Naslovnica Vijesti Hrvatska

Kako računalo radi: nule, jedinice i nešto logike

Veleučilište VERN' u suradnji s Večernjim listom dodjeljuje punu trogodišnju stipendiju za prijediplomski studij Poslovna informatika, čija je vrijednost 110.250 kuna.
03. srpnja 2012. u 10:20 418 prikaza
Katić Ivica

Kroz pet lekcija VERN'ovih predavača, objavljenih u pet brojeva Večernjeg lista budućim studenima otvara se prozor u svijet poslovne ekonomije. Pročitajte treću lekciju i prijavite se za sudjelovanje u kvizu!
Više o stipendiji i kvizu: www.vern.hr/point/stipendija

Kako računalo radi: nule, jedinice i nešto logike
Ako pogledamo početke karijera informatičara, kod mnogih ćemo pronaći zanimanje prema hardveru, odnosno sastavnim dijelovima računala. Ništa čudno, i sam sam u svojim ranim danima bio zainteresiran kako postojeću konfiguraciju unaprijediti, ubrzati i time omogućiti gladak rad programa. Često sam maštao kako dopuniti džeparac i nabaviti nekakav XY dio koji je pobijedio  u testu kompjuterskog časopisa, a koji će zasigurno mom računalu omogućiti još neko vrijeme upotrebe prije nego što ću ga morati zamijeniti novim.

Naravno, programi koji su tada pobuđivali moj interes bile su uglavnom igrice, a svi znamo kako su one gladne što boljih performansi  naših procesora, grafičkih kartica, memorije, a sada i brze veze prema internetu gdje nas čekaju nebrojeni virtualni protivnici.

Drugi korak u napretku od sastavljanja dijelova dolazi s znatiželjom kako pojedini dio radi i što se zapravo dešava u njemu. Ovo je značajan korak, jer se tim interesom polako ali sigurno mičemo iz kategorije „korisnik“ u kategoriju „budući informatički stručnjak“. Dakle ovdje se pitamo što su zapravo svi ti čipovi, kartice i sabirnice te kakve veze s (giga)hertzima, (mega i giga)bajtovima i bitovima imaju.

Ono što je doista fascinantno u informatici jest da ona počiva na tek nekoliko osnovnih principa. Oni svojim međusobnim kombiniranjem stvaraju nevjerojatne rezultate. Ovdje ćemo navesti dvije osnove, koje iako nisu jedine, u bitnom dijelu opisuju način djelovanja svih digitalnih uređaja.

Prvo tu su nule i jedinice. One predstavljaju jedine znamenke u binarnom brojevnom sustavu i njima su opisana dva stanja: jedinica se prevodi kao DA, nula kao NE. Možemo ih još tumačiti i kao točno ili netočno, uključeno ili isključeno, odnosno ima struje ili nema struje, no bitno jest da su sve informacije u digitalnom svijetu pretvorene u oblik nula i jedinica. Tekst koji smo napisali, pjesma koju slušamo na MP3 playeru, međukontinentalni video chat ili slika koju smo skinuli s interneta zapravo su zapisi šifrirani nulama i jedinicama.

Neo iz Matrixa sastavljen od nula i jedinica
Sad ćemo predstavljeno povezati s hardverskim dijelovima. Količina informacija prenesena putem internetske veze, predstavljena je u bitovima (bit), a svaki bit predstavlja jednu binarnu znamenku (nulu ili jedinicu). Kada kažemo da imamo 3 megabitnu vezu, zapravo smo rekli da u jednoj sekundi možemo prihvatiti 3x106 bitova, odnosno 3 milijuna nula ili jedinca. Sljedeća veća jedinica jest bajt (Byte) koji je standardno sastavljen od 8 bitova. Slika veličine 5 megabajta ima 5x8x106 nula i jedinica i toliko nam je prostora potrebno kako bi je učitali u radnu memoriju ili pohranili na tvrdi disk. Sada već bitovi i bajtovi dobivaju neki smisao, a možemo predočiti i što su u Matrix trilogiji predstavljali oni nizovi putujućih nula i jedinica.

Procesor – mlinac za brojeve
No, zapisi nisu stalni i jednom zapisane nule i jedinice često pretvaramo u druge. Svaki puta kada mijenjamo tekst u Wordu, preračunavamo neke brojčane vrijednosti ili ubijemo zombija u igrici, u pozadini je promijenjen njihov zapis. Za ove promjene zadužen je procesor i njemu srodni uređaji. Naime on preuzima početni zapis i pomoću logičkih operatera preračunava novo stanje. Tri temeljna operatora su I, ILI i NE i svaki na svoj način preračunava ulazne vrijednosti. U prethodnom primjeru vidjeli smo kako su informacije kompleksne i sastoje se od milijuna i milijuna binarnih vrijednosti, zato je procesoru ključna karakteristika brzina njihove obrade. Brzina mu je iskazana osnovnom jedinicom hertz (Hz). Ona predstavlja broj taktova u sekundi unutar kojih će procesor ulazne informacije preračunavati u izlazne.

Na Poslovnoj informatici želja je što bolje povezati dvije faze u razvoju informatičara, onu u kojoj entuzijast sakuplja informacije i hobistički ih koristi s onom u kojoj će to područje interesa sustavno razumjeti i unaprijediti. Na tom putu spaja se praktično i teoretsko, a rezultati se neposredno promatraju. Čak kad nam nešto i ne uspije od prve nećemo se žalostiti - tko je postao pravi informatičar bez barem jedne spaljene matične ploče? 

HGK
HGK
Do ključnih poslovnih informacija u samo par klikova mišem

A1 izdvaja za Vas