Obojica su traženi zbog ubojstva. Za obojicom je raspisan europski uhidbeni nalog. U oba slučaja radnja se dijelom odvija i u Njemačkoj. Obojica su danas stari ljudi koji žale zbog davnog ubojstva zbog kojeg ih progone udaljeni sudovi i bili bi najsretniji da ih svijet ostavi na miru. Njih dvojica nemaju ničeg zajedničkog, osim ovih nekoliko slučajnih podudarnosti oko europskog uhidbenog naloga. Ali dok jednog od njih Njemačka pokušava s pomoću europskog uhidbenog naloga izvesti pred bavarski sud, drugog čovjeka Njemačka odbija izručiti unatoč valjanom europskom uhidbenom nalogu koji je za njim izdala Danska.
Ali ovo nije priča o slučaju prvog čovjeka, Josipa Perkovića, traženog u Njemačkoj zbog ubojstva hrvatskog emigranta Stjepana Đurekovića 1983. i zaštićenog hrvatskim zakonom kolokvijalno nazvanim “lex Perković”. Ovo je priča o drugom čovjeku po imenu Søren Kam, bivšem nacistu i šefu SS-a u Danskoj koji od 1956. ima njemačko državljanstvo i dandanas slobodno živi u Bavarskoj. Unatoč dokazima koji ga terete za ubojstvo novinskog urednika 1943. u Danskoj, Njemačka odbija ispuniti europski uhidbeni nalog izdan na njegovo ime. Ovo je priča o tome kako sustav europskog uhidbenog naloga vrlo često ne funkcionira, i to baš u slučajevima najtežih kaznenih djela kao što je ratni zločin za koji se tereti Søren Kam.
– Slučaj Sørena Kama dokazuje da se Njemačka ne želi pridržavati istih europskih pravila koja moraju poštovati svi drugi u EU – kaže u razgovoru za Večernji list Erik Høgh-Sørensen, danski istraživački novinar koji godinama prati slučaj Sørena Kama, a prije mjesec dana o tome je objavio i knjigu.
Odlikovao ga osobno
Hitler Prije 70 godina Danska je bila pod nacističkom okupacijom. Danski pokret otpora počeo je 1942. i 1943. izvoditi sabotaže protiv nacista, a oni su uzvratili silom i protuterorističkim metodama. Jedan novinski urednik po imenu Carl Henrik Clemmensen bio je posebno sumnjiv nacistima. Trojica pripadnika zloglasnog odreda Waffen SS oteli su Clemmensena 30. kolovoza 1943. godine. Odveli su ga na ispitivanje u jednu kuću kraj jezera na rubu Kopenhagena, gdje su od njega pokušali izvući informacije o pokretu otpora.
On takve informacije nije imao (ili nije otkrivao), a oni mu nisu vjerovali i postajali su sve bješnji. Strpali su ga u vozilo, odvezli na drugo mjesto i ondje ubili. Nakon rata, jedan od trojice SS-ovaca, Flemming Helweg-Larsen, izveden je pred danski sud i osuđen na smrtnu kaznu. Dokazi su pokazali da je Clemmensen ubijen s osam metaka ispaljenih u glavu iz tri različita revolvera. No osuđeni SS-ovac nije bio najviše rangirani među trojicom ubojica. Trojku je predvodio Søren Kam, no on je u vrijeme završetka II. svjetskog rata netragom nestao. Sve do 1960-ih godina smatralo se da je Søren Kam mrtav.
Ali nije bio mrtav. Dvadesetak godina nakon rata, Kam se ponovno pojavio u javnosti. Uočen je na godišnjem okupljanju bivših SS-ovaca u jednom austrijskom gradu. Fotografiran je kako nosi Željezni križ, odličje koje je nacistička Njemačka dodjeljivala za iznimnu hrabrost na bojnom polju, a koje je Søren Kam u više navrata (u različitim kategorijama) dobio tijekom II. svjetskog rata. Prvo je odlikovan za angažman na Istočnoj fronti, gdje je bio pripadnik SS-ove 5. oklopne divizije Wiking i odakle je povučen u Dansku nakon ranjavanja, a kasnije je ponovo odlikovan kao vođa danskih SS-ovaca u borbi protiv pokreta otpora. U ožujku 1945. odlikovao ga je osobno Adolf Hitler.
Kad je uočen na proslavi u Austriji, bilo je jasno da je Kam ne samo živ i zdrav nego i ponosan na svoju nacističku prošlost. Pokazalo se da je krajem II. svjetskog rata pobjegao iz Danske i skrasio se u Njemačkoj, gdje je 1956. dobio njemačko državljanstvo. Kao njemački državljanin, nije mogao biti izručen drugoj državi, pa ni Danskoj, u kojoj je rođen i čije je državljanstvo imao prije njemačkog. U tom trenutku moglo mu se suditi samo u Njemačkoj i Danska je poslala dokaze. No, bavarski tužitelj zaključio je da jednostavno nema dovoljno dokaza da je Kam počinio ubojstvo. Stoga je odbio izvesti Kama pred njemački sud. Danskim tužiteljima ruke su bile vezane, ali onda je došla 2002. godina i unutar EU izglasan je novi mehanizam pravosudne suradnje nazvan Europski uhidbeni nalog. Jednom kad je sustav EUN-a stupio na snagu, Danska je izdala europski uhidbeni nalog na ime Sørena Kama. On je uhićen u svome domu u gradu Kempten im Allgäu, izveden pred suca, ali ubrzo zatim i – pušten.
Glasnogovornica suda objasnila je da “nije na njemačkom sudu da odluči je li on ratni zločinac, nego je na sudu da odluči može li njemački državljanin biti izručen na temelju dokumenata iz Danske”. Sud je zaključio da nema dokaza da se radi o ubojstvu s predumišljajem. Njemačko zakonodavstvo radi bitnu razliku između ubojstva s predumišljajem (njemački: mord) i ubojstva iz nehaja (njemački: totschlag), a bavarski sud je zaključio da je Søren Kam sudjelovao 1943. u ubojstvu iz nehaja, ne u ubojstvu s predumišljajem. Za “totschlag” je po njemačkim zakonima nastupila zastara, za “mord” zastare nema. Ali pošto je njemački sud Kamu pripisao “totschlag”, onda je uračunao i zastaru, pa je odbio europski uhidbeni nalog. Kad su se na razini EU donosili propisi o EUN-u, upravo je Njemačka, kako tvrde diplomati i novinari koji su 2002. pratili tu proceduru unutar Vijeća EU, inzistirala da se državama ostavi mogućnost da koriste zastaru kao obvezan razlog za odbijanje EUN-a. Njemačka je na tome inzistirala navodno upravo zbog toga da ne bi morala svoje državljane masovno izručivati drugim državama EU zbog ratnih zločina iz II. svjetskog rata.
Da nije bilo inzistiranja Njemačke, zastara (točnije, zastara koja je nastupila po domaćem pravu) možda uopće ne bi bila valjan razlog temeljem kojeg sud mora odbiti ispuniti europski uhidbeni nalog. Hrvatska je, podsjetimo, promjenom zakona (“lex Perković”) tri dana uoči 1. srpnja među ostalim propisala i to da je zastara obligatoran razlog neizručenja. Odnosno: “Sud će odbiti priznanje europskog uhidbenog naloga ako je prema domaćem pravu nastupila zastara kaznenog progona ili izvršenja kaznenopravne sankcije, a postoji nadležnost RH na temelju domaćeg prava.” Do lipnja, odnosno do “Perkovićeva zakona”, zastara nije bila obligatoran razlog neizručenja, već je bila među razlozima “zbog kojih se može odbiti izvršenje EUN-a”. Može, dakle i ne mora – o čemu od slučaja do slučaja odlučuje sud.
Danci zgroženi nepravdom
Promjenama zakona u lipnju Hrvatska je uvela i vremensko ograničenje u primjeni EUN-a, pa je propisala da se EUN neće primjenjivati na kaznena djela počinjena prije 7. kolovoza 2002., no sada Hrvatska to mora mijenjati jer je time izravno prekršila europski propis, tj. Okvirnu odluku Vijeća EU o europskom uhidbenom nalogu. Međutim, Okvirna odluka ne zabranjuje izrijekom da se zastara prema domaćem pravu koristi kao zakonski obligatoran razlog neizručenja, pa ni Europska komisija nije mogla izričito tražiti od Hrvatske da prepravi i tu promjenu o zastari. Prijedlog promjene “lex Perković”, koji je u četvrtak usvojen na Vladi, predviđa da zastara ostane obligatoran razlog za neizručenje.
– To je potpuno u skladu s pravnom stečevinom i nije bilo predmet spora s Europskom komisijom. Isto pravilo ima još 13 zemalja, uključujući i Njemačku – rekao je neimenovani dužnosnik Vlade na brifingu s novinarima u srijedu. Slučaj Sørena Kama pokazuje da je u praksi to zaista tako – da je zastara po domaćem (njemačkom) pravu zaštitila tog traženog ratnog zločinca od europskog uhidbenog naloga izdanog u Danskoj. “Malu” pomoć u toj zaštiti dali su mu njemački suci svojim zaključkom da se nije radilo o ubojstvu s predumišljajem, nego o ubojstvu iz nehaja. Takva vratolomija njemačkog suda – u slučaju u kojem dokazi govore da je žrtva ubijena s osam hitaca u glavu iz neposredne blizine – izaziva zgražanje u Danskoj.
– To je sramotno! Prosječan Danac osjeća da se u slučaju njemačkog odbijanja izručenja Sørena Kama zapravo radi o velikoj nepravdi. Nećete naći puno odraslih Danaca koji ne znaju za ovaj slučaj. I nezadovoljni su, imaju osjećaj da se europski zakoni ne primjenjuju svuda na jednak način – kaže danski novinar Erik Høgh-Sørensen.
Za njega je posebno sramotna i činjenica da je Sørenu Kamu pred njemačkim sudom pomagao odvjetnik Klaus Goebel, koji pripada društvu bivših nacista okupljenih u mreži pod nazivom Stille Hilfe (tiha pomoć). To je i središnje otkriće upravo objavljene knjige Erika Høgh-Sørensena. Među aktivistima tajne mreže Stille Hilfe je i kći nacističkog vođe Heinricha Himmlera.
– Dopustiti takvom odvjetniku pristup pravosudnom sustavu skandal je svoje vrste. Također je skandal i to što je Visoki sud Bavarske prihvatio apsurnu tvrdnju Sørena Kama da se osjećao ugroženim od strane otetog i zatočenog Clemmensena. Situaciju u kojoj trojica SS-ovaca s osam metaka u glavu ubijaju nenaoružanog taoca Søren Kam naziva samoobranom. Jedino što bi bilo apsurdnije od toga je kad bi njemačko pravosuđe zaključilo da se radi o samoubojstvu – kaže novinar Erik Høgh-Sørensen.
Zaštićen od europskog uhidbenog naloga, 91-godišnji Søren Kam mirno živi u gradu Kempten im Allgäu. Centar Simon Wiesenthal i vodeći svjetski lovac na naciste Efraim Zuroff smatraju Kama šestim najtraženijim ratnim zločincem u svijetu. Ali za njemačku politiku i pravosuđe, mogućnost da Kam umre na slobodi ne predstavlja nikakav problem. Za Europsku komisiju također nema problema u činjenici da sustav Europskog uhidbenog naloga nije u mogućnosti privesti jednog tako visokoprofiliranog zločinca pravdi. Za samog gospodina Kama, zapravo je riječ o nesporazumu.
– To je bila nezgoda. Nesporazum je doveo do toga da ja i dvojica mojih kolega ubijemo Carla Henrika Clemmensena. Čitav život žalim zbog tog događaja. Ja sam dobio zapovijed da budem ondje – rekao je Søren Kam u jedinom snimljenom intervjuu koji su radijski novinari BBC-a uspjeli dobiti čekajući ga pred kućnim vratima prije pet godina.
– Pokušavaju me uništiti. Kunem se da nikad nisam ništa napravio protiv Židova. Ja nisam loš čovjek. Ja sam dobar čovjek. Čitav svoj život dobar sam čovjek – dodao je Kam u tom razgovoru za BBC.
Na što bi Efraim Zuroff samo dodao:
– Svijet je pun nacističkih zločinaca koji su uvjereni da nisu učinili ništa loše.
>> Nijemci traže 37 zločinaca, od kojih je jedan u Hrvatskoj
>> Još 30 čuvara iz Auschwitza moglo bi se naći pred sudom
