U sklopu novog serijala MBF Talks podcasta Špica s Macanom, koji nastaje u suradnji s Master Business Forumom, jednim od najutjecajnijih poslovnih događaja u regiji, koji će se ove godine održati u Rovinju od 8. do 11. listopada, voditelj Krešimir Macan razgovara s vodećim ljudima poslovne zajednice u Hrvatskoj. Seriju nastavlja razgovorom s predsjednikom Uprave Đure Đakovića, Markom Ćosićem.
Đuro Đaković prošao je velik preokret posljednjih godina. Kako ste uspjeli kompaniju izvući iz gubitaka i vratiti je u rast?
Prije akvizicije Đure Đakovića od češkog investitora situacija u kompaniji bila je vrlo teška. U javnosti su se stalno otvarale teme stečaja, štrajkova i neizvjesnosti, no ključna prednost bila je što su znanje i ljudi ostali unutar tvrtke. U to vrijeme industrija nije bila dovoljno atraktivna da bi druge kompanije preuzimale taj kadar, što se kasnije pokazalo presudnim za oporavak. Upravo su ti ljudi i industrijsko znanje omogućili novi rast kompanije, posebno civilnog sektora, koji je danas tri puta veći nego prije preuzimanja. Primjerice, 2021. godine proizvodnja je iznosila oko 260 vagona godišnje, dok je prošle godine dosegnula njih 1.000. Istodobno je kompanija prošla i snažan financijski zaokret - od negativne EBITDA marže od 10 milijuna eura do pozitivne EBITDA marže od 10 milijuna eura u samo tri godine, uz nastavak rasta i prošle i ove godine. Zaradu smo reinvestirali u kompaniju, prije svega u novu opremu i modernizaciju proizvodnje.
Koliko je modernizacija proizvodnje bila važna za taj rast?
Konkurentnost danas dolazi iz dva ključna izvora. Prvi je znanje ljudi, na kojem kontinuirano radimo, a drugi je kapitalna intenzivnost tog rada, odnosno ulaganje u modernu tehnologiju i opremu. Jedan od najvećih problema bio je što se u posljednjih deset, pa i dvadeset godina nije ulagalo u nove proizvodne alate i modernizaciju proizvodnje. Radnik može biti motiviran i kvalitetan, ali bez suvremene opreme teško može biti dovoljno produktivan u odnosu na konkurenciju. Zato smo posljednje tri godine zarađeno investirali natrag u kompaniju, u novu opremu, robotsko zavarivanje, lasersko rezanje i modernizaciju proizvodnje. Paralelno s time ulažemo i u umjetnu inteligenciju koja nam danas značajno pomaže u planiranju proizvodnje, ali i u procesima dizajna i razvoja. Cilj svega je povećati produktivnost naših ljudi i dugoročno podići konkurentnost kompanije.
Kako se promijenila uloga Đure Đakovića u obrambenom sustavu?
Đuro Đaković danas je snažno prisutan u obrambenoj industriji, ali je važno naglasiti da se taj segment razvijao postupno i kroz dugogodišnje očuvano znanje i kapacitete. Mi smo nositelji znanja i integracije oko M-84 i za hrvatsku vojsku radimo kompletno održavanje od generalnog remonta do unapređenja. Na isti način sudjelujemo u programu Bradley, gdje je riječ o obnovi, prilagodbi i modernizaciji, dakle starijem vozilu kojem se u potpunosti mijenja oprema i tehnologija, a uskoro se otvara i ciklus Leoparda, gdje će se, uz samu nabavu, podrazumijevati i održavanje te obuka.
Istovremeno, treba reći da obrambeni sektor nije uvijek bio percipiran kao poželjan. Kada su češki investitori preuzimali kompaniju, vojni dio na neki način bio je opterećenje, a u financijskom sustavu ste mogli osjetiti da kad kažete banci da se bavite vojnom opremom, odmah je rezerva. Cijeli sektor obrane tada se promatrao više kao trošak nego kao industrija budućnosti, što je bio širi europski trend, posebno u razdoblju kada je prevladavala zelena agenda i kada je vojna industrija bila manje poželjna u investicijskom smislu.
Danas se ta percepcija potpuno mijenja. Europske institucije poput EBRD-a i EIB-a tek su nedavno da su spremni financirati i vojni sektor, što pokazuje da je obrana postala strateški važan dio europske industrije i sigurnosne arhitekture. Za nas to znači i veću stabilnost, lakši pristup kapitalu i potvrdu da ono što radimo ima dugoročnu ulogu u sigurnosnim lancima Europe
Đuro Đaković danas je snažno prisutan u obrambenoj industriji, ali i dalje velik dio prihoda dolazi iz civilnog sektora. Koliko je taj model važan?
Đuro Đaković je strateški napravljena kompanija da radi i civilni sektor i vojni sektor. Uvijek je bilo tako. I danas, unatoč snažnoj prisutnosti u obrambenoj industriji, ‘najveći dio prihoda, oko 80% dolazi od proizvodnje vagona’. Upravo ta diverzifikacija daje stabilnost kompaniji. Kad ide ekonomija, ide i transport, logistika. Jedno drugo prati. Kad ne ide logistika, ide nešto drugo.’ To se posebno pokazalo nakon početka rata u Ukrajini. Tada smo planirali fokus na kontejnerske vagone zbog rasta trgovine između Azije i Europe, ali kako se tržište promijenilo, vrlo brzo smo se prilagodili i krenuli u proizvodnju vagona za prijevoz žitarica. Prednost nam je što su ‘sa aspekta načina proizvodnje vagona i proizvodnje vojne opreme tehnološki procesi vrlo slični, pa se vrlo brzo i efikasno možemo prebacivati iz jednog segmenta u drugi. Zato kažem da nam je taj model svojevrsni ‘prirodni hedge – kad ne ide jedan dio, ide drugi dio.
Master Business Forum (MBF) jedan od najutjecajnijih poslovnih događaja u regiji, a posljednjih se godina profilirao kao jedna od najrelevantnijih regionalnih platformi za poslovno povezivanje, strateški dijalog i razvoj konkretnih poslovnih prilika. Treće izdanje MBF-a održat će se od 8. do 11. listopada u Rovinju, gdje će na jednom mjestu okupiti lidere poslovne zajednice, renomirane stručnjake i institucionalne predstavnike iz cijele regije i šire. Više saznajte na službenoj stranici www.mbf.hr.
Otvori KEKS Pay
