Vlast je dobra prema kršćanima, ali ipak ne mogu ostati ovdje. Morat ću ići u Europu ili Ameriku tužno govori 30-godišnji George ispijajuću pivo "El Chark" u noćnom baru u Latakiji, najvećem gradu na sirijskom dijelu Sredozemnoga mora. George, čije su homoseksualne sklonosti u Siriji kažnjive zatvorom, jedan je od pola milijuna pripadnika Grčke pravoslavne crkve u Siriji, najveće od svih kršćanskih zajednica u toj zemlji u kojoj ukupno živi milijun i pol kršćana, oko osam posto od sirijskih 18 milijuna stanovnika.
Kao i muslimani, kršćani su potpuno slobodni podizati vjerske objekte, a država im besplatno ustupa zemljište te ih pritom oslobađa od komunalnih naknada i kasnijeg plaćanja struje i vode. Jedina prednost muslimanskog svećenstva je što na račun države primaju mjesečnu plaću od 80 dolara. I najvažniji kršćanski blagdani, poput Božića i Uskrsa, imaju status državnih praznika.
Kršćani imaju svoje škole, sportske klubove i drže sve prodavaonice alkoholnih pića u Siriji. Premda skloniji poduzetništvu, neki su sadašnji sirijski ministri kršćani.
Zbog medijski eksponiranih unutarnjih nedaća, te ratova u susjednim državama, lako se zaboravi da je Sirija, gledajući vjerska prava i slobode, najkršćanskija od svih arapskih zemalja, osim Libanona, i drugo po važnosti zemljopisno odredište kršćanstva odmah iza Svete zemlje Palestine. Šteta je u Damasku ne vidjeti Umajadsku džamiju, preuređenu nekadašnju crkvu Ivana Krstitelja, nazvanu tako jer se u njoj nalazi njegova grobnica.
Na putu prema Damasku radi progona kršćana preobratio se Savle ("zašto me progoniš") u apostola svetog Pavla. U samostanu u Sejdnaji čuva se ikona Gospe što ju je naslikao sveti Luka, kojoj se pripisuju čudotvorna svojstva. U sirijskoj ortodoksnoj crkvi u Homsu čuvaju relikviju Marijine vezice za haljinu. Na sve su strane ostaci 1500 godina starih bizantskih crkava, a neke, poput onih u Ezri, još funkcioniraju. Grob svete Tekle, prve kršćanske mučenice i svetice, nalazi se u Maaluli, gdje se može čuti i dijalekt aramejskog jezika kojim je govorio Isus.
Ipak, udio kršćana neprestano opada. Vlast nam može dati zaštitu, ali nam ne može dati ljubav naših muslimanskih susjeda objašnjava Sargon, jakobitski Asirac, zašto i on želi napustiti sve manje kršćanski, a sve više kurdski Kamishli, gradić u blizini turske i iračke granice. Njegove dvije starije sestre već su godinama u Švedskoj, a brat radi u uredu Ine u Damasku. Doista, za razliku otprije desetak godina, Hama više nije jedini grad u Siriji u kojem su sve žene zamotane po islamskim propisima slično je i u Alepu, sve je više takve mode i u Damasku, što i vizualno govori da raste islamizacija šarolikog sirijskog društva. Amerikanci nisu ništa naučili u Iraku. Ovu vlast mogu zamijeniti samo islamisti, a to je kraj kršćana u Siriji zaključuje Sargon.
Već 40 godina vladajući Baath, Stranka arapskoga socijalističkog preporoda, čiji je utemeljitelj grčko-pravoslavni melkit Michel Aflak, a kojim još od 1970. dominiraju u Siriji manjinski Alawiji, posebno skrbi za vjersku ravnotežu, pa se svaki napad ili provokacija na vjerskoj osnovi kažnjava poput rušenja državnog poretka najoštrijim zatvorskim kaznama. I Mihael, student arheologije u Damasku, potvrđuje da kršćane na iseljavanje tjeraju ponajprije ekonomski razlozi.
Ostavio bih fakultet i išao raditi u London u restoranu svog ujaka. Ovdje kao arheolog nikad neću dobiti posao kaže 21-godišnji Mihael, iz naselja Džaramana u Damasku, u kojem žive samo Druzi i kršćani. Doista apsurdno, jer arheoloških nalazišta u Siriji ima doslovce na svakom koraku.
Kršćane najviše plaši visoki prirodni prirast sunitskih muslimana, koji čine 75 posto sirijskog stanovništva, i njihova tendencija zatvaranja Sirije. Dok kršćanske obitelji imaju najčešće po dvoje ili troje djece, siromašni muslimani, a takvih je u Siriji većina, redovito imaju više od četvero. Dakako da takva situacija utječe da i kršćani prihvate neke muslimanske običaje: većina kršćanskih djevojaka koje su završile studij medicine, arhitekture ili prava nakon studija ostane sjediti doma, jer se ne osjećaju ugodno ići na posao u tom muškom svijetu.
Valjalo bi stoga razmisliti jesu li američke bombe i instalacija demokracije iračkog tipa ono što će promijeniti Siriju i zaustaviti iseljavanje sirijskih kršćana, kojih je u Americi, Australiji i Europi tri puta više nego u domovini.
Arapi su samo muslimani
Iako svi govore arapski, mnogi sirijski kršćani ne smatraju se Arapima. "Arapi su samo muslimani", kažu. Kako je Sirija prije 5000 godina bila zemlja Aramejaca, Aram-Nahran, neki se smatraju Aramejcima. Drugi tvrde da su Asirci, poput kaldejskih katolika i dijela jakobita, pripadnika Sirijske ortodoksne i Sirijske katoličke crkve. Mnogi melkitski grčki pravoslavci i grkokatolici smatraju se Grcima. Službeno, osim Armenaca, kojih je, što gregorijanca, što katolika, blizu 200 tisuća, druge nacionalnosti kršćana nisu priznate u Sirijskoj Arapskoj Republici.
Otvori KEKS Pay
