Kada građanin Zoran Milanović uđe u fan zonu Rusije pa čak i one Putinove, onda je to njegova stvar. Kada on kao predsjednik države pokaže određeno divljenje i bojazan od ruskog medvjeda, to je već upitnije, ali 'ajmo reći i da kao predsjednik države, koji je isto samo čovjek, može izraziti svoju bojazan i oprez.
No tu sada dolazimo do trećeg Zorana Milanovića, koji je prema Ustavu i vrhovni zapovjednik Oružanih snaga RH. Dakle, onaj koji pokreće ili zaustavlja HV, a to već nije ni šala ni stvar osobnog izbora. Kada on kao vrhovni zapovjednik kaže to što je rekao, a mnogi su to prepoznali kao barem snishodljivost, možda i strah od ruske vojne sile, onda već slijede i pitanja logična i vezana za nacionalnu sigurnost Hrvatske. A ona promišlja i moguće i nemoguće događaje, pa tako i situaciju u kojoj bi se Putinova vojna sila prelila preko Karpata i krenula kroz Mađarsku ravnicu prema nekoliko stotina kilometara udaljenoj Hrvatskoj. I sad se već svi mi moramo pitati što bi u tom slučaju naš vrhovnik zapovjedio vojsci. Bi li digao vojsku ili bi je raspustio? Nije to šala. Milanović se iz ove situacije može, što bi rekli Dalmatinci, rekuperat jedino da se potrudi prikazati da je politički glumatao. I tu ljubav, i taj obzir i taj praiskonski strah od ruske čizme.
Ja se nadam da je sve ovo igrokaz za šire mase,inače Ludi Zoka ostaje baš Ludi Zoka.