Postoji mogućnost poduzimanja dodatnih mjera kako bi drugi stup osigurao pristojne mirovine za širi krug osiguranika umjesto za mali, ekskluzivni klub ljudi kao što je to sada. Kada tu rečenicu izgovori regulator, šef Hanfe Ante Žigman, ona je "mea culpa, mea maxima culpa" mirovinske reforme. Nakon dva desetljeća hvaljenja prinosa i novca utrošenog u "opismenjavanje" – salto mortale u retorici: priznaje se da su "promašili ceo fudbal" i da su kritičari mirovinske reforme bili u pravu. Mjere koje regulator spominje, iako nacrt izmjena zakona još nije javan, jesu indeksacija mirovina, mogućnost brže isplate iz mirovinskog osiguravajućeg društva i ukidanje obligatornog seljenja štednje u C kategoriju pet godina prije umirovljenja – upravo one o kojima je kao nužnima prvi pisao Večernji list. Tad nam je odvraćeno da su nemoguće. Valjda su u međuvremenu postali realni i traže nemoguće.
Još jedna pušiona za većinu Hrvata…