Pljačka slavne katedrale u Kölnu bila je jedne od najvećih i najspektakularnijih, ali i najmisterioznijih. U lov na pljačkaše koji su iz riznice ukrali predmete od neprocjenjive vrijednosti, osim tadašnje zapadnonjemačke policije, uključio se i Interpol, a za njima je tragala i policija u Rimu, Parizu, Beču i Trstu. No, mjeseci su prolazili, a pomaka u istrazi nije bilo sve do početka srpnja, 1976. godine kada je misterij konačno riješen i to sasvim slučajno. Naime, dvojica pljačkaša otkrivena su nakon što su zaustavljeni zbog prometnog prekršaja, a ubrzo nakon toga pao je i mozak operacija. Ispostavilo se da su domišljati provalnici koji su opljačkali katedralu bili jugoslavenski državljani.
Istraga je pokazala da su 2. studenog 1975. godine provalnici, u crkvu usred grada, ušli kroz okruglu rupu za ventilaciju čiji je promjer bio samo 40 centimetara. Do tog otvora, koji se nalazio na visini od šest metara, popeli su se uz pomoć planinarskog užeta i opreme, koja im je poslužila i za bijeg nakon pljačke. No, nije sve išlo po planu pljačkaša. Naime jedan od čuvara čuo je buku u riznici te je pozvao policiju. Iako ih je u pljački prekinuo alarm, provalnici nisu otišli praznih ruku. Uspjeli su pobjeći s dragocjenim plijenom. Među predmetima koji su potjecali iz 16. i 17. stoljeća i čija je vrijednost po mnogima neprocjenjiva, bilo je dvadesetak zlatnih kaleža, monstranci i drugih misnih predmeta, bogato ukrašenih briljantima, ametistima i drugim dragim kamenjem.
Potraga za razbojnicima koja je počela 2. studenog 1975. nije dala rezultate, sve do 4. srpnja 1976. kada su u Zurichu uhapšena dvojica mladih Jugoslavena, no ne zbog pljačke, nego zbog prometnog prekršaja. Pri pregledu njihova automobila policija je pronašla komade razrezanih, zlatnih kaleža koje su kradljivci 'usitnili' kako bi krupno, drago kamenje, lakše i brže unovčili. Pritisnuti čvrstim dokazima priznali su da su opljačkali riznicu katedrale u Kolnu, nakon čega je talijanska policija, u Milanu, ubrzo uhitila i šefa bande, 44-godišnjeg slikara i trgovca umjetninama, Ljubomira Ernsta koji je priznao da je čitavu operaciju sistematski pripremao, te je nadomak katedrale čak unajmio i stan. U spektakularnoj pljački riznice pomagali su mu 26-godišnji automehaničar, Vilim Delavale i dvadesettrogodišnji vozač, Branislav Tunjić koji su ušli u crkvu kroz uski, ventilacijski otvor dok je glavni boss bio na straži. Dragocjeni plijen su, nakon pljačke, najprije sakrili u betonske cvijetnjake, na obližnjem šetalištu uz rijeku Rajnu, a tek kada se situacija smirila, predmete su prenijeli u iznajmljeni stan, nedaleko od katedrale.
Policija nije povezala konce
Kasnije se ispostavilo da je slučaj mogao biti instantno riješen, no policajci su tek naknadno shvatili da su samo 13 sati nakon pljačke bili oči u oči s čovjekom koji je bio glavni kreator provale u katedralu. Naime, zbog krađe zbirki maraka i raznih muzejskih predmeta Ljubomir Ernst je već od ranije bio u evidenciji policije pa se tako našao i na popisu osumnjičenih zbog čega je 13 sati nakon provale bio priveden, ali ubrzo i pušten na slobodu.
No, nije to bio jedini propust policije. U veljači su policijski službenici ponovo zakucali Ernstu na vrata. U premetačini njegova stana pronašli su tada pismo u kojem Ernst, kelnskom kardinalu Heffneru, nudi da će ga, za milijun maraka, navesti na trag, koji ga može odvesti do pokradenih dragocjenosti. No, nekim čudom, čak niti to pismo za policiju nije bilo dovoljno konkretan i jak dokaz koji bi ih uvjerio da je pred njima provalnik za kojim tragaju. Glavni mozak operacije pao je tek kada je, u automobilu njegovih pomagača, zaustavljenih zbog prometnog prekršaja, sasvim slučajno pronađen corpus delicti. Nakon pada jugo-trojke u Beogradu je, kako je tada objavila kelnska policija, ubrzo bila uhićena i Ernstova supruga, Hanna Lipovčan, koja je znala za provalu, izvijestio je tada Večernjakov stalni dopisnik Đ. Zelmanović. Mnogi od tih dragocjenih predmeta bili su bili su ponuđeni na prodaju u Jugoslaviji i Švicarskoj, a nakon uhićenja pljačkaša, pronađeno je tek oko 40 posto ukradenih predmeta, čija je vrijednost bila procijenjena na milijun tadašnjih novih dinara.
Krađe koje su ostavile ožiljke u svijetu umjetnosti
I dok je po onoj 'pravda je spora, ali dostižna' pljačka katedrale u Kölnu u konačnici ipak bila riješena, neke od najvećih pljački umjetnina i dragocjenosti, koje su se dogodile kroz povijest i danas su misterija – istražitelji nisu ušli u trag počiniteljima, niti ukradenim umjetninama vrijednim na stotine milijuna eura.
Jedna od zasigurno najpoznatijih takvih krađa dogodila se 21. kolovoza 1911. godine, kada je iz pariškog Louvrea nestala "Mona Lisa" Leonarda da Vincija. Počinitelj nije bio profesionalac, nego talijanski majstor i bivši zaposlenik muzeja, Vincenzo Peruggia. Skrio se u spremište muzeja, gdje je ostao preko noći, te je ujutro neopaženo uzeo sliku sa zida i jednostavno išetao iz muzeja. Nestanak Mona Lise otkriven je tek dan nakon krađe, a svijet je bez njezina zagonetnog osmijeha bio pune dvije godine sve dok Peruggia nije pokušao prodati sliku trgovcu umjetninama u Firenci, nakon čega je uhićen. Tvrdio je da njegov motiv nije bio novac, ističući kako je remek-djelo samo želio vratiti u Italiju.
Gotovo na isti datum, no s odmakom nešto manjim od stoljeća, 22. kolovoza 2004., dogodila se još jedna velika pljačka umjetnina. Usred bijela dana dvojica maskiranih i naoružanih kriminalaca upala su u Munchov muzej u Oslu gdje su pred očima posjetitelja skinuli sa zida Munchovu sliku "Krik", a potom i "Madonnu". Munch je naslikao nekoliko verzija slike 'Krik', a jedna je od njih se i desetljeće ranije, našla na meti pljačkaša - 1994. ukrali su ju iz Nacionalne galerije u Oslu ostavivši poruku "Hvala vam na lošem osiguranju". Oba su slučaja riješena, a slike pronađene.
Jedna od najvećih pljački umjetnina dogodila se u muzeju Isabella Stewart Gardner u Bostonu. U ranim jutarnjim satima, 18. ožujka 1990., na dan nakon proslave Svetog Patrika, dvojica muškaraca odjevenih u policijske uniforme pozvonila su na vrata muzeja. Naivni čuvari su im povjerovali te su prekršili protokol i pustili ih u muzej. - "Ovo je pljačka", rekli su tada lažni policajci, koji su potom svladali čuvare, vezali ih ljepljivom trakom i odveli u podrum, nakon čega su 81 minutu operirali po muzeju, izrezujući platna iz okvira. Ukrali su 13 umjetnina, čija je vrijednost procijenjena na više od 460 milijuna eura. Niti desetljeća kasnije taj slučaj nije riješen. Istraga FBI-a otkrila je niz tragova, rađale su se i brojne teorije, od toga da je pljačku organizirao gangster Bobby Donati kako bi ispregovarao oslobađanje svog šefa iz zatvora, do toga da su djela završila u rukama IRA-e. No, čak i unatoč ponuđenoj nagradi od 10 milijuna dolara za informaciju koja bi dovela do pronalaska djela, ta je pljačka ostala jednom od najvećih zagonetki, a sudbina djela među kojima su Vermeerovo "Koncert" i Rembrandtova "Oluja na Galilejskom moru" i dalje je obavijena velom tajne. Prazni okviri na zidovima muzeja i danas su simbol nade u povratak ukradenih umjetnina.
Među djelima koja su krađe preživjela i više puta je Rembrandtov "Portret Jacoba de Gheyna III". To je djelo iz londonske Dulwich Picture Gallery bilo ukradeno čak četiri puta, no svaki je put pronađeno i uspješno vraćeno. Neslavni rekorder po broju krađa je Gentski oltar, djelo braće Jana i Huberta van Eycka. Paneli tog oltara –poliptiha bili su ukradeni čak šest puta.
Jedna od nevjerojatnijih krađa umjetnina dogodila se u kolovozu 2010. kada su usred bijela dana iz muzeja Mohamed Mahmoud Khalil u Kairu nestali "Makovi" Vincenta van Gogha vrijedni oko 50 milijuna eura. Bilo je to drugi put da je ista slika ukradena iz kairskog muzeja. Prva krađa dogodila se 1977., a policiji je trebalo deset godina pronađe sliku. Iste te 2010. dogodila se i pljačka u Parizu, koju je počinio "hrvatski Spiderman", Francuz rodom iz Hercegovine, Vjeran Tomić. Iz Muzeja moderne umjetnosti u Parizu s dvoje pomagača ukrao je pet slika, djela Pabla Picassa, Henrija Matissea, Amedea Modiglianija, Georgesa Braquea i Fernanda Légera. Kradljivci su uhićeni, no slike čija je ukupna vrijednost procijenjena na više od sto milijuna eura, nikada nisu pronađene. Jedan od lopova je nakon uhićenja izjavio kako je umjetnine uništio, potrgao na sitne dijelove i potom bacio u smeće jer ga je uhvatila panika.
Strahuje se da su za svijet umjetnosti zauvijek izgubljene i umjetnine koje su 2012. godine opljačkane iz muzeja Kunsthal u Rotterdamu. U samo tri minute kradljivci su tada odnijeli sedam remek-djela, uključujući slike Picassa, Moneta, Gauguina i Matissea. Trag je istražitelje doveo do rumunjske bande, no nakon što su uhićeni uslijedio je šokantan obrat. Majka vođe te rumunjske bande izjavila je kako je, u panici, sa željom da uništi dokaze protiv svog sina, sve slike spalila u peći. Iako forenzička analiza pepela nije mogla sa stopostotnom sigurnošću potvrditi tu njezinu priču, strahuje se da je to neprocjenjivo umjetničko blago doista pretvoreno u prah i pepeo.
Još mračnija sudbina zadesila je Caravaggiove "Božićne noći sa sv. Franjom i sv. Lovrom". Djelo je ukradeno 1969. iz crkve u Palermu na Siciliji, a vjeruje se da iza krađe stoji sicilijanska mafija. Tijekom godina pojavile su se jezive teorije – od toga da je zbog lošeg skladištenja slika uništena te da su je pojeli štakori i svinje, do toga da je izrezana na komade i prodana. Sudeći po mnogobrojnim slučajevima krađa umjetnina kroz povijest ostaje da se zapitamo je li najveća prijetnja umjetnosti, osim zuba vremena, bezgranična ljudska pohlepa.
Kako bi se domogli vrijednog plijena lopovi su iskoristili čak i pandemiju COVID-19. U ožujku 2020., dok su muzeji diljem svijeta bili zatvoreni krenuli su u akciju. U noći, uoči Van Goghov rođendana, provalili su u muzej Singer Laren u Nizozemskoj i ukrali njegovu sliku "Župni vrt u Nuenenu u proljeće". U potragu za nestalim djelom uključio se tada i nizozemski "umjetnički detektiv" Arthur Brand, poznat po svojim nekonvencionalnim metodama u traganju za ukradenim umjetninama. Nakon nekoliko mjeseci intenzivne istrage, koja je uključivala i kontakte s podzemljem i riskantne pregovore, Brand je uspio locirati ukradenu Van Goghovu sliku vrijednu nekoliko milijuna eura, koju mu je posrednik potom predao ispred njegovog stana, zamotanu u jastučnicu i spremljenu u IKEA vrećicu.
U dugom nizu pljačkaša umjetnina na prvom je mjestu Kanađanin Johnu Tillman – najuspješniji pljačkaš svih vremena operirao je sa svojom suprugom, Ruskinjom Katyom Anastasijom Zhestokovom te su zajedničkim snagama iz muzeja, galerija i antikvarnica diljem cijelog svijeta ukrali preko 10 000 umjetničkih djela i artefakata, uključujući i pravu egipatsku mumiju, ali i jednu od najvrjednijih knjiga na svijetu, prvo izdanje Darwinovog "Podrijetla vrsta" staro 150 godina i vrijedno više stotina tisuća dolara. Tillman je uhićen, no ne i njegova supruga i njezin brat koji im je pomagao u zločinima.
Otvori KEKS Pay
