U političkoj borbi za vlast u Hrvatskoj izborni sistem pucao je poput vodovodnih cijevi u Zagrebu, što od dotrajalosti, što od lošeg rukovanja. Kakve su optužbe padale, dobro je da nije došlo do biblijskog potopa i da su izbori uopće održani: predsjednik Republike i Ustavni sud nisu se mogli dogovoriti tko od njih krši Ustav; vlast i oporba sporile su se o granicama izbornih jedinica koje, objektivno, sliče na leopardovu kožu; demografi i demokrati nisu mogli objasniti otkud u Hrvatskoj više birača nego stanovnika; nacionalne manjine držale su se za ruku s vladajućom većinom, u idili koja također ima vijek trajanja. Poslije svih bura, operacija rađanja nove vlasti je uspjela; čeka se što će biti s pacijentom.
ANALIZA MIRKA GALIĆA
