Bermudski trokut, područje između Miamija, Bermuda i Portorika, već više od pola stoljeća rasplamsava maštu i strah. Od 1950-ih godina nestanci brodova i aviona bez traga pripisivani su svemu, od izvanzemaljaca i vremenskih portala do prokletstva Atlantide i magnetskih anomalija. No nova znanstvena teorija vraća misterij na čvrsto tlo prirode, bez ikakve znanstvene fantastike ili nadnaravnih elemenata. Istraživači sada upozoravaju da bi rijetka, ali moguća kombinacija prirodnih sila na morskome dnu mogla biti odgovorna za niz dramatičnih incidenata koji su obilježili 20. stoljeće. Ključ leži u metanu, plinu zarobljenom u hidratima na dubinama oceana. Kada se velike količine metana naglo oslobode i dignu prema površini, stvaraju ogromne mjehuriće koji dramatično smanjuju gustoću morske vode. Voda se u tim trenucima pretvara u neku vrstu pjene s premalo kisika i potpore, što može dovesti do brzog gubitka uzgona kod brodova, čak i velikih teretnjaka.
Posljedice su katastrofalne. Brod može potonuti u samo nekoliko sekundi, a motori se ugase jer više nema dovoljno kisika za sagorijevanje. Mali zrakoplovi koji lete nisko iznad oceana također mogu biti zahvaćeni turbulentnim strujama plina ili iznenadnim promjenama tlaka, što bi objasnilo zašto su mnogi nestanci bili tako iznenadni i bez signala za pomoć.
Ronald Kapper, autor knjige What If Science, ističe da je fenomen vjerojatno bio aktivan upravo u prošlim desetljećima, a zatim se smirio. To bi objasnilo zašto je većina poznatih incidenata zabilježena prije 1980-ih, dok su posljednjih nekoliko desetljeća gotovo bez izvješća o sličnim nestancima. Slične erupcije metana poznate su i u drugim dijelovima svijeta – primjerice u Norveškom moru ili uz obalu Sjeverne Amerike – gdje su već uzrokovale lokalne nesreće. Ako je Bermudski trokut imao privremeno "aktivno polje" metanskih hidrata, to bi moglo biti logično objašnjenje za niz poznatih slučajeva, poput nestanka pet američkih bombardera Flight 19 1945. ili teretnjaka Marine Sulphur Queen 1963. godine.
Ipak, nisu svi stručnjaci potpuno uvjereni. Autor Nigel Watson upozorava da su mnogi slučajevi u prošlosti bili preuveličani ili namjerno mistificirani u knjigama i medijima, posebno nakon bestselera Charlesa Berlitza iz 1974. godine koji je popularizirao mit. Diljem svijeta postoji nekoliko sličnih "tajanstvenih trokuta", a statistički broj nestanaka u Bermudskom trokutu nije značajno veći od drugih prometnih morskih područja.
Današnja najveća prijetnja u tom području više nije metan ili neobjašnjivi fenomeni, već globalno zatopljenje. Zagrijavanje oceana pretvara Bermudski trokut u ekološko žarište. Temperature vode rastu, uragani postaju agresivniji i češći, struje se mijenjaju, a bioraznolikost sve više trpi. Toplija voda također može destabilizirati metanske hidrate na dnu, što bi u budućnosti potencijalno povećalo rizik od novih erupcija, piše Heute.
Otvori KEKS Pay
