Nije još navršila ni tri godine, a već je za stotine tisuća ljudi središnja figura religijskih obreda. Malena Aryatara Shakya prije nekoliko je dana proglašena novom živom božicom Nepala, i to u sklopu najvećeg i najvažnijeg hinduističkog festivala u zemlji. Riječ je o tradiciji koja se primjenjuje na žensku djecu iz obitelji Shakya, članove klana Newari, koji se vode kao autohtono stanovništvo u dolini Katmandua. Obitelji koje zadovoljavaju uvjete spremno se natječu za prestižnu "titulu" jer samim time stječu viši društveni status unutar zajednice.
Besmrtna do puberteta
Kumari, odnosno "djevičanska božica", mora imati između dvije i četiri godine te 32 fizička znaka savršenstva, uključujući besprijekornu kožu, crne oči i kosu te glas jasan poput pačjeg. Ključna je, ipak, hrabrost jer kandidatkinja mora ostati smirena u mračnoj prostoriji ispunjenoj životinjskim glavama i zastrašujućim maskiranim plesačima. Ona koja ne zaplače, smatra se istinskom božicom, a konačna potvrda stiže kada prepozna predmete svoje prethodnice. Vjeruje se da su takve djevojčice zemaljska inkarnacija božanske energije Shakti, odnosno božice Taleju. Štuju ih i hinduisti i budisti, a predstavljaju simbol duhovnog jedinstva. Suvremeni oblik štovanja kumarija uspostavljen je u 17. stoljeću za vrijeme kralja Jayaprakasha Malle, no sama tradicija štovanja djevica u Nepalu stara je više od 2300 godina. Legenda kaže da je kralj uvrijedio božicu Taleju, koja mu je potom obećala da će se vraćati isključivo u tijelu djevojčica iz kaste Shakya.
Novoizabranu božicu Aryataru prošlog su tjedna u sklopu velike ceremonije nosili od njezina "svjetovnog" doma u Katmanduu do najvećeg gradskog hrama u kojemu će obitavati sljedećih godina. Na tom su je putu pratili obitelj, prijatelji i obožavatelji, dok su hodočasnici stajali u redu kako bi joj dodirnuli stopala čelom, što je najveći znak poštovanja među hindusima u Nepalu, istovremeno joj nudeći cvijeće i novac. – Jučer je bila samo moja kći, ali danas je božica – rekao je Aryatarin otac Ananta Shakya. Iako se, naoko, radi o velikoj časti, kumari djevojčice u načelu vode zatvoren život, a iz hrama mogu izaći tek nekoliko puta godišnje, za vrijeme najvećih hinduističkih festivala i svetkovina. Njezine noge nikada ne smiju dotaknuti tlo izvan palače, stoga je uvijek nose ili voze u kočiji. Njezin život posvećen je ritualima i molitvama, a svaki njezin pokret i izraz lica tumači se kao proročanstvo. Iako je okružena pažnjom, njezin svijet ograničen je zidovima palače, a kontakt s obitelji i vršnjacima sveden je na minimum.
Jednom kada dosegnu pubertet, proglašavaju se "smrtnima" i gube status božica. Sveti status naglo prestaje s prvom menstruacijom, što se tumači kao znak da je božica napustila njezino tijelo. Taj trenutak označava povratak u svijet smrtnika i početak teške prilagodbe. Nakon godina provedenih u ulozi sveznajućeg božanstva, bivše kumari suočavaju se s realnošću u kojoj im nedostaju osnovne socijalne vještine i formalno obrazovanje, stoga su njihove mogućnosti u osamostaljivanju relativno ograničene. Prema predaji, postoji vjerovanje da muškarac koji se oženi bivšom kumari božicom umire mlad, zbog čega mnoge od njih ostaju neudane.
Država osigurala mirovinu
Posljednjih desetljeća ova drevna praksa našla se na udaru kritika organizacija za ljudska prava zbog potencijalnog kršenja prava djeteta. Jedan od najpoznatijih slučajeva koji ilustrira sukob tradicije i suvremenog svijeta je onaj Sajani Shakye, kumari iz Bhaktapura koja je 2007. otputovala u Sjedinjene Američke Države kako bi promovirala dokumentarni film o tradiciji kumari. Njezin put izazvao je veliku kontroverzu jer je prekršila drevno pravilo koje božici zabranjuje napuštanje zemlje. Konzervativni vjerski krugovi smatrali su da je time izgubila svoju božansku čistoću i tražili su njezino svrgavanje. Međutim, nakon javne rasprave i pritiska aktivista vjerske vlasti su popustile i dopustile joj da zadrži status božice do kraja svog mandata. Posljednjih godina uvedene su brojne reforme pa će tako novoizabrana kumari dobiti obrazovanje od privatnih učitelja u palači, smije imati televizor, a vlada sada pruža malu mjesečnu mirovinu umirovljenim božicama, pružajući im podršku nakon što njihov božanski mandat i službeno završi.