Sve vezano za život i izume Nikole Tesle oduvijek me fasciniralo; još iz školskih dana kada se, zapravo vrlo šturo, govorilo o tomu genijalnom umu, ali i danas kada su svima koji žele upoznati svjetskog izimitelja širom otvorena vrata Memorijalnog centra Nikole Tesle u njegovu rodnom Smiljanu. Obići možete, naravno, i Tehnički muzej u Zagrebu, ali i Nikola Tesla Experience centar u Karlovcu pokraj gimnazije koju je pohađao i tamo dobio temeljno formalno obrazovanje. Sve te lokacije pričaju fascinantnu priču o čovjeku koji je bio ispred svog vremena, koji je već tada imao rješenja za probleme koje još uopće nismo imali, izazove kojih još nismo bili svjesni. Meni je nekako najtoplija priča ispričana o njemu uvijek ona u Smiljanu, u njegovoj rodnoj kući gdje se rodio u noći punoj munja, u ponoć s 9. na 10. srpnja 1856. godine, a onda je ostatak života pokušavao ukrotiti te iste munje kako bi nam bile od koristi! U toj kamenoj kući smještenoj između pravoslavne crkve apostola Svetog Petra i Pavla s jedne strane, u kojoj mu je službovao otac, i gospodarskog objekta, odnosno štale s konjima, s druge strane, ispričana je priča o životu punom neočekivanih obrata, o skromnom geniju koji je u svoje vrijeme mogao biti najbogatiji čovjek svijeta.
Ta tri objekta iz Teslina vremena srce su cijeloga Memorijalnog centra koji čine i ispitna stanica i multimedijski centar te drugi sadržaji. Iduće će godine biti 170 godina kako je Tesla rođen te 20 godina postojanja Memorijalnog centra, kroz koji su prošle kolone onih koji su htjeli čuti nešto o tomu najpoznatijem Ličaninu. Veseli i to što je posljednjih godina upravo Nikolin rođendan, 10. srpnja, razlog dolaska brojnih turista i gostiju iz cijele Hrvatske, ali i stranaca u njegovo rodno selo pokraj Gospića. Vodiči tada imaju pune ruke posla kako bi znatiželjnike proveli po svim tim lokacijama i dočarali im barem dio životne priče boležljiva dječaka za kojeg je otac, nakon što mu je poginuo brat Dane, za kojeg je sam Nikola govorio da je bio genij, čak i puno veći od njega iako je doživio samo 14 godina života, odredio da bude pravoslavni svećenik. Već na ulazu u njegovu rodnu kuću na podu su iscrtane udaljenosti od toga kućnog praga do svih europskih odredišta na kojima je živio, školovao se ili radio, od Graza, Maribora, Praga, Budimpešte, Pariza do SAD-a. No, kada zakoračite u prvu sobu u kojoj je od originalne verzije sobe zadržan samo stari kameni pod, počinje zanimljiv vremeplov u kojem upoznajete genija koji je imao između 700 i 800 izuma, od kojih mnogi i nisu poznati javnosti, te oni koje nije prijavio niti ih je patentirao pa su postali temelj za razvoj tuđih ideja.
Samo je u SAD-u patentirao 112 izuma, a prijavljivao ih je i u V. Britaniji i Kanadi. Zaslužan je za nastanak modernog svijeta; zahvaljujući njemu danas imamo i radio, pa i mobilne uređaje, ali i puno drugih stvari jer je svojim izumima zadirao u razna područja: od elektrotehnike, preko sustava na daljinsko upravljanje, do izuma vezani za aeromobil, radar, bežični prijenos energije, kontrolu atmosferskih prilika, superprovodljivost, prirodu kozmičkih zraka... Postavio je temelje za svjetski informativni sustav, gromobrane, točkasti elektronički mikroskop, korištenje energije atoma, korištenje Sunčeve energije i energije iz ionosfere, korištenje X-zraka, tumačenje prirode etera, komunikacijske satelite, elektroterapiju, detektor laži, umjetne munje (obične i loptaste), frižidere, svjetlosne efekte, a tu su i izumi vezani za aparat za proizvodnju ozona, podvodni prijenos PTT informacija, korištenje energije rotacije Zemlje, lasere, projektore misli, ozonske kupaonice, električne puške, otkrivanje tijela u mraku. Osmislio je preteče robota, nama znano neonsko osvjetljenje, pisaći stroj pokretan ljudskim glasom, džepni oscilator, uređaj za komunikaciju s drugim svjetovima, navigacijski sustav, neprobojni energetski zid, fontane, električni automobil, internet, radio, uređaj za automatsko prevođenje na druge jezike, tzv. prevoditelj... U njegovoj rodnoj kući možete vidjeti i rendgensku snimku vlastite ruke pa, iako je prvi to napravio, zasluge za tu vrstu snimanja pripala je njemačkom fizičaru Wilhelmu Conradu Röntgenu, koji je 1895. godine otkrio rendgenske zrake i izum zaštitio.
No, ono što je najdojmljivije u svemu, a to možete čuti prilikom obilaska njegovih izuma u rodnoj kući, kako su se Tesli njegovi izumi 'rađali'. Sam je o tome pisao u autobiografiji u kojoj je govorio o svojim izumima. Sve bi se najprije javilo u njegovoj glavi, doslovno bi vidio sliku izuma, čak i moguće mane, u mislima bi ih, kazao je, i ispravio i vidio djeluje li uređaj nakon uvođenja promjene. Tek nakon toga, sve bi stavio na papir. Već to je nevjerojatno i čini ga doista pravim genijem koji je većini svojih suvremenika, uvjerena sam, zbog toga djelovao kao da nije s ovog svijeta. Kada se tome doda to što je Tesla cijeli život svojim izumima težio samo tomu da čovječanstvu omogući bolji život, da mu zarada nije bila važna, da mu je važan bio samo cilj, a to je, među ostalim, bilo osigurati model kojim bi svi ljudi na svijetu mogli imati besplatnu struju koja bi se odašiljala na sve strane svijeta, onda je jasno da je i tada brutalnom kapitalizmu najviše išao na živce! Zašto ljudima dati besplatno nešto što im možeš masno naplaćivati i dobro zarađivati, rečenica je kojom se i danas vode nasljednici onih koji su činili sve da ta Teslina ideja ne dopre do naroda i ne ulije im lažnu nadu da su bitni oni, a ne zarada. Nije stoga ni čudno da su ga proglašavali luđakom i tako od njega odvlačili investitore koji su mu bili nužni da razvije svoje ideje. Srećom, bilo ih je, pa je Tesla u SAD-u imao i nekoliko svojih laboratorija u kojima je razvijao i testirao inovacije. U 86 godina, koliko je živio, napravio je više dobra za čovječanstvo od bilo koga. Podatak da su, nakon što je umro u hotelu u New Yorku, njegova pomoćnica Charlotte Muzar i njegov jedini nasljednik nećak Sava Kosanović, tadašnji jugoslavenski veleposlanik u SAD-u, zabilježili nestanak Teslinih papira, odnosno da su nakon njegove smrti njegovu sobu posjetili i djelatnici FBI-a i da nekoliko sanduka s izumima nikada nije nađeno, govori u prilog tome da su neki od izuma i danas tajna. Mahom se vežu za njegov izum "zrake smrti", za koju je sam Tesla tvrdio da može uništiti 10.000 neprijateljskih letjelica na udaljenosti od 400 kilometara, što je i objavljeno u magazinu Time 1934. godine.
O tome kako stvari poboljšati razmišljao je još kao dječak, a priča da mu je tu humanu crtu usadila teta kod koje je živio u Karlovcu kada je pohađao Višu realnu gimnaziju, posebno je zanimljiva. Teta koja ga je, pisao je, od činjenica da se često razbolijevao čuvala tako da ga je slabo hranila, uvjerena da bolesti dolaze od hrane, odnosno iz želuca, pričala mu je priču o Nikoli Šebetiću, jednom od najvažnijih karlovačkih dobrotvora koji je, s obzirom na to da nije imao potomaka, nakon smrti sav svoj imetak i posjed ostavio za izgradnju ubožnice i Gradske javne bolnice na Dubovcu. Ta je priča, navodno, toliko fascinirala Teslu da je i sam odlučio raditi za dobrobit drugih. Puno toga o njemu osobno možete čuti u Smiljanu; bojao se ljudskog dodira jer se bojao virusa koji su mu pak bili mrski zbog raznih bolesti koje je imao. Nakon položene mature u Karlovcu Tesla se vratio kući u Gospić i devet mjeseci bolovao od kolere. Tek nakon što mu je otac obećao da ga više neće tjerati da bude svećenik i da će moći na studij na Visoku politehničku školu u Grazu sa stipendijom Vojne krajine, Tesla je ozdravio. No, nakon ukidanja Vojne krajine, nestala je i stipendija, pa je napustio školovanje. Više od dodira odbojna mu je bila ljudska kosa, uvijek je u društvu imao rukavice, uvijek bio uglađen i fin, a odijela su mu čak 35 godina šivali po istoj veličini. Imao je omiljenu golubicu koja mu je slijetala na prozor hotelske sobe, platonsku ljubav s prijateljicom Katharine Johnson, s kojom se dopisivao, a poželio je upoznati i Ivana Meštrovića, kipara kojeg je iznimno cijenio. Nije htio posjedovati stvari, pa tako ni kuće ni stanove, jer je smatrao da mu to odvraća pozornost od važnijih preokupacija. Bio je opsjednut brojevima, posebno trojkom; zadnje je dane proživio u apartmanu 3327 na 33 katu hotela New Yorker.
A jedna od najvažnijih stvari koju je ostavio Americi svakako je hidrocentrala na Slapovima Niagare otvorena 1896. godine kada je prijavio i patent za proizvodnju ozona. Iste je godine postao i počasni član Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu. Dvije godine poslije, demonstrirao je model broda kojim je upravljao na daljinu s pomoću elektromagnetskih valova i prijavio patent uređaja za daljinsko upravljanje, a godinu nakon toga u laboratoriju u Colorado Springsu istraživao je struje visokih frekvencija, otkrio stacionarne valove i usavršio visokofrekventni transformator, nazvan Teslin transformator. Prvi je primio radiovalove sa zvijezda i otkrio postupak danas poznat kao osluškivanje zvijezda. Na Long Islandu kod New Yorka 1900. godine podignuo je toranj za Svjetski sustav bežičnog prijenosa uz financijsku pomoć milijunaša J. P. Morgana. Zanimljiv je i podatak da je Tesla u časopisu The Sun pisao o ulozi znanosti i otkrića u otklanjanju ratnih opasnosti od čovječanstva, ali i da je 1941. godine uputio poruku svjetskim akademicima protiv nacizma i fašizma. Uspjehe svog sunarodnjaka pratili su i u Zagrebu, pa je na njegov 80. rođendan u Banskim dvorima u Zagrebu održana svečanost u povodu njegova rođendana. Vladko Maček tada je Tesli uputio brzojav na kojem mu je Tesla zahvalio istaknuvši da se "jednako ponosi srpskim rodom i hrvatskom domovinom".
I kada, hodajući njegovom rodnom kućom u Smiljanu, istražujući njegov život, dođete do zadnje prostorije u kojoj je otac dočekivao mještane koji su mu dolazili po savjete i drugu pomoć, čut ćete još jednu zanimljivost. Cijeli je jedan zid te očeve, možemo reći, radne sobe bio je ispunjen knjigama koje je Tesla čitao dan i noć dok ih nije sve pročitao. Osim što je volio eksperimentirati, Tesla je obožavao čitati, od najranijeg je djetinjstva čitao, zapisao je, dan i noć, pa su mu to i zabranili, posebno teta u Karlovcu, da si ne uništi vid, ali je pronašao način da dođe do svojih knjiga. Neke od tih originalnih naslova i danas su na istome zidu kuće u Smiljanu. Nakon svega, svih tih priča, podataka i sjećanja, a oni su samo djelić njegova fascinantnog života, rastuži vas podatak da su još uvijek brojni oni posjetitelji koji nakon svega što su u obilasku čuli imaju tek jedno pitanje za vodiče, samo jednu dvojbu: "Je li onda Nikola Tesla bio Hrvat ili Srbin?" Svesti takvog genija smo na pitanje nacionalnosti o kojoj on nikada u životu nije vodio brigu niti je ljude ikada gledao kroz to, poražavajuće je. Posebno jer je sam Mačeku u brzojavu, zahvalivši na čestitci za 80. rođendan, napisao da se jednako ponosi srpskim rodom i hrvatskom domovinom. Bi li precizan odgovor na takvu dvojbu umanjio ili osnažio njegove izume, njegov trnovit životni put, njegovu želju da pomaže čovječanstvu? U konačnici, bismo li manje ili više koristili mobitele, slušali radio, palili svjetlo u sobi, upravljali robotom daljinskim upravljačem, imali turbine i razne hidrocentrale, sjedili u Tesla automobilu koji vozi sam?
Nije li važnije pitanje zna li se na kojim je još izumima Tesla radio, a da su nakon njegove smrti netragom nestali? Kako je jedan boležljivi dječak iz Like uspio dogurati tako daleko u svijetu? Što je još zapisivao o svom djetinjstvu, što je najviše volio jesti, kako je provodio dane sa svojim trima sestrama, Milkom, Angelinom i Maricom, koje mu je savjete davala majka, koju je smatrao iznimno pametnom ženom iako bez obrazovanja? Sve je pametnije, važnije i zanimljivije od pitanja nacionalnosti genija koji to nikada i ni za koga nije smatrao bitnim. Niti su to propitkivali veliki svjetski umovi toga vremena koji su mu se također divili.
"Vrata se otvaraju i ulazi visaka prilika, više od šest stopa, mršava, ali uspravna.Približava se polako, dostojanstveno. Odjednom postanete svjesni da se nalazite licem u lice s izuzetnom osobom. Osmijeh koji osvaja izbija mu iz prodornih svijetlih, plavosivih duboko usađenih očiju, opčinja vas i u tren oka se osjećate prisno. Vodi vas u besprijekorno uređen ured. Ne vidi se ni trunka prašine. Na radnom stolu nema razbacanih papira, sve je sređeno. Na njemu je tamni dugački kaput, on nikada ne nosi nakit, ne vidi se ni lanac sata, ni prsten za kravatu. Tesla govori vrlo visokim glasom, gotovo u falsetu. Govori brzo i vrlo uvjerljivo. Dok govori teško ga je ne gledati u oči. Jedino dok govori nekom drugom, vi imate priliku pozorno promatrati njegovu glavu, na kojoj se ističe vrlo visoko i ispupčeno čelo, najpouzdaniji znak izuzetne inteligencije. Zatim dug pravilan nos, koji odaje znanstvenika", citat je Huga Gernsbacka, dugogodišnjeg prijatelje Nikole Tesle kojim ga je opisao, a koji ćete pronaći i u Memorijalnom centru u Smiljanu. Možda i više nego ikada svijet danas treba nekoga poput Tesle; nekoga tko je spreman raditi velike stvari za opće dobro, za mir i napredak civilizacije, ali bez fige u džepu ili isključivo kao paravan za zaradu. Nebitno je koje će vjere, nacionalnosti ili boje kože biti. Ili nije? •
Otvori KEKS Pay
Čemu pitanje dali je srbin ili hrvat jer je odgovor jednostavan , Tesla je hrvatski pravoslavac !