Nadohvat su ruke i skijalište i plaže, naziva ih se “predgrađem Zagreba”, opisuje urbanim krajem zemlje koji ima, kako kažu – i morje i gorje. Tu su divni otoci, poznata rivijera, turistički biser Opatija, zeleni Gorski kotar, a kao “centrala” tu je Rijeka. No, Primorsko-goranska županija kraj je koji odumire i koji struka već neko vrijeme naziva područjem “bijele smrti”. Upravo je tu najveća razlika između broja umrlih i rođenih, čak dvostruko veća u usporedbi, recimo, s tim podatkom za Zagreb ili Splitsko-dalmatinsku županiju. Razlika je to od čak 1646 više umrlih ljudi nego rođenih prošle godine u Primorsko-goranskoj županiji, više nego i u slavonskim županijama, čija se mladost posljednjih godina masovno seli. Dok su se na neki bizaran način oči i uši javnosti već naviknule na vijesti kako se Slavonija prazni, izgleda da je riječki kraj ostao u tome nekako nezamijećen. Možda tako jest u oku naroda, ali lokalni ljudi itekako svjedoče nazadovanju, odlascima i izostanku perspektive za kraj u koji se nekoć pak doseljavalo.
– Mladi ljudi, kad odu na školovanje, rijetko se vraćaju jer ne mogu ovdje dobiti posao s kvalifikacijama koje imaju. Novi pokazatelji su vam da sada naši mladi ljudi odlaze raditi u Sloveniju, koja im je na 30-ak kilometara. Nije najvažnija plaća, ali je jako bitna za život, no tu je još niz problema. Slovenci su evo otvorili Černomelj, oni nemaju centralizirani razvoj kao u Hrvatskoj, nego vode brigu da se ulaže i u ruralna područja. Kod nas se samo sazivaju rasprave, donose deklaracije, ali konkretne pomoći nema, grade se skakaonice s kojih nitko nikad nije skočio… – u dahu će Dražen Mufić, gradonačelnik Vrbovskog, mjesta s oko pet tisuća stanovnika gdje su, dodaje, nizom mjera pokušali privući i zadržati stanovnike, subvencijom stanovanja i pomoći za novorođenčad.
Specifično stara županija
Ali, kako kaže Mufić, ne rađaju se djeca zbog novca.
– Primorsko-goranska županija stalno se hvali kako ima i zeleno i plavo, ali to nema veze jedno s drugim. Ovo zeleno nema infrastrukturu za dolazak investitora, klimatski uvjeti poput duge zime poskupljuju proizvodnju, a time dolazak investitora i otvaranje kvalitetnih radnih mjesta te se o tome ne vodi nikakva briga. U Vrbovskom je najveći poduzetnik Grad Vrbovsko, onda odmah znate da nije dobro. U ovaj se kraj nekad dolazilo raditi dok je bila drvna industrija, ali što je nekad radilo 800 ljudi, sada radi njih 50. Kako su tvrtke propadale, tako nije bilo posla i sad ga nema ni za Gorane, a kamoli da netko dođe. I zato svi trendovi idu jednostavno u korist staračkih kućanstava – opisuje Mufić.
Da u Primorsko-goranskoj županiji staračka kućanstva dominiraju, poznato je struci posebice posljednjih godina jer je Primorsko-goranska županija specifično stara županija.
Kako objašnjava izv. prof. dr. sc. Iva Sorta-Bilajac Turina, ovo je stara županija u smislu udjela stanovništva treće životne dobi u ukupnoj populaciji, što znači s jedne strane da se životni vijek produljuje, ali i sa sobom povlači potrebu da se takvoj slici cijeli sustav prilagodi.
– Na to se može reći da je kvaliteta života u odnosu na ranije godine puno drugačija i da suvremena medicina omogućuje duži životni vijek, ali to znači i da se sustav pa tako i zdravstveno opskrbljivanje tomu prilagođava. Sada imamo puno veći broj korisnika zdravstvenog sustava treće životne dobi koji pak imaju specifične potrebe jer najčešće imaju više od jedne dijagnoze, kronične bolesti i specifičnost ovakve situacije jest na neki način zaokret sustava prema potrebama stanovništva treće životne dobi i kad je posrijedi prevencija i kurativa – objašnjava ova liječnica koja je specijalistica javnozdravstvene medicine na Odjelu socijalne medicine Nastavnog zavoda za javno zdravstvo Primorsko-goranske županije napominjući kako je problem “bijele smrti” u njihovu kraju sigurno višedimenzionalan.
VIDEO Demografska slika Hrvatske
Gradovi bez budućnosti
Takvo bi onda trebalo biti i njegovo rješenje, a navedene brojke pokazuju da ga očito još nema kako za Rijeku, primorje i Gorski kotar tako ni za Hrvatsku općenito. Godinama smo zemlja negativnog prirodnog prirasta, stara nacija i država iz koje mladi ljudi, ljudi reproduktivne dobi odlaze, uostalom iz koje odlaze i cijele obitelji. U Primorsko-goranskoj županiji sve je to još izraženije jer je u toj cijeloj županiji pozitivan prirodni prirast zabilježen tek u tri mjesta: Omišlju na Krku, Kostreni i Viškovu. Kojim god putem krenuli, više je ljudi umrlo nego ih se rodilo i u Crikvenici, na Cresu, u Opatiji, na Rabu te redom u svim goranskim općinama. Navedena tri izuzetka više se tumače kao iznimka zbog nekih mikrookolnosti, a ne kao kakav trend ili mjera kojoj se može zahvaliti da ih je natalitetni minus zaobišao.
Dr. Sorta-Bilajac Turina komentira time da su interne migracije unutar županije naprosto vezane uz trendove prebivanja i da je teško govoriti da se tu radi o nekim znatnijim promjenama.
– Ljudi su se možda preselili u Viškovo jer su dobili mjesto u vrtiću ili iz sličnih razloga. Općenito, ako dođe do nekog iseljavanja unutar županije, onda je to zato što se gravitira gradu. Stanovništvo, pogotovo mlađe generacije, češće dolazi u grad, a ovdje sad više nije ni pitanje ostanka u gradu, nego odljeva iz same Rijeke, otkud također ljudi mlađe dobi odlaze nekamo drugdje tražiti svoju sreću – kaže dr. Sorta-Bilajac Turina.
Otkud god bili, s otoka ili iz Kotara ili iz centra Rijeke, svi ti ljudi imaju jedan glavni medicinski centar, KBC Rijeka, u kojem je jedino primorsko-goransko rodilište.
– Krenulo je nizbrdo nakon 2010. godine, i to poprilično. Kada sam počeo raditi ovdje, bilo je četiri tisuće porođaja, a sada smo ispod 2500. Mi padamo u tisućama porođaja, a jedino smo rodilište u županiji! Čak bih rekao da zahvaljujući dolasku ljudi izvan Primorsko goranske županije održavamo broj poroda. Ginekolozi svjedoče smanjivanju populacije, dakle. Mi to vidimo kao posljedicu, ali ne možemo na to utjecati. Nekada se planiralo da Rijeka treba imati dvije tisuće bolničkih kreveta. Danas bolnica u Rijeci ima manje od tisuću kreveta, a potrebno nam je još manje i od toga. Dakle, mi smanjujemo i bolničke kapacitete i vidimo da se nešto zbiva u negativnom trendu. Imamo tako nizak natalni mortalitet da smo među najboljima u Europi, ali to ne rješava pitanje populacije. Činjenica je da ovdje mladi ljudi više ne vide svoju budućnost neovisno o struci i vrlo je teško očekivati promjenu ako se ljudima ne osigura da mogu raditi i normalno zarađivati za pristojan život. Bez nekih financijskih, organizacijskih i poduzetničkih aktivnosti vrlo teško ćemo mi nešto napraviti, moje je mišljenje. Kao struka, kao ginekolozi, možemo samo reći čemu svjedočimo – kaže prof. dr. sc. Herman Haller, predstojnik Klinike za ginekologiju i porodništvo riječkog KBC-a.
Profesor Haller samo je jedan od svjedoka odlazaka i s mora i iz gorja. I danas se govori, ističe, o izuzetno povoljnoj poziciji Rijeke, o kvarnerskim škampima i dubokom gazu, ali doživljava se ovdje trenutno neka drukčija sudbina. Pri tomu se također zaboravlja da su se u Rijeci i njezinu okruženju, kaže prof. Haller, od 90-ih nadalje gasile velike svjetske tvrtke i sva njihova popratna poduzeća.
– Iz Rijeke se iselila industrija pa je onda na neki način razumljivo da ljudi koji nemaju posla više ovdje ne žive. Postali smo grad i županija u kojima je ostala isključivo mogućnost zaposlenja u državnim službama, a to su gradovi koji nemaju budućnost jer prosperitet nose radna mjesta i razvoj industrijskog ili nekog drugog kapaciteta na tržištu. A to sigurno nije školstvo, zdravstvo, vojska, policija tako da ćemo teško tu nešto očekivati. Možemo samo pratiti i ovako pokušati dati neko objašnjenje. Ako se vratimo u prošlost, na početak prošlog stoljeća, tada vidimo da su se ovdje ljudi naseljavali, ali je tada ovdje bila svjetska tvornica torpeda. I u bližim vremenima, 70-ih godina, recimo, Rijeka je bila u industrijskoj ekspanziji i ljudi su se ovamo doseljavali – ističe prof. Haller i pokazuje kako su poruke domaćeg svijeta iz ovog dijela Hrvatske jednake. Jednako je propasti industrije i nečinjenju svjedočio i gradonačelnik Vrbovskog kao i ovaj poznati riječki profesor. Oni su samo svjedoci propadanja ovog kraja koji je u toj priči ostao nekako “iza zavjese” jer tko će misliti da se ljeti napučena Crikvenica ili Krk napuštaju, da se u Gorski kotar ne ulaže, u Rijeci ne proizvodi pa da su glavni poslodavci postali gradovi, općine i država. I nije naravno samo tamo tako, jednaka slika postala je već, ironično govoreći, hrvatska znamenitost, a mladi iseljenici u nekim drugim državama stvaraju svoje živote. Rijeka je specifična samo po tomu jer se u demografskom pomoru javnost “ne uhvati” za podatak kako je upravo tamo u ovom trenutku situacija najporaznija. Grubo zvuči na papiru, ali na pustošenje Like i Slavonije ili zaleđa već se oguglalo i zato je Rijeka još veće iznenađenje. Iznenađenje u ovom tužnom smislu i na račun tih tužnih brojki koje je nedavno objavio Hrvatski zavod za javno zdravstvo.
Na drugom kraju je Irska
Prema istim tim brojkama u Hrvatskoj općenito nastavljen je sada već ustaljen negativan trend i više ljudi umire nego što se rađa u svakom kutku zemlje. No, kako se ističe u tom izvještaju, “višegodišnji trend pada nataliteta, s povremenim oscilacijama, prisutan je u cijeloj Europi”. No uz Hrvatsku, i većina drugih mediteranskih zemalja poput Italije, Španjolske, Grčke i Portugala ima jednaku sliku. Na drugom kraju tablice, ali i karte Europe je Irska, kao zemlja s najvišom stopom nataliteta. I zemlja u kojoj su Hrvati već napravili svoju koloniju.
VIDEO Sto mjera za demografsku obnovu
Riječani se trebaju riješiti komunizma i partije koji razara tkivo društva. Kad izaberu demokratsku vlast i hrvatska Rijeka će se početi oporavljati.