Gotovo je nevjerojatno što se događalo prije i poslije Uskrsa u zagrebačkoj župi sv. Blaža, tj. u prostoru njezine dvorane, koja je desetljećima u Zagrebu poznata pod kultnim nazivom Kinoteka. U Kinoteci su se, osobito u socijalizmu, rijeke mladih napajale filmskim maratonima, koji su odudarali od ondašnjeg socijalističkog kulturnog mejnstrima, pa je Kinoteka bila neka vrsta underground kulturne meke u središtu grada.
Zbog toga sam spomen njezina imena kod mnogih, osobito onih sredovječnih Zagrepčana, izaziva lijepe uspomene. Ondašnja Kinoteka nikoga nije provocirala i izazivala, posebice nije kršila socijalistički pravni poredak, nego je naprosto postojala sa svojim filmskim programom, koji je imao svoje konzumente. No, danas je posve drukčije i Kinoteka se, tj. oni koji je vode, prometnula u nešto sasvim drugo.
Najveći vlasnik nekretnina poslije države je katolička crkva. Nikad nisu rekli da im je dosta.