Lokalni izbori prije svega su od važnosti za stanovnike svakog pojedinog grada i općine. Na njima oni ponajprije odlučuju o kvaliteti života u svom neposrednom okruženju i prioritetnim problemima koje lokalne vlasti trebaju riješiti u idućem periodu kako bi ta kvaliteta života bila veća. No nemoguće je u analizi lokalnih izbora izbjeći i perspektivu nacionalne politike, ali i perspektivu širih političkih trendova i obrazaca, kao i mogućih konzekvenci. Iz te perspektive čini nam se značajnom prije svega utrka u Gradu Zagrebu.
Značaj te utrke sagledavamo iz perspektive sposobnosti reformski orijentiranih političkih aktera da zadrže vlasti dulje od jednog mandata. Vlast Tomislava Tomaševića i Možemo u Zagrebu nesporno spada u reformski orijentiranu vlast. Reformski orijentiranu vlast definiramo prvenstveno kao onu vlast koja je spremna ući u političke rizike kako bi promijenila način donošenja odluka tako da ono bude transparentnije i više utemeljene na racionalnim argumentima i efikasnijim javnim politikama, a ne ponajviše na pogodovanju interesima pojedinih interesnih skupina, lobija ili skupinama birača koji u zamjenu za pojedine socijalne povlastice osiguravaju vlastima političku podršku (klijentelistički odnos).
Hahahahahaha. Hahahahahahahahahahahaha.