Prije dvadesetak godina na nekom od srednjodalmatinskih otoka policija je upala u jedan "vrtal" zbog dojave da se u njemu uzgaja marihuana. Zatekla je vremešni bračni par, koji je bez imalo oklijevanja priznao svoju inkriminiranu radnju, ali ne pokazujući očekivanu reakciju nekoga tko je uhvaćen u zabranjenoj raboti. Kao da i nisu osjećali krivnju zbog toga što su radili nešto nezakonito i štetno, slijedeći mlade na njihovu krivom putu. Jedan od policajaca, gotovo preneražen činjenicom da se radi o starijim ljudima iako se taj "posao" nekako vezuje za mlađu dob, radoznalo ih upita: "Ma kako vam se u vašim godinama da baviti ovim stvarima? Kakav ste to primjer mladima?" Na to mu "nonica" odgovori: "Ma kad se isplati, sine moj; isplati se!" Sve skupa izgledalo je nekako bolesno smiješno, istodobno naivno i kriminalno, iznenađujuće i očekivano, zbunjujuće i realno. Naprosto "isplati se!", a sve što se isplati zvuči posve normalno i opravdano.
Ako se isplativost krije u nekretnini, zašto se onda prodaje, a ako se nalazi u novcu, zašto ga se kupac lišava
Čovjek se često zapita isplati li mu se nešto ili ne, naročito ako to izaziva neki trud. Postoji izreka iz prošle države o isplativosti rada: "Nema rada do nerada, a plaće do penzije"
Još nema komentara
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.