"Vlast u Rusiji oduvijek se prenosila prirodnom smrću, urotom ili revolucijom. Car je prestao vladati tek nakon svoje smrti ili državnog napada. Točno je tako bilo i s glavnom tajnikom Komunističke partije. Pretpostavljam da je komunistički režim naslijedio nesposobnost bezbolnog prenošenja moći", zapisao je Boris Jeljcin i onda 14. prosinca 1999. pozvao Vladimira Putina na tajni sastanak u svoju rezidenciju na kojem će mu najaviti – svoju ostavku. Pola godine prije isteka mandata.
– Želim odstupiti ove godine, Vladimire Vladimiroviču. Ove godine. To je vrlo važno. Novo stoljeće mora početi novom političkom erom. Razumiješ li? –upitao je Jeljcin svog premijera. Cijele te godine kružile su informacije da bi Jeljcin, koji je te jeseni dva puta bio hospitaliziran, mogao odstupiti. I Putin je, dakako, čuo za te glasine, ali nekako nije u njih vjerovao. – Ako sam u nešto apsolutno uvjeren, to je da predsjednik nema namjeru otići. Neće doći ni do kakve ostavke – rekao je novinarima samo nekoliko mjeseci prije nego što mu je Jeljcin u rezidenciji osobno priopćio svoj plan. Premijer je vrtio u glavi moguće scenarije. – Nisam spreman za tu odluku, Borise Nikolajeviču. To je prilično teška sudbina – odgovorio je naposljetku Putin i onda, koju minutu kasnije, ipak pristao. Takva ponuda se ne odbija. Započela je "Putinova era" koja traje i dan-danas, 23 godine kasnije, a sudeći prema najavama iz Kremlja o novoj kandidaturi, mogla bi trajati još godinama.
Dan kad je Putinu otvoren put do Kremlja u kojem 'caruje' 23 godine
Je li sve to bilo dio dogovora koji je Jeljcinu i obitelji trebao osigurati mirnu budućnost?
Komentara 16
Lice s tjeralice za ratni zločin prisilne deportacije ukrajinske djece u Rusku Federaciju i njihove rusifikacaije.
Ako je ovaj ljevo pravi Putin, onda sam ja Templarski ratnik. Čemu služe dvojnici?
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
Mako se super-hik Jelicin.