Kad je Zoran Milanović 18. veljače 2020. na svojoj inauguraciji rekao kako priseže čašću da će se kao hrvatski državni poglavar držati Ustava i zakona i brinuti se za poštovanje ustavnopravnog poretka Republike Hrvatske, nitko nije mogao ni sanjati da će četiri godine poslije udariti i na Ustav i na ustavnopravni poredak države kojoj je formalno na čelu. I da će predsjednika Ustavnog suda Miroslava Šeparovića, pred kojim je svečano prisegnuo, nazvati gangsterom i stajskom muhom.
A pogotovo da će se kandidirati na izborima za Hrvatski sabor i da će u izbornoj kampanji istodobno biti i predsjednik Republike i kandidat za premijera. Nije neobično to što se Milanović, kao utjelovljenje nepredvidivosti, poželio stvarne vlasti (ili političkog obračuna s Andrejem Plenkovićem, svejedno), ali da će vlast htjeti osvojiti ne birajući sredstva, nitko nije mogao predvidjeti. Kao da ga je iznenada posjetio i nadahnuo duh talijanskog teoretičara Machiavellija.
naravno, svatko tko ne misli kao vrhovni vođa krši ustav. majke mi