Iako su u sjeni alkara kopljanika, ništa manja čast nije biti alkarskim momkom. Alkarski momak mora biti markantan, dinarskog izgleda, visok i kršan, uzvišenog držanja, ali i muzikalan, jer treba koračati ponosnim korakom po taktovima sinjske glazbe, najbolje na “svitu”, kažu u Sinju.
I ne samo to. Mora biti častan, ugledan, cijenjen, ne smije upadati u konflikte niti imati prekršajne, a kamoli kakve druge kazne. Alkarske momke predvodi arambaša, zapovjednik momačke čete, najkršniji i najstasitiji od svih, jer ima iznimnu čast predvoditi cijelu alkarsku povorku.
Ivo Vukasović Parin već je četvrti mandat arambaša i neki dan bila mu je 13. Alka na kojoj je sigurnim korakom predvodio alkarsku povorku.
– Daj Bože zdravlja i zagovor Gospe Sinjske da izdržim ovaj mandat – kaže 63-godišnji, iskusni arambaša Vukasović.
Odnedavno je umirovljenik, radni vijek proveo je u HEP-u, posljednjih 20-ak godina bio je šef voznog parka u pogonu Elektrodalmacije. Sudionik je Domovinskog rata, sportaš i dugogodišnji sportski djelatnik, ugledan i omiljen. Arambašu Vukasovića bije glas zabavljača i veseljaka, pravog domaćina i odličnog pjevača, uvijek spremnog za pjesmu. Kao Brnažanin, djetinjstvo je proveo na alkarskom trkalištu. Nije, kaže, maštao postati alkar-kopljanik, već je njegov san bio biti alkarski momak.
– Kao dijete, gledajući povorku, maštao sam: “Daj Bože da i ja jednom ovako”. Želja mi je bila biti alkarski momak. Nisam imao iskustva s konjima, bavio sam se nogometom, košarkom, rukometom i drugim sportovima. Dao sam molbu i uzeli su me, želja mi se ostvarila. To je bilo 1994. Bio sam alkarski momak legendarnom alkaru Denisu Gugiću, s njim sam dobio Alku i Čoju. Bio sam od 1998. prvar osam godina, to vam je momak koji stupa uz arambašu, a to je bio sadašnji vojvoda Boško Ramljak koji me stavio za prvara – kaže Vukasović.
Prvi put se kandidirao za arambašu 2006. godine. Imao je devet protukandidata i nadmoćno ih je dobio. Izabran je poslije još tri puta, posljednji put ove godine. U Viteškom alkarskom društvu (VAD-u) prepoznali su njegov stas, držanje, vedar duh i kavalirstvo.
– Arambaša ne smije imati “poskoka u džepu” što znači da mu ne smije biti teško “mašiti se” za džep – napominje Vukasović.
No, prije svega, presudan je bio njegov ugled. Velika je čast biti arambašom, a Vukasović kaže da je najponosniji bio kada je predvodio alkarsku povorku prošle godine, na svečanoj Alki u Vukovaru.
– Najveći mi je križ nekom se momku zahvaliti, jer ljudi su toliko zagriženi u to. Čovjek 30 godina bude alkarski momak i, kad mu se zahvališ, ti si njemu smrtni neprijatelj. Ove godine bilo je 30 zamolbi za prijam u alkarskog momka, a povorka se mora podmlađivati jer po Statutu u njoj trebaju biti tri generacije. Zato molim sve one kojima sam se morao zahvaliti da me shvate kao čovika kojemu je to najteži križ – kaže Vukasović koje je ove godine imao 34 momka u četi.
Alkarska četa ima 17 kopljanika, svaki alkar ima svoga momka, kojeg bira sam među slobodnim momcima. Šest članova pratnje barjaka također imaju svaki svog momka.
– Dvojica buzdovandžija, štitonoša, vodiči Edeka, svi su oni poda mnom, kao i namještač alke, njegov pomoćnik i ostali – kaže Vukasović koji prati ponašanje alkarskih momaka cijele godine.
– Može se naći u nekom provokativnom društvu i, ako se fizički obračunao, ide pred Časni sud, bio kriv ili prav. Alkarski se momak mora povući i ne ulaziti u sukobe, ne smije doći u situaciju fizičkog obračuna – kaže arambaša Vukasović. Momak pomaže alkaru, njih se dvojica nadopunjuju. Primjerice, ovogodišnji slavodobitnik Josip Čačija, kada je davao prvu izjavu nakon pobjede, od uzbuđenja je ostao bez riječi pa se obratio svom momku Zdeslavu Ćurkoviću rekavši mu: “Pomozi mi...”
– Slažem se, treba mu pomagati u svemu – kaže arambaša.
Povjesničar dr. don Josip Dukić kaže da je uloga alkarskih momaka u povorci vezana za 1686. godinu kada je Venecija, zajedno s Hrvatima u svojim postrojbama, nakon 170 godina osvojila sinjski grad koji je bio u osmanskim rukama.
– Bilo je to nesigurno razdoblje i to što su današnji alkarski momci u povorci, to su ondašnji domaći ljudi, spremni krenuti u rat i obranu. Njihova ključna uloga bila je u bitki 1715. godine u spomen koje se i trči Alka. Alkari kopljanici predstavljaju venecijanske konjanike, među kojima su bili i Hrvati, Croati a Cavallo, a alkarski momci su ljudi s ovih prostora. To se vidi i po nošnji. Njihova je uloga u Alci ocrtavati kontinuitet suradnje, zajednički predstavljaju konjaništvo i pješaštvo – objašnjava dr. Dukić.
Kako piše Joško Belamarić u kulturno-povijesnom vodiču Sinjska alka, tiskanom u povodu 300. obljetnice 2015. godine, pravilnik VAD-a iz 1902. propisuje da su alkarski momci obučeni u najbolja seoska odijela.
“Nose košulju od bijelog platna sa srebrnim kopčama, a povrh nje ječermu, kratki prsluk bez rukava, od crvene čoje na kojoj su na prsima srebrna puceta. Preko lijevog ramena nose kumparan optočen crvenim gajtanom. U pripašnjači, zmijskom gnijezdu, za crvenim pojasom od fine kože starinski je handžar uz dvije male puške, kubure. Na lijevom je ramenu velika kremenjača”, napisao je Belamarić.
Momci imaju tamnomodre suknene gaće na nogama, vunene bičve, povrh njih terluke i lagane opanke od neštavljene volovske ili ovčje kože. “Na glavi im je saruk ahmedijom, crven-kapa od crvene čoje, svilenim peškirom zapeškirena, a za sam saruk zadjenuta kita cvijeća”, opisao je Belamarić. Arambaša nosi sličnu odoru kao i momci, samo bogatiju. Ječerma mu je prekrivena pozlaćenim pločicama i sa šest pozlaćenih kolutova, a u pripašnjači mu je zataknuta raskošna kubura, jatagan i kamiš.
– Momačka odora teška je više od 20, a moja ima sigurno 25 kilograma – otkriva nam Vukasović. Samo mu je puška teška 8 kilograma!
– Na dan Alke izgubim 4-5 kg. Nije to samo fizički napor, već i koncentracija, treba se okrenuti na peti na kraju trkališta koje je izrovano konjskim kopitima i ajme bi meni bilo da padnem. Odmah bih dao ostavku! – tvrdi Vukasović iako se takvo što svakome može dogoditi.
Kod momka se za Alku ide na ručak, a u arambašinim dvorima, odnosno kod Ive Vukasovića, tog dana redovito objeduje i Milan Bandić, gradonačelnik Zagreba koji je suorganizator sinjske Alke.
– Bandić je njima u VAD-u rekao: “Idem kod arambaše zato što će mi zapjevati ‘Kada umrem zamotan u bilo’” – prepričava nam Vukasović, veliki hajdukovac, nekada igrač sinjskog nogometnog drugoligaša Alkara.
Međutim, najveće sportske uspjehe ostvario je u rukometu, kao igrač i trener. Na ta vremena podsjetila ga je čestitka Zorana Gobca, predsjednika HRS-a, koja je stigla SMS-om. Ali plakete, pehari, medalje na zidovima i u vitrinama arambašina dvora najvećim dijelom je osvojio na seoskim olimpijadama, Labinijadi i sličnim natjecanjima. Natjecao se u potezanju konopa, obaranju ruke i potezanju klipa u čemu je bio nenadmašan.
– Imao sam dobru tehniku i dizao sam ljude 25 kg teže od sebe. Imam 32 medalje sa seoskih olimpijada u raznim narodnim disciplinama – pokazuje nam Vukasović. Ne natječe se više iako je u dobroj fizičkoj formi. – Kažu mi ljudi da dobro izgledam, a ja im odgovaram da je to zbog žene. Sve ovo što sam ja postigao mogu njoj zahvaliti. Da nemam njezinu podršku i ostalih članova obitelji: sina, kćeri i zeta, ja to ništa ne bih mogao – kaže Vukasović i grli svoju bolju polovicu Mirjanu s kojom je u braku od 1984. godine.
Nije lako biti armbašina supruga, majka, baka i raditi kao ekonomistica.
– Treba ugostiti 200-300 ljudi, koliko nam je došlo kada je bio izabran za arambašu. Treba srediti kuću, skuhati, primiti te ljude, poslužiti ih. Pomažu mi kći, još uvijek i svekrva, prijateljice, ali najveći dio posla ipak padne na mene – kaže nam gospođa Mirjana.
Međutim, muž je zna oraspoložiti pa joj je zapjevao, a ona pjesmu prihvaća. Oboje izvrsno pjevaju. Njega je zvao Bepo Matošić da pjeva s njim, a ona je praksu stjecala u crkvenom zboru.
– Pisma me je i zavela! – smije se gospođa Mirjana i onda ozbiljno dodaje da je vrlo ponosna na svoga supruga i ono što on znači u Viteškom alkarskom društvu.
– Dr. Stipe Jukić i uprava VAD-a, sve sjajni ljudi, ostvarili su san svih generacija. Izgradili smo alkarske dvore i Muzej Alke kakvog nema u Europi. Ponosan sam što sam dr. Jukiću desna ruka jer on je takav čovjek, da ga poskok ugrize, on će ga pomilušiti, tako je dobro biće. Srića da je on predsjednik VAD-a jer Alka je uvijek u politici, a politika u Alci, sviđalo se to nekome ili ne, a on je tako dobar da je mogao sve te politike uskladiti na dobrobit Alke – kaže Vukasović.
Alkarski vojvoda Boško Ramljak mu je prijatelj. Koliko ga cijeni, svjedoči podatak što se nije kandidirao za arambašu sve dok je on bio na toj dužnosti. Pitamo ga i za Miru Bulja, nekadašnjeg alkarskog momka koji je izbačen 2007.
– Točno, izbacio sam Bulja. Odluka uprave bila je da se za polaganje kamena temeljca svi trebamo obući. Bulj se nije htio obući, odbio je naredbu. Neću ulaziti u detalje zašto, ali ja sam zapovjednik, mi smo poluvojna postrojba i ne možeš mi odbiti zapovijed. Bulj to zna, mi smo i dalje odlični prijatelji i on mi kaže da mu je to bio ulaz u politiku – kaže Vukasović koji dobro poznaje Andreja Plenkovića.
Još prije ne što je bio premijer, ugostio je Alku u Bruxellesu. Smatra ga najboljim premijerom dosad. Na zidu slike s Kolindom Grabar-Kitarović, Jadrankom Kosor, Ivom Josipovićem... Iako je Alka završila, alkari i njihovi momci cijele godine za Alku žive. Pripremaju se, obavljaju protokolarne dužnosti i populariziraju je. Ovih će dana na gostovanje u Barbaran u Istri, onda Sardinija pa Sicilija. Žene ne vode jer Alka je muški posao.
– Bilo je pokušaja da žene uđu u VAD, ali nema nikakve šanse. Rasulo bi nastalo. Vi sastavljate i rastavljate – smijući se, ali ipak ozbiljno kaže Vukasović.
– Alka ima budućnost, interes mladih posljednjih godina raste, a nije uvijek tako bilo – kaže Vukasović. Puno se učinilo njezinim uvrštenjem u UNESCO-ov popis zaštićene nematerijalne svjetske baštine i internacionalizacijom.
– Drago mi je što je tako i što sam i sam dao svoj doprinos jer, dok je Alke, njegujemo sjećanja na svoju slavnu prošlost, veličamo hrabrost, domoljublje i poštenje, a to je zalog za bolju budućnost – poručuje Vukasović
>> Pogledajte kako je bilo ove godine na alki
krsni da al da su svi casni i ugledni....otom potom .....