Punih 20 godina Danijela Grujić sa svojim se suprugom bavi udomiteljstvom, a kroz njihov je dom u baranjskom Karancu prošlo dvadesetak djece. Trenutačno je u njihovoj obitelji petero udomljene djece, a imaju i svojih troje pa se svakodnevno brinu o ukupno osmero djece. Za svoj nesebičan rad, Danijela je primila jubilarnu nagradu Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Županijske službe Osječko-baranjske županije.
– Prije 20 godina kada smo se odlučili na udomiteljstvo željeli smo djeci pružiti toplinu i dom. Prvo smo udomili jedno dijete i vidjeli smo da se snalazimo u tome i da nam je dobro. Trenutačno imamo petero udomljene djece i još troje naše, biološke djece. Nije sve uvijek išlo glatko, ali kada vidite osmijehe i napredak kod djece, to vas tjera naprijed. Bitna nam je njihova sreća i da im pružimo podršku – kazala je Danijela Grujić.
Nagradu za 20 godina udomiteljstva primila je i Marija Marijanović iz Levanjske Varoši, kroz čiji je dom dosad prošlo tridesetak starijih štićenika, najčešće teško pokretnih. Marija ističe da je udomiteljstvo za nju postalo način života. – Krenula sam iz potrebe, no sada mi je to jednostavno stil života. Nije mi uopće teško brinuti se o starijima – rekla nam je dodajući da se trenutno brine o četiri starije osobe.
Leonarda Kul, socijalna radnica, ističe da je udomiteljstvo prije svega poziv. Udomitelji su, kaže, ljudi koji svoje živote posvećuju drugima, djeci i odraslima, i motivirani su čistom ljubavlju, a ne naknadama.
– Udomiteljstvo je poziv, a udomitelji su strpljivi, vrijedni i motivirani ljudi koji paze na korisnike i trude se da oni imaju više nego što mogu poželjeti – objašnjava Kul. Kada je riječ o proceduri, Kul pojašnjava da se udomitelji najprije pripremaju kroz razgovore u Županijskoj službi, prolaze psihološko testiranje i edukaciju, a služba im pruža kontinuiranu podršku. Priprema djece, osobito starije i svjesnije, obavlja se u područnoj službi, dok njezina ekipa nadzire i podržava udomitelje. – Iz svog iskustva vjerujem da je to težak proces za djecu, ali udomiteljstvo je najsličnije obitelji i pruža najbolji oblik skrbi u trenucima kada djeca iz različitih razloga moraju biti izdvojena iz svojih primarnih obitelji – dodaje Kul. Pojašnjava kako postupak u kojem se postaje udomitelj najčešće traje oko dva mjeseca.
– Kada netko prvi put podnosi zahtjev, procedura je duža jer uključuje psihološko testiranje i pripremu. Obično nastojimo da taj proces traje otprilike dva mjeseca, tijekom kojih razgovaramo s udomiteljima i pripremamo ih prije nego što dobiju licencu. Kada su udomitelji već iskusni, obnova dozvole ide svake tri godine i tada su procesi kraći, jer su obitelji već poznate – kaže Kul.
Kristina Leventić, čelnica Županijske službe Osječko-baranjske županije Hrvatskog zavoda za socijalni rad, naglašava da je broj udomiteljskih obitelji u županiji ograničen, trenutačno ima 102 udomitelja za djecu i 81 za odrasle, što pokriva oko 500 korisnika. Pojedini udomitelji zbog starosti ili zdravstvenog stanja odlaze, pa je potreba za novima stalna i velika.
– Pozivam sve koji osjećaju poziv da nam se jave i podnesu zahtjev. Bez naših udomitelja ne bismo mogli osigurati potrebnu skrb, a prvi oblik skrbi uvijek je udomiteljska obitelj – kaže Leventić. Dodaje da dobar udomitelj pruža brigu, ljubav i pažnju, ono što pruža vlastitom djetetu, pruža i djetetu koje udomi.