Je li premijerka Jadranka Kosor govorom u Rovinju, u kojemu se prvi put nakon objave osvrnula na svoj gospodarski program, ostavila dojam osobe koja nas vodi iz krize, ili je pak javno pokazala da nije sigurna kojim smjerom ide, te da ne kontrolira čak ni Vladu kojoj je na čelu. Profesor Žarko Puhovski smatra da je, uz iznimku nespretne metafore "kako je zajahala konja i čvrsto uzela uzde u ruke", pokazala odgovornost i odlučnost što je dobro. Ekonomski analitičar Dražen Kalogjera misli da je posrijedi isključivo politički nastup koji je donekle argumentiran ekonomskim stavovima, ali nedovoljno.
Što je to značilo?
– Metafora s konjem je javnosti vrlo prihvatljiva, ali ne znam što je ona premijerki značila. A znam da ne izražava stanje hrvatskog gospodarstva i stav Vlade jer Vlada ne vlada situacijom – kaže Kalogjera.
Komunikologinja Mirela Španjol-Marković, koja je pomno proučila govor, smatra da je on gotovo u cijelosti promašen.
– Premijerka ima potrebu za metaforama i slikovitim izražavanjem, kao što je bila krumpir-salata i slično, ali od nje još nisam čula dobru metaforu – kaže Španjol-Marković.
Analizirajući zašto je metafora s konjem u startu promašaj, komunikologinja kaže da je slikovita upotreba konja već potrošena i stavljena u negativan kontekst tijekom nedavne kampanje za predsjedničke izbore kada se "konjima" obilato služio Milan Bandić.
Nema autoritet
No, Španjol-Marković problematičnijima smatra neke druge dijelove govora J. Kosor. Tako je za njezinu izjavu da je tek sada, iako je od 2004. godine u Vladi, pohvatala konce, rekla da premijerka time priznaje da je do sada bila nezainteresirana za posao koji je radila.
– Ponaša se kao da je sada aterirala u Vladu iz svemira. Svemu se čudi. Čudi se krizi, čudi se Polančecu. Pa nije sve ove godine bila portirka u Vladi, već je bila potpredsjednica, a drži se kao da za nju odgovornost počinje tek od trenutka kada ju je Sanader postavio za premijerku – kaže komunikologinja. Priznanje, makar i u šali, da joj se ministri ne javljaju na mobitel, za nju je samo potvrda da J. Kosor nema autoriteta. U tom smjeru govori i Slaven Letica, koji kaže da strši kako je J. Kosor u Rovinju govorila u jednini, što znači da je svoj gospodarski program pripremala mimo HDZ-a i svojih koalicijskih programa.
DIJELOVE PREMIJERKINA GOVORA DETALJNO ANALIZIRA VEČERNJAKOV TIM STRUČNJAKA
Žarko Puhovski, filozof, komentira izjavu:
"Tek sada, nakon što sam uzjahala konja i čvrsto uzela uzde u ruke, mislim da mogu reći da se konj može usmjeriti i da sada ide u pravom smjeru."
- Nisam baš sretan s pričom o konju i jahanju. Ova je metafora pokazatelj da je premijerka preuzela tipično muškaračku simboliku, a to opet govori o naravi političke vlasti u Hrvatskoj.
- Njezin je govor bio dobar politički manevar i dobro je što je bio potpuno iskren. Bilo je jasno da premijerka svjesno preuzima odgovornost na sebe i to je nešto vrlo pozitivno, što treba pozdraviti. U početku svoga mandata, prvih nekoliko mjeseci možda je i bila namjesnica u Vladi, ali je sada preuzela odgovornost i pokazala da se nema pravo izgovarati na druge. Upitno je je li takvu odgovornost mogla preuzeti i ranije.
Dražen Kalogjera, ekonomist, komentira izjavu:
"Od 2004. godine sam u vladama, no tek sam sad kao premijerka pohvatala sve konce, dubinski snimila stanje i donijela ovaj težak program."
- Cijenim iskrenost kojom se priznala teška gospodarska situacija, no program je prezentacija mjera koja je zapravo veliki popis problema. Suočeni smo s teškom situacijom, padom BDP-a, dvostrukim deficitom, smanjenjem industrijske proizvodnje, rastom nezaposlenosti. Ovo je splet mjera koje idu u dobrom smjeru, prema izlasku iz krize, ali to nije dovoljno, nije dovoljno jasno ni oštro.
- Malo je istaknuta negativna uloga države u stvaranju stanja slabe konkurentnosti.
- Ovo je politički govor koji je donekle argumentiran ekonomskim stavovima, ali nedovoljno.
Mirela Španjol-Marković, komunikologinja, komentira izjavu:
"To je trebalo učiniti i prije dvije, četiri, deset, 15 godina, ali su se problemi gurali pod tepih, u kutove."
- Vrlo je lijepo što je premijerka počela iskreno govoriti i što je priznala propuste. Ali se postavlja pitanje vjerodostojnosti. Tko nam jamči da i sada ne stavlja stvari u kutove i da neće nešto novo priznati za 15 godina? Ako je do sada pristajala na skrivanje problema, tko kaže da i sada to ne čini? Iskrenost je dobra, ali ako dolazi odmah, a ne nakon 15 godina. Zamislite da muž iskreno prizna supruzi da ju je varao 15 godina s drugom ženom. Prizna da je cijelo vrijeme imao ljubavnicu i onda se pita zašto se ljuti. Sada kad se vidi da nema sadržaj koji bi mogla pokazati, a svi je prozivaju, igra na kartu iskrenosti.
Slaven Letica, sociolog, komentira izjavu:
"Ima ministara koji mi se po dva ili tri sata ne javljaju na telefon kada ih zovem. Onda vičem da ću svima uzeti mobitele."
- Nema nikakva spora ni dileme da premijerka ne kontrolira Vladu i zato nije čudno da joj se ministri ne javljaju na telefon. Pitanje je samo kako će ona ministrima objasniti da je mjesecima u tajnosti, mimo njih, mimo Vladinih koordinacija i mimo stranaka, u tajnosti s četiri jahača Apokalipse, pripremala ovaj ekonomski program.
- Kako će i Sabor reagirati na taj njezin potez kada mu počne predlagati mjere iz svoga programa. Program je trebala početi tako da svoju plaću smanji 50 posto, a ne s ukidanjem povlastica invalidima koji se zbog nje više ne mogu voziti besplatno. To je socijalno surovo.
Otvori KEKS Pay
Zbogom, o lijepa, o draga, o slatka slobodo \"U Hrvatskoj zemlji, ako je prodate, nece kosti vase mirno pocivati\" Slusajuci i citajucii zasjedanje Hrvatskoga sabora, idilicnu atmosferu i konsenzus vlasti i oporbe oko promjene Ustava, kojima se nastoji onemoguciti moguce Slusajuci i citajucii zasjedanje Hrvatskoga sabora, idilicnu atmosferu i konsenzus vlasti i oporbe oko promjene Ustava, kojima se nastoji onemoguciti moguce NE naroda, covjek se gotovo nostalgicno sjeti ratnih vremena i Vlade nacionalnoga spasa, vremena kada su Hrvatski ljudi krvarili da bi izborili Hrvatsku. No, jedinstvo vladajucih i oporbe danas nije podijeljeno s hrvatskim narodom i umjesto da Hrvatska ima referendum o prevaznom pitanju promjene Ustava, imamo manipulaciju pravom. 25% biraca plus 1 glas biti ce dovoljni za ulazak u EU. Iz glasovanja su pritom prvi puta iskljucili dijasporu (sa kojom se manipuliralo godinama kao i sa glasovima dijaspore) koju su uvijek spremno koristili na svim parlamentarnim i predsjednickim izborima. U Hrvatskom Ustavu zele unijeti sve nacionalne manjine, valjda iz dodvoravanja Evropskoj novoj naddrzavi, iako reciprocitet ne postoji u zemljama gdje su Hrvati manjina. Iz svega mozete zakljuciti kako Hrvatski politicki establishment sumnja u proeuropsku orijentaciju hrvatskih gradjana, a u cijeloj prici briga ih sto se gradjani osjecaju ponizeni, prevareni, izgubljeni i nemocni poput malog djeteta Sami Hrvatski gradjani svjesni su kako politicki, kulturoloski, ekonomski i povijesno pripadaju Europi, ali kako se ta Europa ponasala i ponasa sada prema Hrvatskoj? Europski pokret za homogenizaciju Europe, po kriterijima krupnoga kapitala, tajno je zapoceo u Hotelu de Bildeberg of Osterbech u Nizozemskoj u svibnju 1954. godine. Od tada do danas svjetski mocnici stvaraju pravila za ulazak u EU. U Maastrichtu 1991. godine 15 europskih zemalja odlucilo je zonu slobodne trgovine, pretvarati u politicku uniju, a svoju suverenu vlast prenijeti na naddrzavu zvanu EU. Sto je zapravo EU? Drzava, superdrzava, savezna drzava, integracijska udruga suverenih drzava, savez nacionalnih drzava, medjunarodna organizacija ili veliki supermarket koji se vodi logikom krupnoga kapitala? Ni sama EU zapravo se nije definirala u potpunosti i predstavlja do sada niti jedan poznati oblik medjudrzavne suradnje. Hrvatska je molbom podnijela zahtjev za ulazak u EU i sigurna sam da je tada bilo na referendumu o ulasku 1991. godine 90% hrvatskih gradjana bilo bi ZA. No, u medjuvremenu puno toga se dogadjalo, a gradjani Hrvatske imaju velike rezerve za ulazak u EU, a pogotovo na ovakav nacin koji kreiraju svjetski politicki mocnici –ponizavanje do dosad nevidjenih razmjera u svjetskoj politici. Nije li Europa mogla zaustaviti krvavi rat koji je Hrvatska vodila1991., ili jednostavno podijeljena politickim, ekonomskim interesima to nije htjela? 2.Da li ta ista Europa koja je dozvoljavala granatiranje Vukovara, Dubrovnika, Osijeka, ..nekaznjeno masakriranje civila sirom Hrvatske, okupaciju velikoga dijela Hrvatske, sada pravedno moze i zeli dijeliti pravdu na Medjunarodnom sudu u Haagu? 3.Je li EU tvorevina,zajednica ravnopravnih europskih naroda, dostojanstvenih i ponosnih na svoje nacionalno bice (ili to zeli satrti), je li kozmopolitska,a ne puka Europa kapitala? Hoce li Hrvatska uz pomoc Hrvatske politicke elite svojevoljno uci u trecu europsku ligu EU-a ili jos nizu? 4.Kako vjerovati da u EU vlada postivanje prava, pa i medjunarodnoga, kada Hrvatskoj uskraćuju (pitanje ZERP-a, Savudrijske vale ) i ucjenjuju neulaskom Hrvatske u EU? 5.Hrvatska ce dobiti slobodno kretanje ljudi, robe, kapitala i novac iz predpristupnih fondova? Hoce li Hrvatska i zbog toga postati drzava blagostanja? Hoce li se zbog toga povecati socijalna, radna, zdravstvena i sindikalna prava? Hoce li postati drzava proizvodnih pogona, a ne drzava stranih trgovackih lanaca i banaka? Hoce li se smanjiti nezaposlenost i hoce li se povecati cijena Vasega rada? 6. Jeste li ucijenjeni uvozom GMO hrane i morate li dozvoliti sijanje GMO sjemena na Hrvatskoj zemlji? 7.Hoce li Hrvatska zadrzati svoju vodu, sumu, zemlju, ceste, more i njegova dobra, svoju brodogradnju,HEP, i strateski vazne djelatnosti? 8.Hoce li Hrvatska uspjeti sacuvati svoj jezik, kulturu, nacionalni identitet ili ce Hrvatska u buducnosti (npr. ulaskom Turske u EU ) imati problem paralelnih drustava s posljedicnim sukobima i desnicarskim nacionalistickim ispadima poput Njemacke, Velike Britanije, Nizozemske i Francuske? Hoce li zbog straha od terorizma kontrolirajuci strance postati Orwellovska drzava? 9.Hrvatska se priklanja l onima koji po principima sile i ucjene prisvajaju tudja dobra, tudje teritorije i u tu svrhu vode preventivne ratove? Siri li se na taj nacin Vasa zona sigurnosti ili nesigurnosti? 10.Moze te li vjerovati onima koji se kunu u funkcioniranje slobodnog liberalnoga trzista, ultimativno zahtijevajuci privatizaciju Hrvatskih brodogradilista i ukidanje Hrvatskih subvencija, a istodobno sami subvencioniraju svoju brodogradnju i autoindustriju, te zadrzavaju mogucnost zastite svoje strateske privredne grane (npr. Francuska stiti svoju prehrambenu industriju)? 11.Hoce li se ulaskom u EU rijesiti Hrvatskii vjecni iracionalni politicki sukobi i problemi? 12.Hoce te li nakon ulaska u EU, uvodjenjem eura dozivjeti rekordnu inflaciju (poput Njemacke) i gubitak platežne moci? 13. Moze li Hrvatska imati bolju brigu za okolis i manju zagadjenost ulaskom u EU? Mozda ce se Hrvatska ubuduce brinuti za svoje smece poput elitnijih naroda u EU, npr Talijana. Mozda ce hrvatska imati radioaktivni otpad , kao napredna Italija povjeravati posebnim ekoloskim organiziranim jedinicama (mafiji), da ga potapa skupa s brodovima u more 14.Je li hrvatski mentalni sklop spreman za ulazak u drustvo onih gdje je novac i moc mjera svega, gdje vlada potrosacki mentalitet, sebicno i antisocijalno ponasanje, gdje je obitelj kao institucija prezrena jer je radno vrijeme ljudi iskljucivo diktirano sto vecim profitom i nema mjesta za obiteljski zivot. 15.Hoce li EU napredovati u pravu kozmopolitsku zajednicu ravnopravnih naroda, ili ce se raspasti, a znamo sto je nuspojava raspada velikih zajednica? Imamo li razradjenu proceduru mogucega izlaska iz EU? Republiku Hrvatsku optuzju za manjak demokracije (pogledajte sto rade Turcima u Njemackoj, Alzircima u Spanjolskoj ili Marokancima u Francuskoj), za javne medije, za javnu nabavu, za nacionalizam, za nesposobnost suocavanja s vlastitom prosloscu, za nesuradnju s Medjunarodnim sudom u Haagu, za neucinkovito pravosuje i korupciju. Istodobno, u EU su primljene zemlje s puno vecim problemima, s puno manje demokracije od Hrvatske. U modi je INTERNACIONALIZAM, GLOBALIZAM, I ANACIONALIZAM JER KAPITAL NE TRPI NACIONALNE SUVERENITETE i zato Vas se ucjenjuje i kaznjava. I ova prica oko topnickih dnevnika samo je jedan od niza paravana u cilju pritiska na Hrvatsku, a sve za ostvarenje njihovih vlastitih ekonomskih i politickih interesa.(tihog globaliziranja i kapitaliziranja Hrvatske Drzave i njenog Suvjerenog teritorija) Zemlje poput Hrvatske, u svojoj samoomalovazavajucoj, provincijalnoj, uliznickoj svijesti politike, koje nisu svjesne svojih bogatstava i ljepote, dragovoljno se podjarmljuju i u tome uopce nema granica poniznosti. A jednoga dana, kada Vam preostanu «EU ogledalca», ostat ce Vam samo mogucnost gledanja svojih blesavih lica. «Nema vece tuge na zemlji od gubitka vlastite rodne zemlje» Euripid A sada, Hrvatska, dok stojis «na pragu ulaska u EU» (po ne znam koji put), kako kazu političari poput Ollija Rehna, ovako nespremna i slaba, pogledaj sto ostavljas iza sebe i u sto ulazis dok ti na pragu sjetno zvoni «Zbogom, o lijepa, o draga, o slatka slobodo»