Najnovije vijesti
Objavljeno vijesti danas: 115
Pošalji priču
Imaš priču, fotografiju ili video?

Hrvatskoj mit, Europi novac

10.09.2005.
u 14:38

style="background-color: rgb(255, 255, 255); color: rgb(0, 0, 0);" alink="#ee0000" link="#0000ee" vlink="#551a8b"> NED 4.9.
Kako će Oprah imati obraza snimiti svoj show nakon New Orleansa?
Katastrofa u New Orleansu  još jednom je relativizirala pojam (američkog) bogatstva. Svi kritičari svjetskih  središta financijske moći slažu se u jednom - ta su središta bešćutna i prema vlastitim državama. Ulaganja u infrastrukturu, u zdravstvo, u blagodat i zaštitu stanovništva njima se jednostavno ne isplate. New Orleans je ispod razine mora, nasipi koji su ga štitili bili su slabašni, grad su na vrijeme mogli napustiti samo bogatiji, najviše je stradala sirotinja, a za ovakve nesreće država  nije imala plan za spašavanje. Zašto uopće postoje velike države, zašto uopće postoje milijarde ljudi na svijetu? Da gledaju televiziju i kupuju proizvode koji se na njoj reklamiraju! To je sva filozofija, etika i religija suvremenog Zapada. Nasipe koje su oko sebe sagradile njegove elite čvrsti su i nerazrušivi. Kako će imati obraza Oprah snimati svoju show nakon New Orleansa kad i nju i njezino silno bogatstvo štite nasipi kakvi nisu zaštitili stotine tisuća crnaca koji su žrtve uupravo onakvog profiterskog zgrtanja dolara kakvim je i ona postala jednom od najmoćnijih žena svijeta a kakvim se služi liberalni kapitalizam? Na kraju, ne vodi li nastojanje da se Europa kao Europska unija sa svojim krupnim kapitalom i financijskim središtima moći amerikanizira te tako pojača nasipe za svoje elite ne  mareći za nasipe za svoje "crnce"!?

PON 5.9.
Nisu pljačkaši poslali poruku državi nego je država poslala poruku o tome kakva je
Na žalost, mora se reći da je današnja pljačka Fine u Zagrebu krvava metafora općenitog odnosa prema ljudima i novcu u Hrvatskoj. Kao što se do novca u ovih petnaestak godina bešćutno dolazilo preko pogaženih ljudskih sudbina, preko žrtava rata, preko domovine kao žrtve, tako su ga se na užasan način danas dokopali i razbojnici u Zvonimirovoj ulici. U zaštitare se pucalo kao da i nisu ljudi, u kriminalni se pohod išlo usred bijela dana kao da mu i nije potrebna diskrecija, uporabilo se dugo oružje s dum-dum mecima kao da se tom činu namjerno htjela oduzeti bilo kakva zločinačka suptilnost, a sve je napravljeno tako kao da je ta brutalnost sigurna u sebe, kao da joj nitko ništa ne može a ona može sve što naumi. Sličnih scenarija takve samouvjerene, bezobzirne brutalnosti u "legalnom" pljačkanju načitali smo se, naslušali i nagledali sve ove godine otkad je počela preraspodjela vlasništva u Hrvatskoj. Simbolika te otimačine ponovila se i u Fininoj poslovnici, i tamo je stradala slabo plaćena sirotinja, zaštitari bez zaštite. Pronijela se teza da pljačkašima nije bilo stalo samo do novca, da im je cilj bio i ubojstvo, da su tako poslali poruku državi. Prije će biti da je država njome "poslala" poruku o tome kakva je.

UTO 6.9.
Ponizna prema Europi, elita je bahata prema vlastitim građanima, pogotovo prema svakome tko joj se nađe na putu.
Prema anketama, pa  i prema jednoj danas objavljenoj, smanjuje se potpora građana ulaska Hrvatske u EU. Prije je protivljenje tom ulasku dočekivano kao najgore natražnjaštvo.  U međuvremenu "napredni" građani zacijelo nisu postali "natražni" niti se značajno promijenio omjer "lijevih", "desnih", "umjerenih".... Otpor Eurpskoj uniji nadišao je ideologije.Ista Europa koja nam ne da k sebi  rado dolazi k nama. Pokupovala nam je banke i  unosne velike državne tvrtke a kupuje i ostalo što joj donosi brz i velik profit. To su joj omogućili a i danas omogućuju oni koji su građane dijelili i još ih dijele po ideološkim kriterijima, dakle, glavni barjaktari europejstva. Europska unija je interes, a  ne viši, duhovni cilj. Ona je novac. Europa rado dolazi k nama po taj novac,  a Hrvatima ostavlja Europu kao ideju, kao područje nadnaravnog, mitskog, kao lijepo ime, kao obmanu. To su nam i u prošlosti uvijek nudili u obilju - i Vatikan, i carstva i kraljevstva, svi savezi u kojima smo bili. Europska povijest nije upamtila nijednu državu i nijedan savez a da nije vrijedilo pravilo po kojem nečija snaga i moć jača razmjerno nedostatku snage i moći nekoga drugoga. To je pravilo hrvatska politika posve zanemarila: izabrala je nemoć i tako je Hrvatsku učinila ovisnom o onima koji imaju moći da je ucjenjuju i iskorištavaju. U takav odnos moći i nemoći dovela je i unutrašnje stanje u Hrvatskoj. Ponizna prema Europi, elita je bahata prema vlastitim građanima, pogotovo prema svakome tko joj se nađe na putu.

SRI 7.9..
I Mesić ima u sebi ZOO svojih misli, osjećaja i riječi, ali mu pokoja životinja pobjegne
Ono  najgore što mislimmo i osjećamo, a što bismo mogli izraziti riječima, jest poput zoološkog vrta. Sva je divljina tu, ali su životinje ograđene, i što su agresivnije i opasnije, to je okolina od njih jače zaštićena. Na ulici, u kavani, na poslu, u javnosti, svaki se dan nalazimo među kavezima, ali znamo da su agresivne riječi, misli i osjećaji  naših bližnjih uglavnom dobro zaprti. Civilizirani smo, kulturni, uljuđeni - reklo bi se. Ali kadšto ograde nisu dovoljne ili su slabe, dotrajale, pa životinja pobjegne  i stvore se nevolje. Kao i svi mi, i predsjednik Mesić ima  u sebi zoološki vrt svojih misli, osjećaja i riječi, ali mu pokoja životinja pobjegne, nekoga izgrize i bude muke dok se vrati  natrag u kavez. Tko zna što mu bi pa reče kako se  jedna skupina u sukobu u zagrebačkoj Židovskoj općini ponaša "poput nacista u Drugom svjetskom ratu" te "po istom principu po kojem su Židove tjerali u logore, sada žele rabina Kotela Da-Dona istjerati iz Hrvatske". Taj sukob je suviše minoran, i, napokon, stvar same Židovske općine da bi se predsjednik države, pogotovo na taj način, u njega upletao. Kavezi naših  agresivnih misli, osjećaja i riječi jesu sputavajući, ali oni su jedini način da se sami od njih zaštitimo, pogotovo da zaštitimo druge.

ČET 8.9.
Zašto sam jednom srpskom kolegi savjetovao priključenje jakoj konzervativnoj stranci
Provala Đapićeve ljubavi za Srbe prisjetila me razgovora otprije nekoliko godina s jednim srpskim kolegom iz Zagreba. Slučajni susret, pozdrav, kava u prvom kafiću, uz koju ga pitam: - I, vi Srbi, što ćete sada? - A što bi nam ti savjetovao? - uzvrati. Šaleći se i misleći ozbiljno, rekoh: - Priključite se  nekoj jakoj konzervativnoj stranci. - Zašto? - iznenadi se. - Pa zato - objasnih - što želite čuvati svoje vjerske, kulturne i ine narodne tradicije, a to biste najlakše činili s pomoću neke moćne tradicionalističke stranke. - A, ne, mi smo za građansku Hrvatsku - usprotivi mi se.  - Građanska Hrvatska? Zar takva u kojoj biste nestali kao Srbi te bili samo građani!? - otpovrnuh. Nastavili smo u tom stilu i hrvatsko-srpski sporazum tada nismo postigli.
Da u Đapićevu slučaju nije posrijedi naglašeno "glačanje imidža HSP-a", nimalo se ne bih čudio brizi hrvatskog desničara za Srbe. Brizi kojoj je isti motiv kao i brizi za Hrvate. No i danas, kao i u prošlosti, postoji i briga za Srbe kao upotreba Srba u politici. U prošlosti su ih nastojali upotrebljavati Turci, Austrijanci, Mađari, vlasti između dva svjetska rata, Talijani, komunisti u socijalizmu, Milošević u minulom ratu. Prelazak s upotrebe Srba na njihov normalan život s Hrvatima bio bi - historijski. Pa bi bilo normalno da kao manjina imaju osjećaj da su većina koja se zove - Hrvatska. Tko u koju crkvu ide ili ne ide bilo bi nevažno - građansko bi svetište bila država i njezini zakoni.

PET 9.9.
'Big Brother': seksa neće biti, najvoaerskija emisija ostat će bez najvoajerskije svrhe
Ne snima nas i ne nadzire Big Brother samo u istoimenom showu RTL-a. Svuda ga se bojimo - u obitelji, na poslu , u kavani...  Pa pazimo što ćemo reći ženi, djetetu, kolegi, šefu, prijatelju - suzdržavamo se, lažuckamo, glumimo svuda, gdje manje, gdje više. Sudionici televizijskog "Big Brothera" neprekidno su svjesni da ih  snimaju kamere, pa je već po tome nemoguća prirodnost u njihovu ponašanju. Oni dvostruko glume - kao glumci su došli iz svakidašnjice, a glumljenju iz svakidašnjice dodaju  i glumu za televizijskog Velikog brata. Kako je spolni čin najdramatičniji susret nagona i straha (osim u braku, tom ubojici seksa), zapravo se s najviše radoznalosti očekuje bi li ga, makar u nekoj inačici, moglo biti pred  kamerama, na nacionalnom trgu, gdje je najzabranjeniji, gdje bi publika mogla trijumfirati pred strogim čistunskim očima Hitlera ili Staljina.  Ali  to bi opet bila zasluga Velikog brata! Ljubitelji znimljive statistike znaju da se svaki dan seksa šest stotina milijuna ljudi (25 milijuna na sat), pa možete zamisliti koji bi to bio orginalni doseg televizijskog stvaralaštva  bio kad bi se seks dogodio u "Big Brotheru"! Kako čujem, RTL se neće odvažiti na prikazivanje eksplicitnog seksa, pa će izostati ono što bi se najradije gledalo. Tako će najvoajerskija emisija ostati bez najvoajerskije svrhe! Baš mi vas je žao!

SUB 10.9.
Totalitarizme čine isti zločini, a  nijedan ne može biti iskupljen idejom u ime koje su napravljeni
Pojavila se u Hrvatskoj još jedna knjiga kakvu se rado smješta u opreku "za" i "protiv". Naslov joj je "Komunizam i nacizam", autor je Francuz Alain de Benoist (r. 1943.), utemeljitelj i glavni teoretičar francuske Nove desnice. Autor se zauzima za legitimnost usporedbe komunizma i nacizma, nasuprot onima koji tu usporedbu otklanjaju, jer je komunizam kao ideja bio dobar, uza sve zločine koji su u njemu učinjeni, dok je nacizam već po ideji zločinački. Benoist se na samom početku poziva na "Crnu knjigu komunizma" (i u nas prevedenu), čiji autori procjenjuju da broj žrtava komunizma "iznosi 100 milijuna mrtvih, što je četiri puta više od broja mrtvih koje isti autori pripisuju nacionalsocijalizmu". Zapadne liberalne demokracije su nesposobne sankcionirati komunizam, ne samo zato što je sa Staljinom bio sklopljen savez u Drugom svjetskom ratu, nego i zato što su i one i komunizam nasljednici Francuske revolucije, te je riječ o dva različita pokreta proizišla iz iste ideologije prosvjetiteljstva. A upravo nacizam svoje bitne značajke duguje duhu Francuske revolucije, napominje Benoist citirajući Denisa de Rougemonta. Premda opsegom mala, knjiga "Komunizam i nacizam" sadrži širok pregled suprotstavljenih mišljenja o toj temi, težeći opravdati osnovnu poruku: totalitarizme čine usporedivim i istim zločini, a nijedan ne može biti iskupljen idejom uime koje su napravljeni. Pa partizani i ustaše - čitajte!

Želite prijaviti greške?

Još iz kategorije