˝Napokon slobodan˝ - riječi su to uklesane na grobu najutjecajnijeg borca za građanska prava, baptističkog svećenika, Martina Luthera Kinga Jr. Kada mu je bilo samo 35 godina, dobio je Nobelovu nagradu za mir te je tada bio najmlađi laureat u povijesti. Četiri godine kasnije, ubijen je, metkom iz snajpera, na balkonu motela u Memphisu. Za ubojstvo je okrivljen rasist, James Earl Ray, koji je priznanjem izbjegao smrt na električnoj stolici, a potom je „okrenuo ploču“ te je tvrdio da je nedužan, spominjući zavjeru. Osuđen je na 99 godina zatvora, a odslužio je 29 – umro je 1998. Iako su na oružju bili otisci njegovih prstiju, udovica Martina Luthera Kinga i njegova djeca, devedesetih su godina javno podržali Rayove tvrdnje da je nedužan te da je riječ o uroti.
Te travanjske večeri, prije 55 godina, 39-godišnji Martin Luther King stajao je na balkonu sobe, u Lorraine Motelu, u Memphisu, gdje je došao kako bi podržao štrajk radnika. Nešto poslije 18.00 sati, prolomio se pucanj. Metak, ispaljen iz snajpera, pogodio je Kinga, prošavši kroz čeljust i leđnu moždinu. U bolnici su tek mogli konstatirati smrt čovjeka koji je život posvetio borbi za građanska prava.
Ta je borba Martina Luthera Kinga počela 1955., nakon što je „led probila“ aktivistica, Rosa Parks. Ona je, naime, u Montgomeryju, sjela u prednji dio autobusa, koji je bio rezerviran samo za bijelce te ga je odbila napustiti. Suprotstavila se tako pravilima o segregaciji crnaca i bijelaca, zbog čega je odmah uhićena. Uslijedili su prosvjedi, a na čelu mnogih bio je upravo King . Godinu dana kasnije, američki je Vrhovni sud donio presudu po kojoj je, razdvajanje po boji kože, u gradskom prijevozu, bilo protuustavno.
8 je puta ponovio povijesnu rečenicu “I Have A Dream”
Boreći se za siromašne i protiv ekonomske nejednakosti u Americi, King je, 1963. bio i jedan od predvodnika marša na Washington. Te je godine, u kolovozu, na stepenicama Lincolnova memorijalnog centra u Washingtonu izrekao spontani govor "Sanjam", koji je, po nekim anketama, jedan od najmoćnijih u američkoj povijesti. U samo jednoj rečenici, “I Have A Dream” - "Ja imam san", King je tada sažeo svoju viziju rasne jednakosti te jednakosti svi ljudi bez obzira na spol, podrijetlo i sl.
„Sanjam… da će moje četvero djece, jednoga dana, živjeti u zemlji koja ih neće vrednovati po boji njihove kože, nego po osobnosti’, rekao je Martin Luther King. O svom je snu govorio šest minuta, a pred 250 000 ljudi, čak je osam puta ponovio moćnu rečenicu „I have a dream“. U ukupno 17 minuta svog povijesnog govora, tražio je nenasilnu promjenu, jednakost i jednaka prava za sve, te kraj rasizma u Americi. Iako je skup tretiran kao događaj visokog rizika, bio je to trijumf mira – od 250 tisuća ljudi, koji su se tog dana okupili u Washingtonu, nitko nije počinio niti najmanji prekršaj.
Bio je najmlađi Nobelovac i odrekao se novčane nagrade
Godinu poslije govora, koji je ušao u povijest, sin učiteljice i propovjednika, Martin Luther King, dobio je Nobelovu nagradu za mir, postavši tada, sa samo 35 godina, najmlađi laureat u povijesti. Novčane se nagrade odrekao, u korist pokreta za građanska prava. Odlučan u namjerom da, u borbi za njihova prava, podrži i afro-američke radnike King je, u ožujku, 1968., doputovao u Memphis. Iako je propovijedao nenasilno nepokoravanje i građanski neposluh, na prosvjedu radnika, koji je 28. ožujka predvodio, ipak je došlo do izgreda i nasilja te je smrtno stradao jedan afro-američki mladić. Na odlasku iz grada King je obećao da će se, idući mjesec, vratiti, kako bi još jednom stao na čelo radnika u demonstracijama. Obećanje je ispunio, 3. travnja ponovo je došao u Memphis. Bilo je to njegovo posljednje putovanje.
Na putu do „Obećane zemlje“ zaustavio ga je metak
“Kao i svi i ja bih želio dugo živjeti. Dugovječnost ima svoju ulogu. Ali, sada ne brinem o tome. Samo želim izvršavati Božju volju. A On mi je dopustio da se uspnem na planinu. I pogledao sam prijeko. I vidio sam Obećanu zemlju. Možda neću tamo stići s vama. Ali želim da večeras znate da ćemo mi, kao ljudi, stići do obećane zemlje“, rekao je okupljenima, Martin Luther King, a njegove su se riječi pokazale proročanskim. Do „Obećane zemlje“, toliko očekivanog boljeg sutra, nije stigao. Već sljedećeg dana, 4. travnja 1968., zaustavio ga je metak. Atentat na Kinga pokrenuo je lavinu masovnih nereda, diljem SAD-a, a u Memphisu i Washingtonu bile su raspoređene i trupe Nacionalne garde. Pet dana nakon što je ubijen, King je, 9. travnja, sahranjen u rodnoj Atlanti. Na njegov ispraćaj došlo je, prema nekim izvorima, čak 300 000 ljudi, koji su mu odali posljednju počast.
Tko je ubio Martina Luthera Kinga?
Iste večeri kada je Martin Luther King ubijen, nedaleko od motela Lorraine, u kom je odsjeo, na ulici je pronađena puška marke Remington. Na oružju, iz kojeg je počinjeno ubojstvo, bili su otisci prstiju. Ti dokazi, kao i svjedočenja očevidaca ubojstva, bili su trag koji je vodio do jedne osobe. Bio je to James Earl Ray. Potjera za osumnjičenim počela je mjesec dana nakon atentata. Nakon što je FBI otkrio da je bjegunac dobio kanadsku putovnicu, pod lažnim identitetom, krug oko Raya se počeo brzo sužavati te su ga, 8. lipnja, pri pokušaju da pobjegne u Belgiju, u londonskoj zračnoj luci uhitili istražitelji Scotland Yarda. Kako je kasnije priznao, njegov krajnji cilj bio je Zimbabve, tadašnja Rodezija. No, do te „obećane“, zemlje na jugu Afrike, kojom je tada vladala konzervativna vlada manjinskog bijelog stanovništva, ipak nije stigao. Izručen je SAD-u. U ožujku 1969., godinu dana nakon atentata na Martina Luthera Kinga, na sudu u Memphisu, James Earl Ray je priznao krivnju za ubojstvo te je time izbjegao smrt na električnoj stolici. Osuđen je na 99 godina zatvora.
Ipak, tri dana nakon što je izrekao priznanje krivnje, Ray se predomislio te ga je želio povući. Govorio je da je nedužan i tvrdio da je po srijedi zavjera, no, tijekom tri desetljeća, svi njegovi zahtjevi za novim suđenjem redom su odbijani. Naime, i nakon višestruko ponovljenih istraga o atentatu, koje je provodilo američko Ministarstva pravosuđa, zaključak je ponovo bio isti - Martina Luthera Kinga ubio je James Earl Ray.
Kingova udovica i djeca osuđenog Raya nisu smatrali glavnim krivcem
Osim otisaka prstiju na oružju, koji su Raya direktno teretili, on je, kako se tvrdilo, imao i motiv za ubojstvo – bio je rasist i mrzio je crnce, što su potvrdili njegovi rođaci i prijatelji, kojima je rekao da će ubiti Kinga. Ipak, devedesetih godina, udovica Martina Luthera Kinga Jr., Coretta Scott King i njihovo četvero djece, javno su podržali osuđenog Raya, tvrdeći da je nevin. Složili su se s njegovim izjavama kako je riječ o zavjeri, špekulirajući da su u njoj sudjelovali i američka Vlada i vojska.
Postao „trn u oku“ kada je 1965. javno kritizirao Vijetnamski rat
Godinu dana prije smrti, u njujorškoj crkvi Riverside Church, King je izrekao svoj govor 'Beyond Vietnam: A Time to Break Silence'. Otvoreno je tada istupio protiv američke uloge u ratu, ističući kako SAD od Vijetnama želi napraviti svoju koloniju. Kada je 1967., u New Yorku, održao govor protiv rata u Vijetnamu, gdje je te godine poginulo više od 11.000 američkih vojnika, King je počeo biti pod stalnim nadzorom američke vojno-obavještajne službe. Kontinuirano ga je nadzirao FBI, smatrajući ga "najopasnijim" čovjekom u Americi. "Kada je istupio protiv Vijetnamskog rata, King je razljutio cijeli pokret za građanska prava i Vladu te velik dio političkog establišmenta", smatra Henry Louis Taylor Jr., direktor Centra za urbane studije pri Sveučilištu Buffalo.
Iako je razljutio tadašnju političku vrhušku, Martin Luther King ih je i mrtav „nadživio“ – Dan Martina Luthera Kinga u SAD-u se obilježava kao nacionalni praznik, a tom je borcu, za ljudska prava i jednakost, u Washingtonu, podignut i impozantan nacionalni spomenik, visok devet metara. Prvi je to spomenik na Nacionalnom mallu koji nije posvećen nekom američkom predsjedniku ili ratu te je prvi spomenik jednom Amerikancu afričkog podrijetla.
VIDEO:
Njega su ubili sotonisti kao i Kenedya jer žele da ljudi budu robovi i crnci i bjelci. Njihov glavni zidar je bio Donald.R.producent lažnog spuštanja na mjesec snimljenog u studiju.