Kako se približava odlazak potpredsjednika Europske središnje banke (ECB) Luisa de Guindosa u svibnju sljedeće godine, otvara se najintenzivnija utrka za vodeće pozicije u povijesti te financijske institucije. Do kraja 2027. godine promijenit će se čak četiri od šest članova Izvršnog odbora, uključujući i sam vrh – mjesto predsjednika, koje trenutačno drži Christine Lagarde. Među imenima koja se sve češće spominju u nagađanjima europskih dužnosnika i promatrača sve glasnije se ističe guverner Hrvatske narodne banke Boris Vujčić.
Kad se govori o Vujčiću, apostrofira se činjenica da je na čelu HNB-a još od 2012. godine, što je vrlo respektabilan staž, a njegova uloga bila je ključna u procesu uvođenja eura u Hrvatsku. Upravo ta činjenica svrstava ga među rijetke guvernere koji imaju izravno iskustvo vođenja zemlje u procesu prelaska na zajedničku valutu, što u Frankfurtu nosi veliku težinu. Vujčić bi predstavljao proboj srednje i istočne Europe u elitni klub, koji do sada nikada nije imao predstavnika u Izvršnom odboru.
Njegovo iskustvo u makroekonomskoj analizi, monetarnoj politici i financijskoj stabilnosti, kao i dugogodišnje sudjelovanje u radu ECB-ovih tijela, idu mu u prilog. Međutim, protivnici njegova imenovanja ističu da je Hrvatska u eurozoni kratko. Dio starih članica i dalje nastoji zadržati tradiciju prema kojoj vodeće pozicije pripadaju velikim državama, poput Njemačke, Francuske, Italije ili Španjolske. No ne računaju da Vujčić ima i vrlo moćnu saveznicu – sadašnju predsjednicu Christine Lagarde.
Boris Vujčić dobio je treći mandat sredinom 2024. godine, premda je bilo nagađanja da će Andrej Plenković na to mjesto postaviti novu osobu od povjerenja. U igri su bila različita imena, od Tomislava Ćorića, Zvonimira Savića, pa i Martine Dalić, no sve je to presjekla sadašnja europska guvernerka i francuska političarka Christine Lagarde svojim dolaskom na 30. dubrovačku konferenciju HNB-a, na kojoj je iznijela otvorenu podršku Borisu Vujčiću. "Kad imate priliku raditi s grupom ljudi, posebice muškaraca, kada su dobri, želite nastaviti suradnju. Nadam se da ću s Borisom nastaviti raditi što je dulje moguće. To je moje viđenje, no odluka nije na meni", izjavila je Lagarde.
Za Christine Lagarde to je bio drugi put da službeno boravi u Hrvatskoj. Prvi je put kao šefica MMF-a 2017., s Borisom Vujčićem, pokrenula održavanje zajedničke konferencije, a lani je došla kako bi mu dala podršku i za treći mandat na guvernerskoj poziciji, koji je on i dobio mjesec dana poslije. Kuloarske priče i tada su govorile da Vujčić ima veliku šansu na polovini trećeg mandata karijeru nastaviti kao dužnosnik Europske središnje banke, a Hrvatska jedinstvenu priliku da u najužem vodstvu narodne banke u Frankfurtu sudjeluje s dva predstavnika.
Jedan bi bio formalni guverner, koji je član Vijeća po funkciji, a drugi Vujčić kao dokazani znalac i izvrsno umreženi operativac u svijetu financija. Vujčiću je za taj skok ipak trebao treći mandat jer je puno lakše lobirati za novi posao s pozicije guvernera nego savjetnika u HNB-u. Sadašnji guverner desetljećima figurira kao svojevrsni hrvatski financijski ambasador i karijera mu je počela tako što je kao mladi stručnjak sudjelovao u pregovorima o pristupanju Europskoj uniji. Vujčić je svoje dobre veze i osjećaj za političko umrežavanje pokazao i na početku 2016. godine, kada je pružio ruku tadašnjem hrvatskom mandataru, a kasnije kratkotrajnom premijeru Tihomiru Oreškoviću da se na poznatom austrijskom skijalištu Kitzbühel predstavi financijskom svijetu, bankarima i ostalim kupcima državnih dugova.
No u igri za visoke funkcije u ECB-u još je niz imena. Najčešće se navodi Španjolac Pablo Hernández de Cos, novi glavni direktor Banke za međunarodna poravnanja i bivši guverner Banke Španjolske. De Cos je, zahvaljujući svojoj ulozi predsjednika Bazelskog odbora za bankovni nadzor, izuzetno upućen u monetarnu politiku i financijsku stabilnost, zbog čega se često spominje ne samo za potpredsjedničko mjesto nego i kao ozbiljan kandidat za budućeg predsjednika ECB-a.
Ako Španjolska ne bude agresivno gurala da De Guindosa naslijedi drugi Španjolac, to bi bio jasan znak da cilja na mjesto Christine Lagarde. Iako trenutačno to nije slučaj, najviša dva mjesta u ECB-u obično su bila podijeljena između jedne veće i jedne manje države članice. Ako se ta ravnoteža ponovno uspostavi nakon odlaska De Guindosa, tada bi guverner Banke Finske Olli Rehn, guverner Banke Grčke Yannis Stournaras i bivši čelnik nizozemske središnje banke Klaas Knot mogli ući u uži izbor. U kojoj će se mjeri njihove zemlje zauzimati za njih, ovisit će o tome misle li da će Njemačka polagati pravo na tu poziciju. Tijekom dužničke krize bivša kancelarka Angela Merkel žrtvovala je tadašnjeg predsjednika Bundesbanka Axela Webera, dajući prednost kontroli procesa spašavanja putem ključnih imenovanja u Eurogrupi i Europskom stabilizacijskom mehanizmu.
U svih 26 godina postojanja ECB-a samo 12 zemalja koje su prve uvele euro imalo je svoje predstavnike u odboru. No nove članice iz središnje i istočne Europe sve se agresivnije guraju za mjesto u odboru, a stara garda teško će neograničeno braniti svoje privilegije, pogotovo ako se u utrku uključi teška kategorija iz Bruxellesa, poput Valdisa Dombrovskisa. Taj latvijski političar nije stranac u Frankfurtu jer je desetljeće sudjelovao na sjednicama ECB-a kao promatrač. Konačno, u kontekstu rodne ravnoteže često se spominje Nadia Calviño, predsjednica Europske investicijske banke. Za razliku od De Cosa, ima snažne političke veze i mogla bi biti kompromisno rješenje, osobito ako države odluče da potpredsjedničku funkciju treba preuzeti žena.
Pod hitno izbrišite ove tri apllikacije s mobitela! Potajno vas špijuniraju
Otvori KEKS Pay
Pa zar već nema posao iz snova? Koliko taj više od ovoga što već ima može sanjati?!