Spremajući se da napišem tekst o tome čega smo se sve bojali ove godine, skrolam po mobitelu i čitam naslove: "Europske zemlje od straha pred Putinom"… idem dalje: "Brzo brišite ovu aplikaciju s mobitela, krade vam bankovne podatke"… idem dalje: "Ovo nikad ne smijete reći djetetu prije spavanja"… idem dalje: "Možete imati rak debelog crijeva, a da to ne znate"… Strah od rata, strah od mobitela, strah da niste dobar roditelj, strah od bolesti – očito postoji neka medijska industrija straha koja vreba na nas.
Svi želimo sigurnost, ali znamo i da smo krhki, da se naši obiteljski odnosi, naše tijelo, pa čak i naše društvo, ekonomija i država mogu raspasti, možda čak i u trenu. Mediji znaju tu našu slabost pa guraju prste baš onamo gdje najviše boli, samo da bi ušićarili koji klik više. "Salmonela u mljevenom mesu", "Stiže najbrutalnija zima u posljednjih 50 godina", "Panika zbog nestašice lijekova protiv temperature, kašlja i tlaka", "Za ovu su napuštenu kuću tvrdili da je ukleta", "Možda imate krvni ugrušak a da to i ne znate", "Rusija raspoređuje i povećava snage", "Mirovinski fondovi u problemima" – što možemo pred najezdom takvih naslova? Postiti od ćevapčića, nakupovati lijekove, gomilati ogrjev, izbjegavati uklete kuće, uplaćivati dodatnu penziju, poduprijeti Vladu koja će nas naoružati?
Industrija straha vreba na nas: Slobodu smo zamijenili za sigurnost
Strah je koristan u opasnosti jer nam govori što da radimo – da udarimo, pobjegnemo ili pritajimo se. No i briga i strah mogu postati teški i nepodnošljivi ako pretjeramo i počnemo se brinuti o vremenski i prostorno dalekom, neizvjesnom i zapravo nepostojećem – tada se pretvaraju u tjeskobu, a ona je grč koji nas blokira
Komentara 1
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
Nimalo slučajno. Civilizacija treba poslušne podanike, nemoćne i ranjive crve. Tako ih odgaja, u takve uvjete ih stavlja. Kada ih kao bajagi štiti, zapravo još teže okove im meće. Jer ima ih puno milijardi, za moćnike obično su smeće.