style="background-color: rgb(255, 255, 255); color: rgb(0, 0, 0);"
alink="#ee0000" link="#0000ee" vlink="#551a8b">
NED
4.9.
Kako će Oprah imati
obraza snimiti svoj show nakon New Orleansa?
Katastrofa u New Orleansu još jednom je
relativizirala pojam (američkog) bogatstva. Svi kritičari
svjetskih središta financijske moći slažu se u
jednom - ta su središta bešćutna i prema
vlastitim državama. Ulaganja u infrastrukturu, u zdravstvo, u blagodat
i zaštitu stanovništva njima se jednostavno ne
isplate. New Orleans je ispod razine mora, nasipi koji su ga
štitili bili su slabašni, grad su na vrijeme
mogli napustiti samo bogatiji, najviše je stradala
sirotinja, a za ovakve nesreće država nije imala plan za
spašavanje. Zašto uopće postoje velike države,
zašto uopće postoje milijarde ljudi na svijetu? Da gledaju
televiziju i kupuju proizvode koji se na njoj reklamiraju! To je sva
filozofija, etika i religija suvremenog Zapada. Nasipe koje su oko sebe
sagradile njegove elite čvrsti su i nerazrušivi. Kako će
imati obraza Oprah snimati svoju show nakon New Orleansa kad i nju i
njezino silno bogatstvo štite nasipi kakvi nisu
zaštitili stotine tisuća crnaca koji su žrtve uupravo
onakvog profiterskog zgrtanja dolara kakvim je i ona postala jednom od
najmoćnijih žena svijeta a kakvim se služi liberalni kapitalizam? Na
kraju, ne vodi li nastojanje da se Europa kao Europska unija sa svojim
krupnim kapitalom i financijskim središtima moći
amerikanizira te tako pojača nasipe za svoje elite ne mareći
za nasipe za svoje "crnce"!?
PON
5.9.
Nisu pljačkaši
poslali poruku državi nego je država poslala poruku o tome kakva je
Na žalost, mora se reći da je današnja pljačka Fine u
Zagrebu krvava metafora općenitog odnosa prema ljudima i novcu u
Hrvatskoj. Kao što se do novca u ovih petnaestak godina
bešćutno dolazilo preko pogaženih ljudskih sudbina, preko
žrtava rata, preko domovine kao žrtve, tako su ga se na užasan način
danas dokopali i razbojnici u Zvonimirovoj ulici. U
zaštitare se pucalo kao da i nisu ljudi, u kriminalni se
pohod išlo usred bijela dana kao da mu i nije potrebna
diskrecija, uporabilo se dugo oružje s dum-dum mecima kao da se tom
činu namjerno htjela oduzeti bilo kakva zločinačka suptilnost, a sve je
napravljeno tako kao da je ta brutalnost sigurna u sebe, kao da joj
nitko ništa ne može a ona može sve što naumi.
Sličnih scenarija takve samouvjerene, bezobzirne brutalnosti u
"legalnom" pljačkanju načitali smo se, naslušali i nagledali
sve ove godine otkad je počela preraspodjela vlasništva u
Hrvatskoj. Simbolika te otimačine ponovila se i u Fininoj poslovnici, i
tamo je stradala slabo plaćena sirotinja, zaštitari bez
zaštite. Pronijela se teza da pljačkašima nije
bilo stalo samo do novca, da im je cilj bio i ubojstvo, da su tako
poslali poruku državi. Prije će biti da je država njome "poslala"
poruku o tome kakva je.
UTO
6.9.
Ponizna prema Europi,
elita je bahata prema vlastitim građanima, pogotovo prema svakome tko
joj se nađe na putu.
Prema anketama, pa i prema jednoj danas objavljenoj, smanjuje
se potpora građana ulaska Hrvatske u EU. Prije je protivljenje tom
ulasku dočekivano kao najgore natražnjaštvo. U
međuvremenu "napredni" građani zacijelo nisu postali "natražni" niti se
značajno promijenio omjer "lijevih", "desnih", "umjerenih".... Otpor
Eurpskoj uniji nadišao je ideologije.Ista Europa koja nam ne
da k sebi rado dolazi k nama. Pokupovala nam je banke
i unosne velike državne tvrtke a kupuje i ostalo
što joj donosi brz i velik profit. To su joj omogućili a i
danas omogućuju oni koji su građane dijelili i još ih dijele
po ideološkim kriterijima, dakle, glavni barjaktari
europejstva. Europska unija je interes, a ne viši,
duhovni cilj. Ona je novac. Europa rado dolazi k nama po taj
novac, a Hrvatima ostavlja Europu kao ideju, kao područje
nadnaravnog, mitskog, kao lijepo ime, kao obmanu. To su nam i u
prošlosti uvijek nudili u obilju - i Vatikan, i carstva i
kraljevstva, svi savezi u kojima smo bili. Europska povijest nije
upamtila nijednu državu i nijedan savez a da nije vrijedilo pravilo po
kojem nečija snaga i moć jača razmjerno nedostatku snage i moći nekoga
drugoga. To je pravilo hrvatska politika posve zanemarila: izabrala je
nemoć i tako je Hrvatsku učinila ovisnom o onima koji imaju moći da je
ucjenjuju i iskorištavaju. U takav odnos moći i nemoći
dovela je i unutrašnje stanje u Hrvatskoj. Ponizna prema
Europi, elita je bahata prema vlastitim građanima, pogotovo prema
svakome tko joj se nađe na putu.
SRI
7.9..
I Mesić ima u sebi ZOO
svojih misli, osjećaja i riječi, ali mu pokoja životinja pobjegne
Ono najgore što mislimmo i osjećamo, a
što bismo mogli izraziti riječima, jest poput
zoološkog vrta. Sva je divljina tu, ali su životinje
ograđene, i što su agresivnije i opasnije, to je okolina od
njih jače zaštićena. Na ulici, u kavani, na poslu, u
javnosti, svaki se dan nalazimo među kavezima, ali znamo da su
agresivne riječi, misli i osjećaji naših bližnjih
uglavnom dobro zaprti. Civilizirani smo, kulturni, uljuđeni - reklo bi
se. Ali kadšto ograde nisu dovoljne ili su slabe, dotrajale,
pa životinja pobjegne i stvore se nevolje. Kao i svi mi, i
predsjednik Mesić ima u sebi zoološki vrt svojih
misli, osjećaja i riječi, ali mu pokoja životinja pobjegne, nekoga
izgrize i bude muke dok se vrati natrag u kavez. Tko zna
što mu bi pa reče kako se jedna skupina u sukobu u
zagrebačkoj Židovskoj općini ponaša "poput nacista u Drugom
svjetskom ratu" te "po istom principu po kojem su Židove tjerali u
logore, sada žele rabina Kotela Da-Dona istjerati iz Hrvatske". Taj
sukob je suviše minoran, i, napokon, stvar same Židovske
općine da bi se predsjednik države, pogotovo na taj način, u njega
upletao. Kavezi naših agresivnih misli, osjećaja i
riječi jesu sputavajući, ali oni su jedini način da se sami od njih
zaštitimo, pogotovo da zaštitimo druge.
ČET
8.9.
Zašto sam
jednom srpskom kolegi savjetovao priključenje jakoj konzervativnoj
stranci
Provala Đapićeve ljubavi za Srbe prisjetila me razgovora otprije
nekoliko godina s jednim srpskim kolegom iz Zagreba. Slučajni susret,
pozdrav, kava u prvom kafiću, uz koju ga pitam: - I, vi Srbi,
što ćete sada? - A što bi nam ti savjetovao? -
uzvrati. Šaleći se i misleći ozbiljno, rekoh: - Priključite
se nekoj jakoj konzervativnoj stranci. - Zašto? -
iznenadi se. - Pa zato - objasnih - što želite čuvati svoje
vjerske, kulturne i ine narodne tradicije, a to biste
najlakše činili s pomoću neke moćne tradicionalističke
stranke. - A, ne, mi smo za građansku Hrvatsku - usprotivi mi
se. - Građanska Hrvatska? Zar takva u kojoj biste nestali kao
Srbi te bili samo građani!? - otpovrnuh. Nastavili smo u tom stilu i
hrvatsko-srpski sporazum tada nismo postigli.
Da u Đapićevu slučaju nije posrijedi naglašeno "glačanje
imidža HSP-a", nimalo se ne bih čudio brizi hrvatskog desničara za
Srbe. Brizi kojoj je isti motiv kao i brizi za Hrvate. No i danas, kao
i u prošlosti, postoji i briga za Srbe kao upotreba Srba u
politici. U prošlosti su ih nastojali upotrebljavati Turci,
Austrijanci, Mađari, vlasti između dva svjetska rata, Talijani,
komunisti u socijalizmu, Milošević u minulom ratu. Prelazak
s upotrebe Srba na njihov normalan život s Hrvatima bio bi -
historijski. Pa bi bilo normalno da kao manjina imaju osjećaj da su
većina koja se zove - Hrvatska. Tko u koju crkvu ide ili ne ide bilo bi
nevažno - građansko bi svetište bila država i njezini zakoni.
PET
9.9.
'Big Brother': seksa neće
biti, najvoaerskija emisija ostat će bez najvoajerskije svrhe
Ne snima nas i ne nadzire Big Brother samo u istoimenom showu RTL-a.
Svuda ga se bojimo - u obitelji, na poslu , u kavani... Pa
pazimo što ćemo reći ženi, djetetu, kolegi, šefu,
prijatelju - suzdržavamo se, lažuckamo, glumimo svuda, gdje manje, gdje
više. Sudionici televizijskog "Big Brothera" neprekidno su
svjesni da ih snimaju kamere, pa je već po tome nemoguća
prirodnost u njihovu ponašanju. Oni dvostruko glume - kao
glumci su došli iz svakidašnjice, a glumljenju iz
svakidašnjice dodaju i glumu za televizijskog
Velikog brata. Kako je spolni čin najdramatičniji susret nagona i
straha (osim u braku, tom ubojici seksa), zapravo se s
najviše radoznalosti očekuje bi li ga, makar u nekoj
inačici, moglo biti pred kamerama, na nacionalnom trgu, gdje
je najzabranjeniji, gdje bi publika mogla trijumfirati pred strogim
čistunskim očima Hitlera ili Staljina. Ali to bi
opet bila zasluga Velikog brata! Ljubitelji znimljive statistike znaju
da se svaki dan seksa šest stotina milijuna ljudi (25
milijuna na sat), pa možete zamisliti koji bi to bio orginalni doseg
televizijskog stvaralaštva bio kad bi se seks
dogodio u "Big Brotheru"! Kako čujem, RTL se neće odvažiti na
prikazivanje eksplicitnog seksa, pa će izostati ono što bi
se najradije gledalo. Tako će najvoajerskija emisija ostati bez
najvoajerskije svrhe! Baš mi vas je žao!
SUB
10.9.
Totalitarizme čine isti
zločini, a nijedan ne može biti iskupljen idejom u ime koje
su napravljeni
Pojavila se u Hrvatskoj još jedna knjiga kakvu se rado
smješta u opreku "za" i "protiv". Naslov joj je "Komunizam i
nacizam", autor je Francuz Alain de Benoist (r. 1943.), utemeljitelj i
glavni teoretičar francuske Nove desnice. Autor se zauzima za
legitimnost usporedbe komunizma i nacizma, nasuprot onima koji tu
usporedbu otklanjaju, jer je komunizam kao ideja bio dobar, uza sve
zločine koji su u njemu učinjeni, dok je nacizam već po ideji
zločinački. Benoist se na samom početku poziva na "Crnu knjigu
komunizma" (i u nas prevedenu), čiji autori procjenjuju da broj žrtava
komunizma "iznosi 100 milijuna mrtvih, što je četiri puta
više od broja mrtvih koje isti autori pripisuju
nacionalsocijalizmu". Zapadne liberalne demokracije su nesposobne
sankcionirati komunizam, ne samo zato što je sa Staljinom
bio sklopljen savez u Drugom svjetskom ratu, nego i zato što
su i one i komunizam nasljednici Francuske revolucije, te je riječ o
dva različita pokreta proizišla iz iste ideologije
prosvjetiteljstva. A upravo nacizam svoje bitne značajke duguje duhu
Francuske revolucije, napominje Benoist citirajući Denisa de
Rougemonta. Premda opsegom mala, knjiga "Komunizam i nacizam" sadrži
širok pregled suprotstavljenih mišljenja o toj
temi, težeći opravdati osnovnu poruku: totalitarizme čine usporedivim i
istim zločini, a nijedan ne može biti iskupljen idejom uime koje su
napravljeni. Pa partizani i ustaše - čitajte!