Na današnji dan 2001. uhićen je "balkanski krvnik" bivši predsjednik Srbije i Savezne Republike Jugoslavije Slobodan Milošević. Policija je okružila vilu Mir u Užičkoj ulici na Dedinju u kojoj je živio, te ga je nakon opsade i pregovora uhitila i prebacila u Centralni zatvor u Beogradu. U vili sagrađenoj za Josipa Broza Tita koji se u nju nikad nije uselio, s Miloševićem su za vrijeme opsade bile supruga Mira i kći Marija. Nekoliko mjeseci kasnije izručen je Međunarodnom sudu u Haagu za ratne zločine na području bivše Jugoslavije, no nije mu nikad izrečena presuda jer je u pritvoru 11. ožujka 2006. skončao u ćeliji.
U Srbiji je 2000. nakon rušenja Miloševićeva režima došlo do smjene na državnom vrhu. Za premijera je izabran Zoran Đinđić. Obruč oko Miloševića počeo se stezati uz optužbe da je od 1990. do 2000. raznim zlouporabama ovlasti i vlasti pogodovao sebi i Socijalističkoj partiji Srbije, čiji je bio predsjednik. Početkom 2001. stavljen je i pod stalni policijski nadzor, da bi ga u noći između 31. ožujka i 1. travnja 2001. lišili slobode. Kevin Curtis, bivši britanski detektiv koji je 1995. počeo raditi za Haški sud istražujući ratne zločine u bivšoj Jugoslaviji, za HRT će kasnije ispričati da je Milošević bio šokiran kad je doznao da će biti izručen Haagu jer nije vjerovao da će se to ikada dogoditi. Kada mu se Curtis predstavio i pročitao mu prava, Milošević je odbio govoriti na engleskom jeziku, a posebno ga je uznemirilo kada mu je Curtis rekao da će ga pretresti.
Na Vidovdan 28. lipnja 2001., dvanaest godina nakon govora na Gazimestanu kojim je najavio rat u Jugoslaviji, izručen je Haškomu tribunalu. Protiv izručenja bio je predsjednik Vojislav Koštunica, no Beograd se našao pod velikim međunarodnim pritiskom da se Miloševiću sudi za ratne zločine na prostorima Hrvatske, Bosne i Hercegovine te Kosova, uključujući i za genocid u BiH, tako da je ipak završio u pritvoru u Scheveningenu. Haški sud ga je u listopada 2001. optužio i za zločine počinjene tijekom rata u Hrvatskoj, provedbom plana prisilnog izgona većine hrvatskog i drugog nesrpskog stanovništva s oko trećine teritorija Republike Hrvatske tijekom 1991. i 1992. s ciljem pripajanja tih teritorija novoj državi pod srpskom dominacijom. Optužnica ga je teretila za zločine protiv čovječnosti, teške povrede Ženevskih konvencija i povrede ratnog prava i običaja. Prema optužnici, taj plan skrojen je 1. kolovoza 1991., kada je Milošević bio predsjednik Srbije, a u njegovoj provedbi sudjelovali i Borisav Jović, Branko Kostić, Veljko Kadijević, Blagoje Adžić, Milan Babić, Milan Martić, Goran Hadžić, Jovica Stanišić, Franko Šimatović, Tomislav Simović, Vojislav Šešelj, Momir Bulatović, Aleksandar Vasiljević, Radovan Stojičić, Željko Ražnatović Arkan i drugi.
Miloševića se teretilo za progon stanovništva u Hrvatskoj počinjen od 1. kolovoza 1991. do lipnja 1992. koji je uključio "istrebljenje ili ubijanje stotina Hrvata i drugih nesrba", zatočenje tisuća hrvatskih i drugih nesrpskih civila unutar Hrvatske i u logorima na području Crne Gore, Srbije i BiH te za stvaranje nehumanih uvjeta života za stanovništvo na područjima Hrvatske pod srpskom kontrolom. Suđenje je započelo u veljači 2002. godine. Milošević nije priznavao jurisdikciju suda. Obranu je iznosio sam. Između ostalog, tvrdio je da su Hrvatska i Bosna i Hercegovina izvršile nelegalnu secesiju od Jugoslavije te da su Srbi u tim državama sami podigli ustanak s kojim, tvrdio je, Srbija nije imala veze. Tvrdio je i da je SR Jugoslavija imala pravo vojno djelovati na Kosovu radi očuvanja teritorijalnoga integriteta države. Intervenciju NATO-a vidio je kao nezakonitu vojnu agresiju. Tada je već bio narušenog zdravlja, pa je u jednom trenutku od Sudskog vijeća zatražio da ga se pusti na liječenje u Rusiji, no ICTY odbio taj zahtjev. U Moskvu se, dobivši politički azil, u međuvremenu preselili njegova supruga Mirjana i sin Marko za kojima je Srbija raspisala tjeralicu.
Slobodan Milošević rođen je u kolovoza 1941. Diplomirao je na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Beogradu 1964. godine, a prvo radno mjesto bilo mu je ono rukovoditelja za informiranje Skupštine grada Beograda. Krajem 1960-ih godina imenovan je za zamjenika generalnog direktora beogradske tvrtke Tehnogas, koju je vodio njegov prijatelj Ivan Stambolić, tada visoki partijski dužnosnik koji ga je uveo i u politiku (kasnije će se Milošević Stambolića riješiti). Milošević je 1973. izabran za generalnog direktora, sve do 1978. godine, kada je izabran za direktora Beobanke. Pet godina kasnije ušao je u Predsjedništvo CK Saveza komunista Srbije, a u proljeće 1984. godine izabran je za predsjednika Gradskog komiteta Saveza komunista Beograda. Jedan od trenutaka koji su obilježili njegovu političku karijeru dogodio se 24. travnja 1987. godine, kad je posjetio Kosovo Polje i susreo se s lokalnim Srbima koji su mu se požalili da ih većinski Albanci teroriziraju. "Niko ne sme da vas bije", znamenita je njegova rečenica.
Nakon što se riješio političkih protivnika, uključujući i Ivana Stambolića, nećaka moćnoga srpskog komunističkog političara Petra Stambolića, uspostavio je samovlast u Srbiji i organizirao tzv. antibirokratsku revoluciju koju su obilježili masovni mitinzi, od Vojvodine do Crne Gore i Kosova. Godine 1989. ukinuo je autonomiju Kosova i postao predsjednik Predsjedništva SR Srbije. Početkom 1990. raspao se Savez komunista Jugoslavije, a 1991. pokrenula velikosrpska agresija koju je pokrenuo Milošević koristeći JNA. Pod njegovim vodstvom, SR Jugoslavija se zbog djelovanja na Kosovu i protjerivanja kosovskih Albanaca u ožujku 1999. godine našla pod zračnim udarima snaga NATO saveza, pa je Milošević bio prisiljen povući srpski snage s Kosova. U ljeto 2000. godine raspisao je izvanredne predsjedničke izbore i izgubio od kandidata Demokratske opozicije Srbije (DOS) Vojislava Koštunice. Odbijao je priznati poraz i tek nakon prosvjeda u listopadu 2000. pao je napokon s vlasti. Pokopan je u rodnom Požarevcu. Supruga Mirjana preminula je 2019. u Sočiju u Rusiji, gdje se liječila.
Otvori KEKS Pay
Baš zbog takvih stvari koje je izdajnik Đinđić uradio, pro-zapadna opozicija i njihovi derivati nikada više u Srbiji na vlasti biti neće! Sramota je što su uopšte ikada i bili na vlasti!