U novom sazivu srbijanske Narodne skupštine opet će biti i jedan Hrvat, član hrvatske nacionalne manjine u Srbiji – Tomislav Žigmanov. I mnogi mu na tome čestitaju, i doista je zaslužio mandat, kao i tamošnji Hrvati također, kako bi bili što bliže srbijanskim političkim centrima moći i odlučivanja. No Žigmanova pobjeda i ulazak u srbijanski parlament nije na istoj razini kao što je to slučaj s političkim predstavnicima srpske nacionalne manjine u Hrvatskoj.
Naime, Žigmanov kao predsjednik Demokratskog saveza Hrvata u Vojvodini nije na izbore izašao samostalno jer inače ne bi osvojio mandat. On je bio prvi na listi velike koalicije "Zajedno za Vojvodinu – Vojvođani" koju su činila 26 člana, polovina njih sa sjevera Vojvodine, među kojima je najglasnije ime dugogodišnjeg vojvođanskog autonomaša Nenada Čanka, koji je bio drugi na listi, i sa Žigmanovim je ušao u srbijanski parlament. Vojvođanski Hrvati ne mogu računati ni na kakvu političku podršku vojvođanskih Mađara jer su ovi redovito uz Aleksandra Vučića i imaju totalno drugačiju političku poziciju u odnosu na tamošnje Hrvate. Stoga je ovakva velika koalicija ostala jedina mogućnost da se Žigmanov probije u Beograd.
Na Balkanu su neki pobrkali pojmove kad se radi o demokraciji. Neki moraju biti izabrani da bi dobili mandat u Saboru a nekima su mandati garantirani bez razlike koliko glasova dobili ili ne dobili.