Nedavna deklaracija Dikasterija za nauk vjere "Fiducia supplicans" o blagoslovu istospolnih parova i parova u neregularnoj (prema katoličkom nauku) vezi izazvala je veliku pažnju i osporavanja nemalog dijela Katoličke crkve, ali i drugih kršćanskih crkava. Nije potrebno neko dublje poznavanje teologije da bi se shvatilo razliku između blagoslova parova u takvim vezama i blagoslova pojedinaca u takvim parovima. Dok blagoslov para implicite znači i blagoslov veze, dotle blagoslov pojedinca to nužno ne podrazumijeva. Dobar dio katolika, a pokazalo se da se to uvelike odnosi na Afriku, ali i na neke europske zemlje poput Hrvatske, ne prihvaća legitimnost istospolnih brakova. Dok u Africi takve veze ne dolaze u obzir, u Hrvatskoj su legalizirane, ali kao registrirano partnerstvo, jer dobar dio katolika ne želi prihvatiti izjednačavanje heteroseksualne i homoseksualne zajednice iako sklapanje braka već desetljećima nije nužno crkveno pitanje pa bi se Crkva trebala baviti samo brakovima sklopljenima pred oltarom.
Može li se ljubavna veza u kojoj nije počinjen nikakav zločin doista smatrati grijehom?
Ako su takve zajednice loše zato što ne pridonose razmnožavanju prema Božjem planu, što je s celibatom i redovništvom?
Komentara 2
Popovi su najpametniji ljudi i svi bi se u njih trebali ugledati. Najbolje je biti u celibatu, jer onda možeš imati više žena/muškaraca. Ako si u nekoj vezi ili braku, onda možeš samo jednoga i moraš mu biti vjeran, a to je puno teže.
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
Gospoda svečenstvo ima djecu ali se ne smiju pohvalit niti djete reči TATA