I da u novom sazivu nije došlo do oštrih podjela među ustavnim sucima u povodu izbornih sporova, s predsjednikom Ustavnog suda dr. sc. Miroslavom Šeparovićem imali bismo niz povoda za razgovor, prije svega to što nas očekuje burna politička jesen na Markovu trgu. Šeparoviću, kao i sucima Mati Arloviću i dr. sc. Goranu Selancu, 12. listopada istječe mandat, ali sudeći po političkim govorima iz SDP-a, izgledno je da će ostati na sudu do izbora novih sudaca, a najviše šest mjeseci. Ne izaberu li se novi suci, aktualni saziv trebao bi “većinom svih sudaca” izabrati predsjednika.
Kad bi sjednica Ustavnog suda od vas to tražila, biste li ostali predsjednik do izbora novih sudaca?
Ne, sigurno neću nastaviti predsjednički mandat nakon što mi 12. listopada istekne niti ću se javljati za treći mandat suca. Ako se do isteka moga sudačkog mandata ne izabere novi sudac, on će mi se po sili Ustava produljiti za još najdulje šest mjeseci. Kada će se birati novi predsjednik, o tome će odlučiti sjednica Ustavnog suda, a bilo bi razumno da to odluči do isteka moga mandata.
Neki bi suci mogli inzistirati da se predsjednika bira nakon izbora troje novih sudaca, a ne da ga birate vas trojica kojima se mandat produljuje na možda tjedan, dva ili najviše šest mjeseci?
Ne mogu predviđati stavove sudaca i razvoj političkih odnosa. Ipak, ovog je puta situacija bitno drukčija nego prošli put jer Ustavni sud s deset sudaca može funkcionirati. Ne izaberu li se trojica sudaca, ništa dramatično neće se dogoditi, premda bih osobno volio da sud od listopada radi u punom sastavu. A što se tiče legitimiteta izbora novog predsjednika, po tome onda zbog “okrnjenog” legitimiteta u produljenom mandatu suci ne bi smjeli sudjelovati ni u donošenju odluka o ustavnim tužbama ni u ocjeni ustavnosti zakona, kao ni u svim drugim postupcima iz naše nadležnosti. Dok god je netko sudac Ustavnog suda, ima sva prava i obveze.
Nakon proteka roka od šest mjeseci, neki bi sarkastično rekli, Ustavni sud može opet odlučiti da vam se produlji mandat?
Ne, to nije moguće, jer našim odlaskom ne prijeti ustavna kriza. Mi smo posljednjeg dana dodatnog šestomjesečnog roka za izbor 10 novih sudaca, zbog straha od nastupanja nezapamćene ustavne i državne krize, i to u kontekstu raspisanih predsjedničkih izbora koji se ne mogu održati bez Ustavnog suda, odlučili da ćemo nastaviti s radom dok Hrvatski sabor ne izabere suce. S tim da smo u samom izvješću naveli da ako to učini dan kasnije, u subotu, naše izvješće neće se uputiti Saboru, tako da ga nismo ni uputili. Pogrešno je i tumačenje da bi onda i druga državna tijela mogla produljiti mandat izvan propisanih rokova.
Nijedno državno tijelo ne može se usporediti s Ustavnim sudom, koji jamči poštovanje i primjenu Ustava i nije u sustavu ni zakonodavne, ni izvršne, ni sudbene vlasti. Država bez Ustavnog suda ne može normalno funkcionirati. Zato su usporedbe s drugim tijelima, pa i bugarskim inspektoratom, apsolutno neprimjerene.
Aludirate na tumačenja odluke Suda EU po kojoj je produljenje mandata bugarske pravosudne inspekcije protivno pravu EU. Ipak, i iz sadržaja izvješća proizlazi da je to jedna od najkontroverznijih odluka, krajnje nepopularna. Iako ste vi mjesecima prije upozoravali da Ustavni sud neće dopustiti blokadu svoga rada.
Upravo tako. Za nekoliko televizija upozoravao sam na nedopustivost situacije u kojoj novi suci ne bi bili izabrani u dodatnom ustavnom roku, samo što neki nisu htjeli čuti da Ustavni sud neće dozvoliti da nastupi ustavna i državna kriza. To je sigurno jedna od najtežih odluka koje smo donijeli i te večeri bili smo svjesni svih mogućih prigovora. Ali smatram da je to jedna od najboljih odluka u prošlom sazivu i ponosan sam na nju jer je Ustavni sud pokazao da je pravi čuvar Ustava i da neće dozvoliti ucjenjivanje od pojedinih političkih stranaka i blokadu ustavnog poretka zbog nekih partikularnih političkih interesa.
O skandaloznom odnosu politike prema ustavnom poretku uglavnom se šutjelo. Imali su dodatni rok od šest mjeseci za izbor sudaca, ali ignorirali su ustavne obveze i zadnjeg dana prebacili glasanje na dan poslije isteka roka izazivajući tako crne slutnje o namjernom izazivanju ustavne krize. Ispada da saborski zastupnici mogu što žele, a da čuvari Ustava mogu samo skrštenih ruku to promatrati?
Točno. Sabor je bio dužan izabrati suce u tom ustavnom roku od dodatnih šest mjeseci i nije bilo apsolutno nikakvih razloga da se glasovanje odgodi za subotu. Zato smo se bojali stvarnih namjera i mogućih posljedica, tim više što su se u medijima provlačile i informacije da je svrha tog manevra upravo blokada rada Ustavnog suda, pa smo iz nužde, a ne iz potrebe da si produljujemo mandat, usvojili izvješće.
I sam predsjednik Republike svojedobno je govorio kako nam ne treba Ustavni sud.
To je govorio dok je bio premijer. Kao predsjednik RH često je napadao Ustavni sud, a u pojedinim medijima upravo su se tada pojavili napisi da predsjednik na temelju svojih ustavnih ovlasti može imenovati privremene suce Ustavnog suda. To je bio još jedan od razloga zbog kojih smo odlučili preuzeti odgovornost i zasjedati tog petka navečer kad političari nisu izvršili svoju ustavnu obvezu. Naša je ustavna zadaća zaštititi ustavni poredak.
Ustavni sud je i u mandatu prof. dr. sc. Jasne Omejec radio s desetero sudaca, ali tada su se odluke u pravilu donosile jednoglasno. Ako će sud biti podijeljen kao nedavno u predmetima od političke važnosti, izgledno je da zapravo neće donositi odluke, jer će omjer biti 5:5, a odluke se donose većinom glasova svih sudaca. Zato svi forumi imaju neparan broj članova.
Slažem se i nadam se da do toga neće doći. Ali tome ne pridonosi kad pojedini oporbeni političari govore o “našim sucima” koji su profesionalci jer sude u skladu s “našim” političkim stavovima, čime ne čine uslugu ni tim sucima. Kad bi mene netko proglasio svojim sucem, odmah bih javno reagirao i istaknuo da nisam ničiji, nego hrvatski ustavni sudac. Ali vjerujem da će se, nakon što su prošli lokalni izbori, stvari smiriti i da će prevladati razum. Ne očekujem u budućnosti preglasavanja po principu sadašnje većine i manjine, pogotovo ne blokadu Ustavnog suda.
Očekujem da će se svi suci osloboditi obveze da glasaju u skladu s očekivanjima onih koji su ih izabrali i da će odlučivati u skladu s Ustavom, zakonom i drugim važećim izvorima prava, kao što je to bilo u prošlom i sazivu prije toga. U prošlom sazivu sve ključne odluke, a imali smo doista težak mandat, donosila je većina od deset sudaca koji su svjetonazorski jako različiti, ali im je zajedničko bilo to što su odluke donosili na temelju Ustava i zakona i pri tome štitili dignitet institucije kojoj pripadaju. I od ovog saziva Ustavnog suda očekujem da tako postupa.
Može li se pojaviti spor oko toga što je “većina svih sudaca”, šest od 10 izabranih, ili sedam od 13 bez obzira na to koliko ih je izabrano?
Ne može. Većina od ukupnog broja od 13 sudaca. Dakle, bez obzira na to koliko je sudaca nazočno i koliko ih stvarno može biti nazočno, za valjanost odluke nužno je sedam glasova sudaca.
Ostane li sud na desetero sudaca, i kad bi se odlučivalo po kriteriju tko je suce birao, bilo bi dovoljno da je četvero sudaca protiv odluke većine pa bi vladajući mogli donositi i protuustavne zakone.
Zato se još više čudim izjavama nekih oporbenih političara koji kažu da neće izabrati nove ustavne suce. Naime, kad bi došlo do takve blokade, to bi išlo u prilog vladajućima kojima bi najviše odgovaralo da im se zakoni ne preispituju na Ustavnom sudu. Prema tome, oni koji zagovaraju takvo rješenje u političkom smislu zapravo rade protiv sebe. U zajedničkom je interesu da sud radi u punom sastavu.
Pri odlučivanju o izbornim sporovima Ustavni sud se podijelio na “većinu” od sedam sudaca i “manjinu” od šestero sudaca, i to na slučaju zadarskog listića sa škrabotinom. Javnost je na strani manjine. I meni je taj listić valjan, ali razumijem da zbog negacije na škrabotini većini sudaca nije posve jasno je li birač dao svoj glas zaokruženom kandidatu ili ga je negativno komentirao. Odluke s omjerom 5:5 bile bi pogibeljne po autoritet Ustavnog suda?
Kao što sam već izjavio, oko tog zadarskog listića nepotrebno se digla halabuka. Ali slažem se da bi bilo jako loše ako bi suci glasali po principu očekivanja onih koji su ih birali jer se odluke zapravo ne bi mogle donijeti. No očekujem da će se strasti smiriti i da će se, kao i na početku mandata kad smo odlučivali bez preglasavanja, suditi na temelju Ustava i zakona. Pri odlučivanju o nekim izbornim sporovima nepotrebno smo se podijelili, što je ostavilo loš dojam u javnosti. Većina sudaca i u zadarskom slučaju dosljedno se držala naše stabilne prakse, a to je da je na nedvojben i siguran način utvrđena volja birača. Ako volja birača nije jasna, onda je listić nevažeći. Na tom listiću zaokružen je broj ispred kandidata, ali je ispod dopisano “ne”, “ne može” ili nešto slično. Logično je da “ne” ne može biti “da”.
Lomili smo se oko toga i sukladno našoj praksi zaključili da listić nije važeći. Da je tamo stvarno pisalo “HŽV”, kako je tvrdio žalitelj, u značenju “Hajduk živi vječno”, listić bi za većinu bio važeći. Posebno mi smeta to što smo na istoj sjednici raspravljali i o drugom zadarskom listiću na kojem je zaokružen broj ispred kandidata, ali i stavljen križić. Za taj smo listić već tada rekli da je važeći, ali kako Županijsko izborno povjerenstvo o tome još nije bilo donijelo odluku, rekli smo da ćemo o tome listiću odlučivati ako i kad po proceduri dođe kod nas. Tako je i bilo, taj je listić naše vijeće jednoglasno proglasilo važećim i HDZ je svejedno, unatoč prethodnoj odluci u slučaju škrabotine, izgubio jednog vijećnika u Gradskom vijeću.
Dakle, dogodilo se upravo ono što ste navodno htjeli spriječiti.
Upravo to, i toga smo svi bili svjesni već i kad smo odlučivali o listiću sa škrabotinom. Dakle, nema govora o tome da smo pogodovali vladajućima, a štetili oporbi, već smo bili dosljedni.
To onda znači da je manjina manipulirala javnost jer vi o tome niste mogli javno govoriti sve dok sporni listić s križićem nije došao na Ustavni sud nakon odluke ŽIP-a. Nekorektno je što su politički dramatizirali okolnosti odluke većine.
Apsolutno se slažem. Pokušao se stvoriti dojam da mi sudimo u korist HDZ-a. Nažalost, aktivisti raznih vrsta to su iskoristili za napad na Ustavni sud. A naši kolege to su znali, jer su bili na toj sjednici. Napravili smo analizu svojih odluka u 53 predmeta koji se odnose na postupak izbora. U 12 smo usvojili žalbe. Dvije su HDZ-ove, jedna u kojoj je pobijedio njihov kandidat u Osječko baranjskoj županiji, i druga u općini Vir, gdje je njihov kandidat izgubio.
Oporbenim strankama, SDP-u i grupi birača, usvojili smo 10 žalbi (3 u Zadru, 2 u Svetom Filipu i Jakovu, u Belom Manastiru, Lećevici, Starigradu, Pakoštanima i Baškoj Vodi). U devet od tih 10 žalbi koje smo usvojili oporbi izborni pobjednik bio je HDZ. U 39 sporova odbijene su žalbe (10 HDZ-u, 6 SDP-u, a 23 ostalim sudionicima izbora). Znači da je Ustavni sud donio više odluka u korist oporbe i SDP-a nego HDZ-a, ali najviše buke, osim Zadra, stvorilo se zbog Korčule i Varaždinske županije iako su te odluke bile ustavno utemeljene jer su svi izneseni prigovori bili po principu “rekla-kazala” bez ijednog dokaza.
Ispalo je da su sporne bile odluke po prigovorima ili od interesa SDP-a?
To je nekim sucima i smetalo, što neki naši kolege zapravo preuzimaju argumentaciju žalitelja, a ne ustavnosudsku. Naša je ustaljena i stabilna praksa da kada svi birački odbori, koji su višestranački kao i promatrači, potpišu zapisnik bez primjedbi, a ŽIP i DIP, koji imaju stalni sudački sastav i prošireni sastav sastavljen od predstavnika raznih stranaka, također donesu odluke jednoglasno, Ustavni sud doista mora imati snažne i jake argumente da bi prihvatio navode žalitelja o nepravilnostima. Ako se osim priča “rekla-kazala” ne nude nikakvi dokazi, žalbe se ne mogu usvojiti. Zanimljivo je da su neki naši kolege, ovisno o tome tko je žalitelj, u vijeću u istim predmetima zastupali jedne stavove, a to je da su izborni postupci strogo formalni, da zapisnici biračkih odbora imaju snagu javne isprave i da je ponovno prebrojavanje samo iznimka, a na sjednicama suda ta im naša ustaljena i stabilna praksa nije bila dobra. To su dvostruki kriteriji.
Je li bilo primjera pri odlučivanju o izbornim sporovima u predmetima gdje je većina odlučila protivno žalbi HDZ-a, a da je manjina bila protiv?
Ne. Odluke protiv HDZ-ovih kandidata u pravilu smo donosili jednoglasno. Ali kakva je atmosfera vladala na sjednicama suda, najbolje vam oslikava sljedeći detalj u predmetu Baška Voda. U tom je predmetu preglasana tzv. većina i donesena je odluka 7: 6 o ponavljanju izbora na jednom biračkom mjestu, nakon što je prethodno već naloženo da se ponavljaju izbori na drugom biračkom mjestu. Šest sudaca smatralo je da je to pogrešna odluka jer je promašen rok za podnošenje prigovora, a i da je nacrt odluke bio jako loše obrazložen.
S tim da nismo tvrdili da nije bilo nepravilnosti. Ta je odluka Ustavnog suda išla na štetu HDZ-ova kandidata i tzv. većina prihvatila ju je bez ikakve drame, nismo pisali izdvojena mišljenja, napadali tzv. manjinu i citirali žalbene navode HDZ-a. Međutim kad je odluka izglasana, jedna je sutkinja skočila i zapljeskala viknuvši: “To! Bravo, pobijedili smo!” Pritom je pokušala čestitati sucu koji je po njezinu mišljenju manjini donio “pobjedu”. Sudac je tu čestitku odbio rekavši da on sudi po Ustavu i po svojoj savjesti, a ne po političkom opredjeljenju. To oslikava kako se shvaća ustavno sudovanje. Neću vam reći koja je to kolegica.
I prof. dr. sc. Sanja Barić kritizirala vas je zbog odluke o zadarskom listiću sa škrabotinom, smatrajući je lošom, a stav manjine ispravnim.
U akademskoj zajednici ima, nažalost, političkog aktivizma koji je legitiman, ali pitanje je koliko je vjerodostojan za samu akademsku zajednicu. Prof. Barić jedna je od ustavnih stručnjakinja koje ne iznose javne stavove u skladu sa svojim svjetonazorom, nego u skladu s Ustavom i zakonom. Zato uživa veliki ugled na Ustavnom sudu i kad kritizira naše odluke, jer njezine su kritike dobronamjerne i ustavno utemeljene pa Ustavni sud tjeraju na još bolji angažman.
Kako bi se prekinule različite interpretacije kriterija o valjanosti glasačkih listića, prof. Barić predložila je izmjenu izbornog zakona na temelju koje bi bio nevaljan svaki listić s bilo kakvim dodatkom uz zaokruženog kandidata.
Aktualno rješenje postoji jer imamo puno starijih ljudi koji ne vide dobro ili nisu u stanju pravilno zaokružiti kandidata, s tim da su vrlo rijetke situacije u kojima o takvom listiću ovisi rezultat izbora. Koliko se sjećam, takvu smo situaciju jednom imali na izborima u općini Udbina. A o tom prijedlogu prof. Barić trebao bi odlučiti parlament. Bojim se da bi takvo rješenje dovelo do velikog broja nevažećih listića. A do tada izborna povjerenstva i Ustavni sud procjenjuju svaki listić od slučaja do slučaja pokušavajući utvrditi pravu volju birača.
Prema stavu manjine u varaždinskom slučaju ispada da bi prebrojavanje glasova trebalo ponavljati na svim biračkim mjestima, i kad se nitko ne žali, jer je vjerojatno da bi se otkrile neke nepravilnosti, što je u javnosti protumačeno kao logičan pristup jer cilj je utvrditi stvarno stanje.
To stajalište polazi od pretpostavke da postojanje nepravilnosti na biračkim mjestima za koja su podneseni prigovori upućuje na vjerojatnost njihova postojanja i na drugim mjestima, iako se za to ne nude nikakvi konkretni dokazi. U Varaždinskoj županiji ima 337 biračkih odbora, a sastav je kao i u povjerenstvima višestranački, zapisnici su potpisani bez primjedbi. Takav je sastav i u DIP-u uz stalan sudački sastav. Sve utvrđene greške na biračkim mjestima bile su otklonjene i na kraju je HDZ-ov kandidat pobijedio s 18 glasova prednosti, kao što je u Korčuli pobjednik imao četiri glasa prednosti ili kao što je prije nekoliko godina u Smokvici na Korčuli, odakle sam ja, jedan SDP-ov kandidat pobijedio s jednim glasom prednosti ispred HDZ-ova i nitko od toga nije pravio dramu. I u slučaju Varaždinske županije nepotrebno se digla halabuka jer su neki kolege suci preuzeli argumentaciju SDP-a, što je u javnosti stvorilo loš dojam. Ni ja nisam zadovoljan nekim odlukama vijeća u ovom izbornom ciklusu, jer smatram da smo probili našu praksu, ali ne pada mi na pamet javno kritizirati odluke tih vijeća.
U Osijeku je po žalbi HDZ-a utvrđeno da su pri upisivanju u zapisnik zamijenjeni glasovi pa je veći broj HDZ-ovih glasova upisan SDP-u i obratno. Je li i u tom slučaju netko iz tzv. manjine inzistirao da se provjere zapisnici i na svim ostalim biračkim mjestima ili prebrojavaju svi glasovi jer je vjerojatno da bi i na drugim mjestima bilo nepravilnosti?
Koliko je meni poznato, ne. Imali smo i slučaj u Zaboku gdje se žalio HDZ-ov kandidat i u kojem smo utvrdili da je bilo pogrešaka oko toga koliko je članova biračkog odbora izašlo u kuće birača koji nisu mogli doći na biračko mjesto. Utvrdili smo jednoglasno da to ne utječe na rezultate izbora.
Čak šestero sudaca u zadarskom predmetu tumačilo je da 48-satni rok za žalbu u izbornim sporovima “od dana” znači “od dana i sata” zaprimljene žalbe.
Riječ je o jasnoj ustavnoj odredbi i našoj ustaljenoj praksi. U tom mi je predmetu jedna sutkinja priznala da je potpisala izdvojeno mišljenje a da ga nije pročitala jer je to mišljenje zapravo drukčije od njezina stava o tome kako se rokovi računaju. Ali, eto potpisala je kritiku Ustavnog suda iako se s tim ne slaže. I to govori kakva je situacija bila dok su se rješavali izborni predmeti.
Troje sudaca koji su pisali izdvojena mišljenja nedvojbeno je obogatilo ustavno sudovanje, ali nerijetko je to bilo shvaćeno i kao nastavak političke utakmice “mi” i “oni”, djelujući u sinergiji s predsjednikom Zoranom Milanovićem u što bi se u pravilu uključili i uvijek isti članovi akademske zajednice. I tada bi izdvojena mišljenja bila u suglasju s predsjednikovim stavovima.
Na žalost, percepcija jest takva. Izdvojena mišljenja su uistinu bogatstvo Ustavnog suda. Pisali su ih i drugi suci, a i sam sam zagovaratelj izdvojenih mišljenja da se vidi taj pluralizam. Međutim, činjenica je da se troje naših kolega s vremenom zapravo pozicioniralo kao oporba većini i tako su funkcionirali gotovo cijeli mandat. Čini mi se da im je bilo najvažnije da ih dio javnosti percipira kao oponente većini. To je poglavito počelo kod tzv. COVID predmeta kad se na sudu, u dijelu politike, medija i akademske zajednice gurala ustavnopravno besmislena teza da Sabor treba donositi pojedinačne mjere kojima se ograničavaju ljudska prava i slobode dvotrećinskom većinom.
Tu je počelo, i poslije se nastavilo u nizu odluka koje su imale političke reperkusije. Neka od tih izdvojenih mišljenja na odluke s političkom dimenzijom najčešće su, na žalost, pisana aktivistički kao politički program na 20, 30 stranica pa je naša uvažena profesorica, po meni jedan od najvećih autoriteta u području ustavnog prava, prof. dr. sc. Sanja Barić, jednom izjavila da u tim izdvojenim mišljenjima sve lijepo piše, ali ne daju odgovor ni na jedno konkretno ustavno pitanje. Neka su mišljenja bila i uvredljiva, npr. kad su za suce koji su donijeli većinsku odluku pisali da su neznalice, nacionalisti ... Ni na to nismo reagirali.
Jeste li pogriješili time?
Ne, mislim da smo pravilno postupili, pogotovo u situaciji kad su putem “svojih” medija širili najčešće iskrivljene i netočne informacije s naših sjednica. Nismo pogriješili zato što smo nastojali čuvati dignitet suda, a ne ulaziti u međusobne polemike i svađe jer bi to u krajnjoj liniji bilo loše za sud. Imali smo težak mandat, s nizom teških odluka, od prekida trudnoće, udomiteljstva istospolnih parova, COVID-predmeta, lex Agrokora, konverzije “švicaraca”, protuustavnog djelovanja predsjednika RH, Izvješća o nastavku našeg djelovanja... Sve ključne odluke donosili smo većinom od deset sudaca koji su svjetonazorski jako različiti, ali zajedničko nam je to što smo odluke donosili isključivo na temelju Ustava i zakona te smo, usprkos međusobnim razlikama, štitili dignitet institucije kojoj pripadamo. Time smo osigurali da Ustavni sud kao čuvar Ustava jamči njegovo poštovanje i primjenu, a ne da štiti nečije političke ili druge partikularne interese.
Ta sprega tzv. manjine i predsjednika RH bila je očita kad se odlučivalo o predsjednikovu protuustavnom upadu u parlamentarne izbore, a i kod navodno tajne sjednice Ustavnog suda kad se odlučivalo o produljenju mandata, dok su za to vrijeme pojedinim sucima slane SMS poruke iz Ureda predsjednika. Suci Andrej Abramović, Lovorka Kušan i dr. sc. Goran Selanec čak su i tada bili protiv odluke većine tumačeći da je nepravedna prema SDP-u. Iako su svi mediji i analitičari zaključili da je SDP profitirao od te političke zavjere predsjednika RH i SDP-ova predsjednika Peđe Grbina.
Iako je percepcija na sudu a i u javnosti takva na temelju izdvojenih mišljenja i njihova ponašanja, ja ne mogu tvrditi da je troje ustavnih sudaca izravno u sprezi s predsjednikom RH i sa SDP-om. Što se predsjednika tiče, jasno je da je to bilo njegovo protuustavno djelovanje. I oni su to zaključili. Ali uvijek se pojavi taj “ali”, pa su postavili pitanje: “Što ako se dogodi situacija kao u Poljskoj, ili kao u Mađarskoj?” Pokušalo se relativizirati da bi predsjednik RH ipak možda mogao nastupati na parlamentarnim izborima, ali da aktualna situacija nije takva. Tada sam pokušavao stvoriti konsenzus oko odluke koja bi i njima bila prihvatljiva pa sam im nudio da unesemo i njihove stavove, ali nisu htjeli ništa konkretno predložiti. I tu odluku smatram jednom od naših najboljih, jer smo pokazali da se ne bojimo donositi odluke pod pritiskom kad je to nužno radi zaštite ustavnog poretka.
Sudac Abramović imao je i gaf jer je zbog najave izdvojenih mišljenja “većine” mislio da se ne slažete s vlastitom odlukom pa je to ismijavao, iako ste, i to prvi put, odlučili reagirati na stavove koje je manjina iznosila za rasprave na sjednici. Tvrdio je da ste odluku usuglasili prije sjednice, mimo znanja manjine, pa vas je nazvao “kripto-većinom”.
Nije to jedini “gaf” suca Abramovića koji je doista osebujan ustavni sudac. U varaždinskom slučaju tzv. većina odlučila je u izdvojenom podupirućem mišljenju argumentirano odgovoriti na navode naših kolegica i kolega iznesenih tijekom rasprave o predmetu. Sudeći po reakciji, očito smo pogodili s tim načinom komunikacije i to ćemo koristiti i u budućnosti. Nije točno da se ta, kao i druge odluke, “usuglašavala” prije sjednice Suda, a normalno je da pojedini suci na zajedničkim druženjima uz kavu komentiraju nacrte pojedinih odluka i predloženih stajališta. Siguran sam da naši suci “profesionalci” na zajedničkim kavama ne razgovaraju o predmetima koji se nalaze na dnevnom redu sjednica Suda!!!.
Rijetke su kritike Ustavnog suda na koje se odmah ne nadovezuje zaključak kako je većina sudaca pod utjecajem parlamentarne većine.
Ta je teza besmislena i netočna jer donijeli smo niz odluka koje nisu bile po volji vladajućima, što su i oni više puta jasno rekli, ali su izjavili da poštuju odluke Ustavnog suda. To su, primjerice, odluke o Zakonu o prekidu trudnoće, o udomiteljstvu u obiteljima istospolnih osoba, o Poslovniku Hrvatskog sabora (u kojem smo ukinuli institut vjerodostojnog tumačenja i još neke odredbe), Zakonu o Državnom sudbenom vijeću i Zakonu o sudovima (u vezi sa sigurnosnim provjerama za sve suce), Zakonu o radu, propisima o gospodarenju otpadom, o izbornim jedinicama, najmu stanova, o HTV-u, o vodnim uslugama... Prema našoj internoj analizi, donijeli smo 57 odluka u kojima smo ukinuli zakone, podzakonske akte ili pojedine odredbe zakona. Ali izgleda da bismo bili vjerodostojni samo u slučaju da srušimo Vladu.
No i tada bi vjerojatno zaključili da je odluka dobra, ali da smo je trebali donijeti puno prije, iako Ustavni sud ne ruši Vladu, već se vlast smjenjuje na izborima, a Vladi izjavljuje nepovjerenje u Saboru. Uostalom, omjer sudaca bio je 7:6 u korist tzv. lijevo-liberalne kvote, dok ih je šest iz tzv. konzervativne pa smo svejedno odluke donosili s 10 glasova “za”. Suci Josip Leko i Davorin Mlakar znali su reći da im je drago što se na ovom sudu osjećaju kao suci, a ne kao nečiji delegati. Dok je sutkinja Ingrid Antičević Marinović zastupala tezu da se na ovom sudu najviše bave politikom oni koji se njome nikad nisu bavili. Dakle, želim reći da je potpuno pogrešna teza da smo mi pod utjecajem vladajućih, a da su suci u manjini profesionalci.
Pozitivno je bilo to što ste konačno dali rok Saboru da riješi problem nejednakog važenja glasa birača po izbornim jedinicama, ali onda ste se kod druge odluke povukli. I sad se kod svakih izbora govori o apsurdnoj razlici od 500.000 birača više u odnosu na broj stanovnika iznad 18 godina.
Slažem se da tu postoji problem. No nismo se povukli, već smo ukinuli Zakon o izbornim jedinicama. To vladajućima nije bilo po volji, ali su u propisanoj proceduri donijeli novi zakon tako što su proveli traženo ujednačavanje broja birača po izbornim jedinicama. Ne može se od Ustavnog suda tražiti da crta izborne jedinice. Neke su granice izbornih jedinica vjerojatno neprirodne, ali važno je to da imaju približno isti broj birača. Mnogi birači koji imaju prijavljeno prebivalište u Hrvatskoj imaju pravo glasa i ne može ih se brisati iz Registra birača. Ne glasaju stanovnici nego birači. I ključno je tko taj dan glasa.
Ali problem su fiktivno prijavljeni koji tu ne plaćaju porez, a koriste zdravstvene usluge i druge pogodnosti, a kao registrirani birači utječu i na fikciju o jednakom broju birača po izbornim jedinicama.
Razumijem, ali to su pitanja za zakonodavca, a ne za Ustavni sud. Bilo je velikih povika na policiju kad su neke brisali zato što ne žive tu, pa su te osobe dokazivale da privremeno borave u inozemstvu, da imaju trajne veze, da su bolesne itd.. Ustavni sud ukidao je neke odluke, pri čemu nismo zaključili da ih se ne može brisati, već da se to ne može raditi tako da se nekoga briše jer ga nekoliko dana nisu zatekli u kući.
Ustavni sud je 2020. priopćio da je “za dom spremni” ustaški pozdrav, dok je Visoki prekršajni sud oslobodio Marka Perkovića Thompsona za Bojnu Čavoglave, a nedavno je presudio da “ZDS” treba tolerirati i na komemoraciji za branitelja HOS-a?
O pozdravu “za dom spremni” Ustavni sud u više je svojih odluka izrazio jasno stajalište da je riječ o ustaškom pozdravu NDH i da taj pozdrav nije u skladu s Ustavom. Što se tiče pjesme “Bojna Čavoglave” kad je izvodi M. P. Thompson, te korištenja tog pozdrava od pripadnika HOS-a u kontekstu Domovinskog rata, koji prema Ustavu predstavlja jedan od temelja hrvatske državnosti, pravorijek su iznijeli hrvatski sudovi, uključujući i Visoki prekršajni sud, dok se Ustavni sud o tome do sada nije imao prilike izjasniti u svojim odlukama.
U slučaju odluke Grada Zagreba o ukidanju mjere roditelj odgojitelj, Ustavni sud demantirali su statistički podaci o drastičnom padu broja rođenih u Zagrebu, osobito treće i višerođene djece.
Ne znam o tome ništa, nisam se time bavio niti je to posao Ustavnog suda. I to je primjer naše odluke za koju nas je oporba jako hvalila. Koliko znam, taj je predmet na koncu završio na Europskom sudu za ljudska prava, pa ćemo vidjeti što će oni reći.
Što ostavljate nakon 16 godina u Ustavnom sudu? Od toga ste 10 godina bili predsjednik, najdulje u neovisnoj Hrvatskoj?
Odlazim zadovoljan i ponosan. Svom nasljedniku ostavljam sređen sud s izgrađenom ustaljenom stabilnom praksom utemeljenom na Ustavu, Konvenciji i praksi suda EU. Riješili smo sve najteže predmete. Ostavljam odličnu i profesionalnu savjetničku službu, kao i ostale prateće službe Glavnog tajništva na čelu s gđom Trgovac, koja je vrhunski profesionalac, s dobrim materijalnim položajem koji je izvan sustava plaća u državnom i javnom sektoru. Ostavljam uredne i stabilne financije s donesenim svim potrebnim aktima za rad i poslovanje te proširenim prostorom za rad, zahvaljujući susretljivosti i razumijevanju Ministarstva graditeljstva, prostornog uređenja i državne imovine.
Naravno da nije bilo sve savršeno i uvijek može i bolje. Sigurno je bilo grešaka, ali one nisu bile ni namjerne ni politički motivirane. Ono čime nisam zadovoljan jest činjenica da usprkos velikom broju poduzetih mjera nismo uspjeli znatnije smanjiti broj neriješenih predmeta koji se, doduše, svake godine smanjuje, ali ne onoliko koliko sam ja želio. I naši građani s pravom očekuju da o njihovim ustavnim pravima Ustavni sud odluči pravično i u razumnom roku. To ostavljam svom nasljedniku, iako treba reći da bi za jači iskorak u tom smislu bila potrebna ustavna reforma koja u ovom trenutku sigurno nije realna.
Otvori KEKS Pay
Pa šta se onda niste javno očitovali kada su ovih dana ministri kršili Ustav i uzvikivali ZDS? Kada je Milanović kršio Ustav, onda ste reagirali, sada kada ga krše ministri, vi šutite.