Hrvatski molekularni biolog prof. dr. Igor Štagljar ponovno je sa svojim timom izazvao veliku pozornost u znanstvenoj zajednici. Na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Torontu, gdje radi, pod njegovim vodstvom i u suradnji s međunarodnim partnerima sa Sveučilišta u Ottawi i Milanu, otkriven je novi potencijalni terapijski cilj za liječenje glioblastoma, najagresivnijeg i najsmrtonosnijeg raka mozga. Rođen je 1966. u Zagrebu, gdje je 1990. na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu diplomirao molekularnu biologiju. Školovanje je nastavio na Švicarskoj školi za tehnologiju u Zürichu, doktoriravši molekularnu biologiju i mikrobiologiju 1994. Na Sveučilištu u Zürichu završio je dva postdoktorska studija na kojima je se bavi istraživanjima iz RNA polimeraze transkripcije u sisavaca i aspektima DNA replikacije i popravka kod kvasca.
Na istom je Sveučilištu i radio od 1999. do 2002. kao mlađi voditelj grupe, a od 2002. do 2005. kao izvanredni profesor. Usavršavao se na Sveučilištu Washington u Seattleu kao gostujući znanstvenik, i specijalizirao se u laboratoriju profesora Stanleyja Fieldsa. Iz Švicarske odlazi u Kanadu i radi kao redovni profesor na Odjelu za biokemiju i medicinsku genetiku na Sveučilištu Toronto. Kako se navodi u njegovoj biografiji objavljenoj na stranicama HAZU-a, čiji je dopisni član od 2014., sa svojim timom na Sveučilištu u Torontu otkrio je i patentirao tehnologiju membranskog dualnog sistema MYTH, koju je ugledni znanstveni časopis The Scientist 2005. proglasio jednom od deset vrhunskih tehnologija koje će obilježiti sljedeće desetljeće molekularne biologije.
Dvije godine kasnije njegov je tim otkrio šest novih proteina uključenih u nastanak genetičke bolesti cistične fibroze. Jedan od tih proteina, Tus1, pospješuje rad CFTR proteina koji je promijenjen u cističnoj fibrozi. Njegov znanstveni tim i tim prof. dr. sc Ivana Đikića sa Sveučilišta u Frankfurtu zajedničkim su radom otkrili mogućnosti kombiniranog liječenja nekoliko ljudskih tumora. Otkrivena je nova molekula, odnosno protein pod imenom HDAC6 čijim uklanjanjem iz tumora se značajno usporava rast tumora. Stanice nekih tumora kod ljudi na svojoj površini stvaraju velike količine proteina nazvanih Epidermal Growth Factor Receptor (receptor epidermalnog faktora rasta-EGFR). Pokazalo se da HDAC6 komunicira s EGFR-om, uništavanjem HDAC6 u tumorskim stanicama značajno se smanjuje količina EGFR-a te se na taj način usporava rast i dioba tumorskih stanica.
Kombinirana terapija koja uništava HDAC6 i EGFR u budućnosti bi mogla biti učinkovita u liječenju karcinoma dojke, vrata, pluća, glave, debelog crijeva i gušterače. Njihova studija objavljena u "Nature Chemical Biology" bacila je, kako se pisalo 2013., novo svjetlo na ulogu važe skupine bjelančevina (ATC transporter proteins) u razvoju kancerogenih tumora i drugih bolesti. Govoreći 2018. o liječenju raka pluća, rekao je da su primijenili su novu tehnologiju s kojom mogu proučavati 500-tinjak različitih ljudskih bolesti. Ta to je istraživanje njegov tim dobio nagradu od 3,25 milijuna dolara.
U suradnji s njime prije deset godina pokrenut je Fond za stipendiranje studenata osnovan odlukom Vijeća Biološkog odsjeka Prirodoslovno-matematičkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Ponudio je znanstvenu suradnju najdarovitijim studentima s Biološkog odsjeka PMF-a. Kako je prije tri godine pisao Večernji list, njegov znanstveni tim izazvao je veliku pozornost serološkim SATiN testovima kojima se otkrivaju antitijela u krvi osoba koje su bile zaražene virusom SARS-CoV-2.
Ti su testovi bili višestruko precizniji, brži i jeftiniji od konkurencije, a nakon godinu dana u prestižnom znanstvenom časopisu Nature Communications objavljen je rad u kojem tim predvođen Štagljarom i profesorom Shawnom Owenom sa Sveučilišta Utah u Salt Lake Cityju opisuje novu inovativnu metodu za utvrđivanje neutralizacijskih antitijela protiv bilo koje (pod)varijante virusa. Metodu su nazvali Neu-SATiN. – Stara SATiN metoda otkrivala je ukupnu količinu antitijela koju je neka osoba stvorila protiv koronavirusa nakon što se zarazila ili cijepila.
Međutim, ispostavilo se s vremenom da nam ta ukupna količina antitijela ne pomaže puno u borbi protiv novih oblika virusa jer nas od zaraze novim mutacijama virusa štiti samo manji dio od ukupnog broja svih antitijela koja se nazivaju "neutralizacijska antitijela". Naša metoda Neu-SATiN može vrlo lako otkriti količinu neutralizacijskih antitijela, a kad kažem vrlo lako, to znači da je puno preciznija, brža, jeftinija, praktičnija, pa samim time i dostupnija od svih drugih takvih metoda koje se nalaze na tržištu – rekao je prof. dr. Štagljar za Večernji list. Član Kanadske akademije znanosti i umjetnosti posvetio se i istraživanjima interaktivne proteomike i održavanjem stabilnosti genoma, koja imaju značajan utjecaj na razumijevanje i otkrivanje novih mogućnosti liječenja karcinoma.
– Još kao tinejdžer imao sam želju postati liječnik i liječiti ljude od raka. Kasnije sam puno razgovarao s prijateljima mojih roditelja koji su bili priznati liječnici i svi su mi sugerirali da umjesto medicine studiram molekularnu biologiju jer su vjerovali da je ona budućnost medicine. Zahvalan sam im što su me usmjerili na taj put jer bez njihovih savjeta danas bih vjerojatno bio liječnik, ali umjesto toga bavim se molekularnom biologijom, što mi je omogućilo da pridonesem napretku u razumijevanju i liječenju raka na način koji nadilazi individualni pristup i obuhvaća širu znanstvenu zajednicu – ispričao je u razgovoru za portal Hrvatske matice iseljenika 2024., osvrnuvši se i na dotadašnje rezultate.
– Kada gledam unatrag na svoju karijeru osjećam se zadovoljno onime što sam postigao, ali i svjestan sam svih izazova s kojima sam se suočavao. Ništa mi u karijeri nije poklonjeno, sve sam postigao svojim upornim radom. Razvoj u istraživačkome radu u Švicarskoj, SAD-u i Kanadi omogućio mi je stjecanje neprocjenjiva znanja i iskustva, koje nastojim prenijeti na mlade znanstvenike u Hrvatskoj. Kao gostujući profesor na sveučilištima u Splitu i Zagrebu, aktivno pridonosim obrazovanju budućih stručnjaka.
Također, kao član međunarodnog savjeta Sveučilišta u Rijeci, nastojim podržati razvoj znanstvenih programa koji su od vitalnog značaja za našu zajednicu. Hrvatski kontekst i identitet igraju važnu ulogu u mojim budućim planovima, jer želim nastaviti jačati suradnju između hrvatskih i međunarodnih institucija. Vjerujem da uz mentorstvo i inicijative poput stipendijskog fonda te organizaciju važnih stručnih konferencija možemo osnažiti znanstvenu zajednicu u Hrvatskoj i potaknuti inovacije koje će imati globalni utjecaj – kazao je.
Imao je i poruku mladim znanstvenicima u Hrvatskoj. – Mladim znanstvenicima u Hrvatskoj poručujem da slijede svoje strasti i ne boje se izazova koje donosi rad u inozemstvu. Mobilnost je iznimno važna u znanosti, pogotovo ako mladi odluče provesti vrijeme u izvrsnim laboratorijima gdje mogu steći neprocjenjivo iskustvo i znanje. Međutim, jednako je važno da oni koji su napustili Hrvatsku održavaju veze s kolegama i institucijama u domovini, jer to može otvoriti vrata za suradnju i nove prilike. Preporučujem im da sudjeluju u međunarodnim projektima i mrežama, kao i da se aktivno uključe u hrvatsku znanstvenu zajednicu, čak i kada su fizički odsutni. Sudjelovanje na konferencijama i društvenim mrežama mogu biti odlični alati za održavanje tih veza.
Također, potičem ih da se bave mentorstvom, jer dijeljenje znanja i iskustava može biti od velike pomoći mladim znanstvenicima koji ostaju u Hrvatskoj. Na taj način ne samo da podržavaju razvoj kolega, već i pomažu u jačanju znanstvene zajednice u zemlji – istaknuo je. U intervjuu za 24sata 2023. rekao je da obožava život u Torontu jer je Toronto grad koji odiše izuzetnom energijom. – Toronto je iznimno multikulturalan i siguran grad, unatoč tome što ovdje živi čak pet milijuna ljudi. Živim u prostranom stanu kojeg sam kupio prije početka pandemije, a koji je smješten uz obalu jezera Ontario. Ovdje u Torontu živim zaista lijep život, stoga u ovom trenutku ne razmišljam o tome da se selim.
No, nikad se ne zna ili nikad ne reci nikad. Definitivno nisam statična osoba pa stoga tokom tih brojnih aktivnih momenata stalno smišljam neke nove znanstvene projekte. Također puno radim na sebi. Volim čitati, trenirati, hodati, tako da mi dan jako brzo prođe. Tu mi pomažu i brojni prijatelji i rodbina koji su raštrkani diljem svijeta, ali također i iz Hrvatske – sa svima njima sam vrlo često u kontaktu putem FaceTime, WhatsAppa i društvenih mreža. Od hobija jako volim fotografiju, često odem van s fotoaparatom i onda fotografiram različite ulične motive ovdje u Torontu – kazao je i otkrio kako u slobodno vrijeme puno hoda, u prosjeku 17.000 koraka na dan, i održava kondiciju intervalnim treningom visokog intenziteta.
Često odlazi u teretanu i pliva. – Obožavam slušati glazbu jer me ona jako opušta. Slušam sve vrste glazbe osim narodnjaka i turbo folka. Kada radim, volim u pozadini slušati bossa novu i jazz lounge, a kada treniram, uživam u starim dobrom disku, funku, hard rocku i hitovima iz 80-ih. Obožavam životinje, no priroda posla mi nažalost ne dopušta da ih imam jer me vrlo često nema kod kuće zbog poslovnih obaveza – ispričao je.
Otvori KEKS Pay
Ne vjerujem ja njemu koji je diplomirao na brzinu sa 24 godine. Ja vjerujem kao i 135.000 prepametnih zagrepčana u benčičku koja je diplomirala u 30.godini života. Jedva.