te tvrtke u iznosu od 60.000 eura bez plaćanja poreza. Iako je dokument u kojem je opširno dana slika i stanje Ine preko HDZ-ove stručne skupine za energetiku stigao i do tadašnjeg premijera Sanadera, Dragičević je i dalje ostao direktor Ine, i to punih devet godina dok zbog izmjena dioničarskog ugovora između Vlade i MOL-a mjesto predsjednika uprave Ine nije pripalo mađarskom MOL-u.
ma kaznimo mi njega jer nije kravatu dobro zaveza..ako je ovo predizborno,predvidjam 3-5% glasova hdz-u..nece za njih glasat niti oni koji kontroliraju stranacku stegu \"stada\"..