Sudac živi u skromnom apartmanu u potkrovlju Pastoralnog centra
Betanija. Nema ni internetskog priključka ni televizora na čijem mjestu
stoji monstranca s Presvetim! Kaže da nema vremena za sjedenje pred
televizorom.
– Danas živimo teror informacija. Prosječan čovjek koji je živio u
vrijeme Shakespearea, prema statistikama koje su radili, u sedam je
godina primio onoliko informacija koliko današnji prosječan čovjek
primi preko jedne dnevne tiskovine. A gdje su tu ostali mediji,
televizija, internet, mobiteli, SMS-poruke – ludilo!
Bombardirani smo informacijama a da riječ, kao takva, više ne priopćava
zajedništvo. Zasićeni smo porukama i riječima, ali nedostaje ona
životna riječ, povjerenje među ljudima i komunikacija – kaže vlč. Sudac.
– Koliko se služite internetom?
– Kad god mi treba za studij ili kad mi trebaju neke informacije i
pojmovi. U svojoj sobi uopće nemam priključak. On je u uredu, kamo mi
stiže elektronička pošta. Svoju poštu samo ja čitam, ali ako je ne
stignem isprintati, to učine ljudi od povjerenja.
– Profil na Facebooku, poput pape?
– Nemam, ali dolazi uskoro jedno lijepo iznenađenje.
– Možemo li vas očekivati na Facebooku?
– Ne mogu vam sada reći, ali bit će nešto još veće i ljepše, bolje i
sveobuhvatnije. Nešto pravo, tj. ono što bi naša Katolička crkva odavna
trebala imati. Ali zasad neka još bude tajna.
– Je li internetom moguće lakše se
približiti mladima?
– Naravno, jer danas su djeca mali lumeni i koriste se kompjutorima od
najranije dobi, a ja sam, na primjer, o njemu počeo učiti u srednjoj
školi. Glazba, umjetnost, film, kultura, pjesma, supkultura mladih
danas, sve su to putovi prema mladima. Kad bi se neki svećenik odvažio
evangelizirati npr. u hard rocku, pisati na taj način poruke o Bogu,
zamislite kakve bi kritike tada bile.
Kako doći do srca ljudi, do srca svih da nekoga spasiš, do neke
prostitutke, dilera ili kamatara? Kako ako ne spustiti se na njihovu
razinu, biti kraj njih i biti im na pomoć, zapaliti im srce i tako
stvarati mostove? Ne možemo čekati da nam dođu u crkvu. Velike smo
barijere stavili između sebe i onih kojima smo prvotno poslani.
Nemam ni televizor ni internet u stanu