1. Milanović traži da hitno priznamo palestinsku državu, a Plenković i Vlada tvrde da još nije vrijeme za to. Kojim bi se stavom Hrvatska trebala rukovoditi?
U međunarodnim odnosima i u diplomaciji uvijek se sve svodi na vrijednosti koje njegujemo i na interese. Čelnici država imaju svoje interese. Priznanje Palestine je priča lijevih, liberalnih vlada, dok su konzervativne vlade oko toga suzdržane. Uzmemo li u obzir zemlje koje su već priznale Palestinu, a njih je puno, vidjet ćemo da je cijeli nekadašnji istočni, socijalistički blok priznao Palestinu. Svojevremeno i ondašnja Jugoslavija. Među zapadnim zemljama daleko je manji broj onih koje su to učinile. Tamo gdje ipak jesu, na vlasti su isto lijeve, liberalne vlade.
U tom kontekstu onda nam je jasno zašto postoji suzdržanost naše Vlade, koju čine HDZ i DP. Za Milanovićevu je politiku teško odrediti kamo pripada, ljevici ili desnici, jer cijelo vrijeme manevrira i s konzervativnim i s liberalnim temama, no biračima je taj njegov "mix" prihvatljiv. Prihvatljivo im je i Plenkovićevo vođenje Vlade. E sad, ako se dva "brda" ne slažu oko priznanja Palestine, do priznanja neće doći. No hrvatska bi Vlada promijenila priču kada bi Njemačka promijenila priču. Hrvatska se više ne bi dvoumila kada bi to napravila Njemačka.
2. Hrvatska će dati dodatnih milijun eura pomoći ljudima u Gazi koji pate od gladi. Je li to ispiranje savjesti?
Iskreno, hrvatsko priznanje Palestine u ovom trenutku ne bi Palestini nikako pomoglo. Mogli bi tek reći – evo, još nas je jedna država priznala. Samo priznanje Palestine ne znači početak normalnog funkcioniranja Palestine kao države. Je li slanje pomoći ispiranje savjesti? Dobro je da pomoć ide, ali nije ona prioritet, već dostavljanje te pomoći i hrane, jer već sad hrane ima dovoljno, no ona ne stiže do onih kojima je potrebna. Zato su prioriteti – zaustavljanje ratnih djelovanja, dostava humanitarne pomoći i dogovor gdje će ljudi iz Gaze živjeti.
3. Treba li to izgladnjivanje do smrti i ubijanje civila u Gazi proglasiti genocidom?
Klonim se takvih kvalifikacija. Kada je riječ o onome što se dogodilo u Srebrenici, postoji odluka i presuda UN-a o genocidu u Srebrenici. I to se onda ne može negirati. No kada se kaže "genocid u Gazi", to je samo mišljenje političara, analitičara i novinara. To nije presuda, nije službena odluka. I zato o Gazi govorim kao o strašnoj tragediji i katastrofi, a ako oko toga ikada bude donesena konačna presuda, i ja ću to nazivati genocidom.