Slike sretnih dana prijateljskih druženja generala i tajkuna ostat će
tek blijeda uspomena na prijateljstvo Vladimira Zagorca s Hrvojem
Petračem. Upravo će izjave pritvorenog tajkuna biti kobne za njegova
nekadašnjeg pulena kojega je učio kako trgovati, osnivati
tvrtke i o čijem se novcu svojevremeno brinuo. Petrač i Zagorec mogli
bi se uskoro susresti na hodnicima remetinečkog pritvora.
Mladi i ambiciozni geodet iz Turopolja posljednjih dana Jugoslavije
nije imao viziju što bi u životu mogao raditi i na koji se
način obogatiti, ali je odskakao od svojih kolega i generacijskih
prijatelja. Stav koji je Zagorec pokazao kada je kao vozač i osoba od
posebnog povjerenja Ivana Čermaka ušao u vojni sustav mlade
Hrvatske bio je presudan. "Mali", kako su ga tada zvali na
Krešimirovu trgu i u uredu predsjednika Tuđmana, imao je
osim toga preporuku. Njegova je majka svojevremeno bila bliska
suradnica Franje Tuđmana u vrijeme kad je radio u Institutu. Zagorčeva
je majka prijateljevala i s Ankicom Tuđman koja je "malog" i
preporučila pa je nakon Čermakova povlačenja u privatnike mladi Zagi
uletio na njegovo mjesto.
S novom funkcijom Zagorec se srodio kao s vlastitom kožom. Na Zagiju je
sve u svakom trenutku bilo savršeno. Od u milimetar
ošišane kose do cipela, satova, skupih odijela i
štirkanih košulja na čijim biste se rubovima
mogli porezati. Takav je dojam uz neizostavan hladan zmijski
pogled ostavljao i tijekom višesatnog ispitivanja
na suđenju njegovu bivšem prijatelju tajkunu.
Taj danas 44-godišnjak nije ni sata proveo u rovu, a nije
ispalio ni metka barem ne na ratištu. No, zato je
na streljanama marljivao bušio mete, u lovu skupljao
kapitalce, brižljivo popunjavao vlastitu zbirku oružja i kada
je već riječ o cijevima njime ipak najviše
trgovao. U trgovca oružjem Zagorec se pretvorio ne samo spletom
okolnosti, dok je ispunjavao želje hercegovačkog lobija u doba kad je
MORH-om šefovao Gojko Šušak, nego i
zbog svojih prirodnih predispozicija. O cijenama se u to doba nije
pregovaralo. Spominjale su se samo provizije, a ni u tome Zagiju nije
bilo premca. Imao je ne samo odriješene ruke nego i slobodan
pristup računima diljem Europe. "Mali" Zagi brzinom svjetlosti uspinjao
se u vojnoj hijerarhiji zaštićen s više strana te
istovremeno krojio svoju mrežu poslušnih. Okružio se posve
bezbojnim marginalcima koji su ušavši u
poslovne odnose s njim zauvijek ogreznuli u poslovanju na
rubu zakona.
Zagorčevo je poslovanje uvijek bilo dvosmjerno. General se svakom znao
odužiti, barem je on tako mislio. Osim darivanja Rolexa koje su na ruke
nataknuli oni koji su Zagija zadužili na bilo koji način, general je
bio vrlo galantan i prema damama. Ali i izbirljiv. Ne može se reći da
je bio ljubimac žena jer je unatoč pričama da mu je baza bila
vila u kojoj je direktorovao kao prvi čovjek RH Alana bio
vrlo diskretan i izbirljiv. No, one koje su mu bile miljenice
vrlo su dobro prošle. Neki bi rekli da su ga upravo žene, i
njihovo svjedočenje, na kraju ipak došle glave. Afera s
draguljima, čini se, tek je dio ledenog brijega koji su davno prije
trebali riješiti tadašnji SIS i Vojna policija.
Da ih Zagi nije držao barem za Rolex.
General bez dana u rovu