Još se ne zna kakvi su rezultati jučer završenog Tjedna solidarnosti s Hrvatima katolicima u BiH, kad su u svim župama diljem Hrvatske i u hrvatskoj dijaspori prikupljana sredstva za Fond solidarnosti koji će se pri Caritasu hrvatske u Zagrebu formirati kao trajna institucija podrške i pomoći.
Ta pomoć ima u prvom redu svoju moralnu dimenziju i golemo značenje. Pružena ruka onome tko je egzistencijalno ugrožen nagovještava solidarnost drugih i daje mu do znanja da u ovom podijeljenom i po mnogo čemu nepravednom svijetu nije sam. Ni njezina materijalna strana nije ništa manje značajna. Ovdje je mnogo onih koji su u stanju socijalne potrebe. Ta konkretna manifestacija jedinstva učinkovitija je od svih verbalnih ukazivanja na nejedinstvo te apela za njegovo uspostavljanje, mada ni to nije beznačajno.
Posebno raduje činjenica što će se u Zagrebu 16. ožujka 2007. godine održati konferencija na temu "Solidarnost i zajedništvo s Crkvom i ljudima u Bosni i Hercegovini - umreženost za nove vizije". Umreženost će biti i ključna riječ konferencije, a podrazumijeva umrežavanje prvenstveno ovdje, a onda s Hrvatskom, i to kroz tri glavna stupa: socijalna podrška i pomoć, obrazovanje i poduzetništvo. Kao što su dvije susjedne zemlje i njihovi narodi u mnogočemu nerazdvojno, interesno i sudbinski povezani, tako je i s povezanošću Hrvata katolika s obje strane granice. Takva suradnja i solidarnost na planu povećanja socijalne sigurnosti, unapređenja naobrazbe i razvijanja gospodarstva za opće je dobro i u interesu je svih.
Sastav sudionika konferencije također ulijeva realnu nadu za njezin uspjeh. Kardinali, biskupi, svećenici, voditelji Caritasa, predsjednik države, premijer i resorni ministri, drugi političari, znanstvenici, obrazovni i socijalni radnici, gospodarstvenici, čelnici Napretka, Matice hrvatske, zavičajnih klubova i drugih nevladinih organizacija civilnog društva pokušat će u jednom danu reći što misle, a zatim u zaključcima jezgrovito izraziti što planiraju i žele postići u vremenima koja su pred nama. Nagoviješteni ulazak Hrvatske u Europsku uniju dovest će Hrvate u Bosni i Hercegovini do novih izazova i kušnji. Mnogi upozoravaju da bi to za posljedicu moglo imati njihov još veći eksodus, jer im granica u Grudama postaje mnogo tvrđa, a matična država po svojim normativima, životnom standardu i vrijednosnom sustavu udaljenija. I za takva događanja treba se pripremiti. Pored dva plenarna zasjedanja planirani su i okrugli stolovi o poduzetništvu, obrazovanju i socijali.
Razlozi održavanja i ciljevi koji se žele postići vrlo su uvjerljivi. Javnost u Hrvatskoj želi se senzibilizirati za situaciju u Bosni i Hercegovini te socijalno, obrazovno i gospodarsko stanje Hrvata u njoj. Rasprostranjene predrasude prema ljudima iz ove zemlje žele se barem ublažiti, ako ih nije moguće odjednom i posve eliminirati. Okupljanje stručnjaka i potencijalnih korisnika, razmjena mišljenja, identifikacija interesa i povezivanje institucija, skretanje pozornosti političkim vlastima i privrednim subjektima na moralnu i gospodarsku odgovornost prema BiH, izrada smjernica za konkretne projekte, te animiranje potencijalnih donatora i investitora, samo su dio nakana organizatora.
Konferencija se neće baviti političkim temama, jer to nije posao Crkve. To ipak ne znači da se u pojedinim istupima sudionika ne može očekivati kritika pojedinih hrvatskih političkih stranaka i političara, koji u međusobnoj borbi za birače i prevlast u hrvatskom korpusu potenciraju i produbljuju podjele, zaboravljajući da postoje općenacionalni interesi preko kojih se u tim borbama ne može i ne smije ići. Očuvanje kulturnog i nacionalnog identiteta, porast samopouzdanja i vjere u sebe i svoje mogućnosti, vraćanje narodnog optimizma i ljudskog dostojanstva, neće ostati po strani. Podjele i predrasude koje desetljećima po svim šavovima razjedinjuju hrvatsko nacionalno biće u obje zemlje, unutar i međusobno, na svoj su način pridonijele i neravnopravnosti Hrvata u BiH. Otuda i opravdani strah za njihov opstanak kao konstitutivnog naroda, svođenjem na status nacionalne manjine, ali bez prava što ih te manjine imaju u Europi!
Zato, poradujmo se činjenici da nam Crkva prva vraća nadu u bolju i sretniju budućnost i što daje dobar primjer političarima, gospodarstvenicima, inteligenciji i svim drugim djelatnicima, te realnu nadu za bolji život ako se međusobno ujedinimo i usto ispruženom rukom uspostavimo zdrave odnose s drugim narodima u ovoj zajedničkoj, ratom opustošenoj, raznim nedaćama izloženoj i nadasve napaćenoj zemlji. Osobito onim njezinim malim i siromašnim ljudima koji teško proživljavaju krizno društveno stanje i još teže preživljavaju turobnu svakodnevicu u kojoj su izloženi brojnim nedaćama i nepremostivim teškoćama.
Otvori KEKS Pay
