Tango koji država i dobavljači lijekova skladno plešu već dugi niz godina izgubio je ritam. Dug javnih bolnica za potrošene lijekove i medicinski materijal krajem rujna iznosio je rekordnih 800 milijuna eura, od čega je više od 600 milijuna eura dospjelih i neplaćenih obveza. Država je dala 80 milijuna i najavila još 154 milijuna, ali veledrogerije nakon toga još glasnije zahtijevaju: najmanje 500 milijuna! Zašto ne pristaju na ponuđeno, kao što su godinama do sada?
U Hrvatskoj je, znamo, dobri poslovni običaj da država ne plaća svoje obaveze na vrijeme pa tako javne bolnice veledrogerijama mjesecima, katkad i po godinu dana i više, duguju za potrošene lijekove i medicinski materijal. Veledrogerije taj raskorak premošćuju kreditno se zadužujući kod banaka i tako zapravo dugoročno kreditiraju zdravstveni sustav Republike Hrvatske. Da se razumijemo, ne vodi ih pritom ljubav prema čovjeku, već dobra stara računica. Banci plaćaju kamate za kredit, ali kamate ubiru i sami jer bolnice za dugovanja veledrogerijama isto tako mora platiti kamatu. I ne samo to. Za svaku transakciju koja se ne plati na vrijeme, ide posebna naknada od 40 eura. Na koju vjerovnik ima pravo prema prema Zakonu o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi. Pa lova curi, pogotovo ako se računi rascjepkaju pa ih je više... Poznavatelji tih procesa tvrde da to zna biti i po par stotina tisuća eura.