Problem odlazaka liječnika iz pojedinih manjih bolnica ne može se riješiti vraćanjem na komunističke modele prisile, prijetnji i protuustavnih robovlasničkih ugovora, nego ozbiljnim promjenama u načinu upravljanja zdravstvenim ustanovama, boljim uvjetima rada i stimulacijama za liječnike, ukazali su iz Hrvatske udruge bolničkih liječnika (HUBOL). Reagirali su time na izjave ravnatelja malih županijskih bolnica, koji su iznijeli kako zdravstvenu skrb uspijevaju osigurati jedino dolascima vanjskih liječnika iz većih bolnica, budući da male bolnice nisu atraktivne za trajni rad liječnika pa su samo odskočna daska za dobijanje specijalizacije. Taj istup ravnatelja malih bolnica, o čemu je pisao i Večernjak, izazvao je niz reakcija. U HUBOL-u to vide kao svođenje pitanja odlaska mladih liječnika nakon završetka specijalizacije na njihovu navodnu nezahvalnost prema ustanovama koje su ih školovale, a to, ističu, potpuno promašuje bit problema.
Ako liječnici odlaze iz pojedinih bolnica, prvo pitanje ne smije biti kako ih kazniti, smatraju, nego zašto iz tih bolnica odlaze. Možda su razlozi loša organizacija rada, preopterećenost, neravnomjerna raspodjela posla, nedostatak mentorstva, mobbing, politička zaštite pojedinaca ili uprava koje godinama ne rješavaju probleme na odjelima - navode realne razloge kojima u praksi nerijetko svjedoče. "Liječnike se ne može zadržati prijetnjama i kaznama. Liječnike se zadržava uvjetima u kojima mogu stručno, odgovorno i dostojanstveno raditi. To znači kvalitetno mentorstvo, pravednu raspodjelu rada, zaštitu od mobbinga, profesionalno napredovanje, normalno radno opterećenje i stimulacije za rad u ustanovama i sredinama u kojima liječnika nedostaje", poručuju iz HUBOL-a.
Podsjećaju da je odgovornost za dostupnost zdravstvene zaštite na državi, Ministarstvu zdravstva i ravnateljima bolnica i ako pojedine bolnice ne mogu zadržati liječnike, to je prije svega pokazatelj nekvalitetnog upravljanja u tim bolnicama, smatraju. HUBOL pritom ističe da velik broj liječnika nakon specijalizacije ne odlazi iz javnog zdravstvenog sustava, nego iz jedne javne ustanove u drugu. Njihovo znanje, rad i iskustvo i dalje ostaju dostupni pacijentima u javnom zdravstvu. Zato je pogrešno svaki odlazak iz pojedine bolnice prikazivati kao gubitak za porezne obveznike.
Ukazuju i da dostupni podaci o migracijama liječnika pokazuju upravo suprotno od teze da se liječnike može zadržati prisilom. Nakon ukidanja robovlasničkih ugovora i povećanja plaća u zdravstvu, zaustavljen je dugogodišnji negativni trend odlazaka liječnika u inozemstvo. To potvrđuje ono na što HUBOL godinama upozorava: liječnici ostaju i vraćaju se kada im se ponude bolji uvjeti, veće plaće, profesionalna sigurnost i poštovanje, a ne kada im se prijeti kaznama.
Prema stavu HUBOL-a, bolnice koje žele zadržati liječnike moraju se prestati ponašati kao da je dovoljno raspisati specijalizaciju, a zatim godinama ignorirati uvjete u kojima ti liječnici rade. Specijalizanti su zaposleni liječnici, a ne pasivni korisnici školovanja. Oni svakodnevno rade s pacijentima, dežuraju, pokrivaju odjele, ambulante i hitne službe te u mnogim ustanovama nose velik dio posla bez kojega sustav ne bi mogao funkcionirati. "Tek u tom kontekstu treba govoriti i o troškovima specijalizacije. Liječnici koji prije isteka ugovorene obveze napuste ustanovu i dalje su obvezni vratiti stvarne troškove specijalizacije. Ono što je ukinuto nisu stvarni troškovi edukacije, nego neustavne penalizacijske odredbe kojima se od liječnika tražilo da vraćaju bruto plaće koje su već odraedili i zaradili radeći u bolnici", naglašavaju liječnici.
Inače, procijenjeni stvarni troškovi specijalizacije koje liječnik mora vratiti u slučaju da ne žei ostati raditi u bolnici u kojoj je dobio specijalizaciju, danas iznose oko 7000 eura. Ranije su, naime, morali vraćati vrtoglave iznose u koje su ulazile i njihove plaće koje su primali tijekom specijalizacije, a koje su stvarno i zaradli jer specijalizacija je uistinu svakodnevni višegodišnji klinički rad i nerijetko specijalizanti svojim radom 'nose' odjel odnosno dežurstva ili hitni bolnički prijam. "Plaća nije trošak specijalizacije, već naknada za obavljeni rad specijalizanata. To su potvrdili i Ustavni sud i Vrhovni sud Republike Hrvatske, zauzevši stav da bruto plaće isplaćene liječnicima za obavljeni rad tijekom specijalizacije ne mogu biti dio troškova specijalizacije koje bi liječnici morali vraćati bolnicama", podsjećaju iz HUBOL-a te poručuju:
"Nijedan liječnik nije dužan trpjeti mobbing. Nijedan liječnik nije dužan raditi za troje. Nijedan liječnik nije dužan ostajati u ustanovi u kojoj se loše upravljanje prikriva pričom o dugu prema bolnici. Dug prema pacijentima ne može biti izgovor za zlostavljanje zaposlenih, neorganiziranost i politički zaštićene destruktivne obrasce upravljanja".
HUBOL pritom podsjeća da je nedavno upozorio kako su javne zdravstvene ustanove u pet godina uplatile više od 2,5 milijuna eura Udruzi poslodavaca u zdravstvu, odnosno privatnoj udruzi ravnatelja. Taj se novac, smatra HUBOL, mogao usmjeriti u mjere koje bi izravno koristile pacijentima i zdravstvenim radnicima, uključujući poboljšanje statusa liječnika i stvaranje uvjeta za njihovo zadržavanje u javnom zdravstvu. "Hrvatskom zdravstvu ne nedostaje represije prema liječnicima. Nedostaje mu dobrog upravljanja, odgovornosti ravnatelja, stimulacija za liječnike i stvarne brige za uvjete u kojima rade zdravstveni radnici i u kojima se liječe pacijenti", zaključuju iz Hrvatske udruge bolničkih liječnika.
Otvori KEKS Pay
Gospodo iz Hubola, ljudi iz firmi u kojima rade ne mogu otići (pa ni iz milicije niti vojske), dok ne odrade sve mjesece/godine na koje se procijeni školovanje koje im je plaćeno. Unaprijed znaju koliko duže moraju raditi nakon završetkaa školovanja. Pa zašto to isto onda ne vrijedi za doktore?