U časopisu Health Management izašao je nedavno članak pod naslovom „How Consistent is Medical Information on the Internet?“ („Koliko su konzistentne zdravstvene informacije na internetu?“) koji potpisuje dvoje naših stručnjaka, dr. sc. Miroslav Mađarić te dr. med. Vesna Nesek-Mađarić. Riječ je o analizi konzistentnosti informacija povezanih s medicinom i zdravljem koje pronalazimo na internetu, odnosno utjecaju društvenih mreža na njihovo tumačenje pa i točnost. Dr. Mađarić je stručnjak za primijenjeno računarstvo u zdravstvu, čime se bavio i u nekim inozemnim i našim zdravstvenim ustanovama poput KBC-a Zagreb. Danas predaje „Upravljanje inovacijom“ na privatnom veleučilištu Algebra. S dr. Mađarićem smo razgovarali o pitanjima aktualnima u vrijeme pandemije.
- Bavim se zdravstvenom informatikom od njezinih početaka prije 50-ak godina. U to "pionirsko" doba Internet još nije postojalo, no stvarali su se prvi registru bolesti i kompjutorski dijagnostički modeli. Moje je istraživanje motivirano upitom o određivanju smjera dijagnostike jednog zanimljivog nejasnog kliničkog slučaja. Osnovni simptom je bio nenamjerni gubitak težine pacijenta. Na Internetu je pri tome najbolje pristupati pouzdanim izvorima i zato sam odabrao svjetski "broj 1" - Kliniku Mayo. Tu nalazimo pregled simptoma i njihovih mogućih uzroka. Za "nenamjerni gubitak težine" imamo popis desetak raznih bolesti, gdje je Mayo portal propustio navesti bolest koja je mjesecima kasnije dijagnosticirana u ovom slučaju: "amiloidoza". To je rijetka teška bolest štetnog gomilanja proteina u organima, što dovodi do trajnih oštećenja, to težih što dulje traje. Ova nekonzistencija na Internet portalu Klinike Mayo je u konkretnom slučaju utjecala na vrijeme dijagnosticiranja amiloidoze, odnosno njezinog uzroka, a to je multipli mijelom. Na ovom portalu imamo istu nekonzistentnost i za druge bolesti i simptome. Dakle, radi se o sustavnoj, a ne o pojedinačnoj pogrešci. To je loša vijest, no ima i dobra: kad bi se kakvoća zdravstvenih informacija na Internetu značajno poboljšala, ostvarila bi se bitna korist za pacijente, ali i za cijeli zdravstveni sustav. Kod ovog pacijenta se ne bi radili suvišni postupci, ubrzalo bi se postavljanje dijagnoze, te ranije počelo liječenje i poboljšao njegov ishod, objasnio je dr. Mađarić.
U ovoj pandemiji vidi se neočekivano velik utjecaj društvenih mreža na mišljenje o zarazi i njezinu uzročniku. Kako se može poboljšati vjerodostojnost informacija koje korisnici dobivaju na internetu?
Prvi korak u ostvarenju informacija o zdravlju je koristiti službene stručne izvore, a ne opće forume i društvene mreže. Informacije na forumima sigurno su daleko nevjerodostojnije. Zato je u uporabi službenog stručnog izvora dobro primijeniti pristup uobičajen u medicini: “drugo mišljenje”. To vrijedi i za rijetke bolesti, ali i za česte, pa čak i pandemijske, kao što je COVID-19.
U pandemiji je upravo zbog društvenih mreža došlo do kolanja sasvim pogrešnih informacija koje su često rezultirale i gubicima u životima. Kako se boriti protiv toga?
Primijenimo pristup “second opinion”, jednom na forume/društvene mreže, drugi put na “best practice” koji sam preporučio – službene stručne izvore. Sadržaj neka bude ono što danas izaziva najviše kontroverze – svrhovitost cijepljenja. Uzmimo kao primjer jednog od najmilitantnijih antivaksera – Branimira Bunjca koji je na svojem profilu ustvrdio kako je “potvrđeno da Pfizer, Moderna i Johnson koriste stanice ljudskog fetusa u razvoju i proizvodnji cjepiva”. Naravno, više od 60.000 pratitelja influencera Branimira Bunjca neće tražiti „drugo mišljenje“. Mnogi od njih ne znaju dobro strane jezike, niti znaju za mogućnost automatskog prijevoda. No poželjno je da struka, pa i opće javnost, opovrgava takve lažne vijesti na mjestu njihova nastanka. Čak i Hrvatsko katoličko sveučilište, koje je sigurno veći „papa od Bunjca“ razumno razmatra ovu problematiku s moralnog stanovišta (ukratko: „opravdano ako nema drugog lijeka“). Problem je što na društvenim mrežama imamo komentare koji su „naklonjeni“ autoru izvorne objave. Tako kod g. Bunjca imamo većinu komentara koji podržavaju njegovu opstrukciju cijepljenju. Takve objave i stotine podržavatelja definitivno stvaraju „javno mnijenje“ jer mnogo ljudi „zaluta“ do njegove objave kao pratitelj autora. Kako se ovo može ograničiti? Sigurno ne nekom cenzurom, sve dok netko ne pretjera! Stručna i opća javnost bi trebala biti aktivnija. Neistomišljenici mogu argumentirano osporiti navode koje smatraju pogrešnima i to masovno. Tako bi i „sljedbenici“ autora koji se protive znanstvenim spoznajama vidjeli da postoje i druga mišljenja. To bi bilo naročito poželjno ako se radi o destruktivnim i opasnim objavama, kao što je npr. odgovaranje od cijepljenja.
Kako iskoristiti internet i društvene mreže da bi se promovirale one prave poruke, postiglo da se ljudi cijepe?
Iskoristiti internet je pravi pristup! Kao što internet predstavlja svjetsku pozornicu samozvanim stručnjacima i teoretičarima zavjere, jednako tako povećava vidljivost popularizaciji znanosti i stavovima utemeljenim na činjenicama. Nažalost, toga je mnogo manje zato što ozbiljni i stručni ljudi imaju svoj posao i ne žele se upuštati u rasprave s promicateljima mitova svake vrste. Dodatno, društvene mreže, pa i internet općenito, generalno su postali „zagađeni“ svakojakim lažnim vijestima. Zato se mnogi stručni i ozbiljni ljudi posve klone Facebooka i sličnoga, jer nekako ispada da aktivni korisnik društvene mreže gubi na reputaciji. To treba promijeniti na način da struka bude aktivnija i na internetu daje kvalitetne i razumljive poruke, koje bi poništile dio utjecaja lažnih vijesti.
Kod nas se ne čini kako su antivakseri toliko utjecajni kao skupina, no primjetna je odbojnost prema cjepivu koja se ponajprije vidi kroz male brojke cijepljenih.
Kvaliteta zdravstvenih informacija iz službenih stručnih izvora u Hrvatskoj je na visokoj razini. Nažalost, to je ograničeno samo na stranice pojedinih institucija, a u nas je povjerenje u institucije iz razumljivih razloga na niskim granama. Tako će valjda 100 puta više ljudi čitati Facebook nego stranice HZJZ-a, Ministarstva zdravstva ili Medicinskog fakulteta. Pa kad se neki istaknuti stručnjak i pojavi na Facebooku, Bunjac ga po broju pratitelja (60.000) višekratno „šije“, kao što je slučaj s našim imunologom prof. Trobonjačom iz Rijeke (1500)! Takvi stručnjaci bi se trebali aktivno uključiti upravo u komentiranje lažnih vijesti, koje svojom množinom bez osporavanja kod mnogih stvaraju dojam istine, rekao nam je dr. Miroslav Mađarić.
Dojam je da je u doba kada nije bilo interneta bilo znatno lakše postići visoku cijepljenost.
Antivakserski pokret postoji odavno. Izvorno je bio vezan za vjerska uvjerenja, na primjer za rano cjepivo protiv boginja, u propovijedi iz 1722. (!) pod naslovom “Opasna i grešna praksa cijepljenja”, engleski teolog Edmund Massey tvrdio je da je Bog poslao bolesti da kazni grijeh i da je svaki pokušaj sprečavanja malih boginja cijepljenjem “đavolska operacija”. Velik uspjeh cijepljenja protiv boginja u Jugoslaviji u sedamdesetima prošlog stoljeća može se pripisati manjku demokracije, a ne manjku interneta. Da je tada bilo interneta s masom antivakserskih objava, isti bi bio zabranjen ili ograničen, kao što se danas događa u zemljama demokratskog deficita. No unatoč zloporabama interneta, njegov je doprinos zdravstvenoj prosvijećenosti, ali i dostupnosti visokostručnih sadržaja enorman. Internet je super, ali ga korisnici trebaju koristiti s oprezom.
Kad se jave "medicinski stručnjaci" koji nisu pročitali niti jedan medicinski stručni članak a kamoli knjigu pa pođu "soliti pamet" o teorijama zavjere.... takvima treba udariti po džepu. Ako se ne žele cijepiti neka plaćaju veće iznose zdravstvenog osiguranja!!!