Večernji List - najnovije vijesti iz Hrvatske, svijeta, sporta, showbiza i lifestyle
Naslovnica Vijesti Kućni ljubimci

Boljeg psa nismo mogli poželjeti, Don se voli skitati po planinama kao i mi

Šetnje asfaltom nisu mu zanimljive, ali planinarske staze koje vode kroz šumu po njegovoj su mjeri, pokazao je to već pri prvom obilasku najvišeg vrha Učke. Šuškao je lišćem, njuškao panjeve, zaplitao se u paukove mreže, ganjao ptice i žicao sendviče. Mahao je ne samo repom, već cijelim tijelom, uživao u pogledu...
22. listopada 2021. u 11:00 1 komentara 2793 prikaza
Foto: Privatni album
Pogledajte galeriju 1/11

U njegovim plavim očima vidjele su se tuga i bol, bio je to pogled psa kojeg Jelena i Antonio G. s Krka nisu mogli zaboraviti. Vidjeli su ga u objavi velikogoričke udruge Sigurna kućica u kojoj su volonteri tražili dom mješancu haskija Donu. Sve ostalo je prošlost, a pred njima je, sigurni su, život pun sreće i ljubavi uz najboljeg psa na svijetu.

Boljeg nisu mogli ni poželjeti, kaže Antonio, a Jelena dodaje: – Zahvalni smo na ovoj prilici svima koji su dvojili hoće li ga udomiti. Jer upravo zahvaljujući njima dobili smo novog člana obitelji.

A da nije bilo lako odlučiti se potvrđuju oboje, iako su već dulje vrijeme razmišljali i bili blizu odluke o udomljavanju.

– Volimo prirodu, dosta putujemo, a nakon jednog izleta na Unu, na kojem smo uživali u društvu psa, poželjeli smo i sami imati psa – priča nam Jelena. Kad su vidjeli Dona, bili su sigurni da je baš on pas kakvog traže. Nisu brzali, jer sve što su o Donu doznali, a ističu da im volonteri ništa nisu skrivali, navelo ih je da dobro razmisle. Brinulo ih je, kažu, kako će se snaći u stanu, hoće li biti tvrdoglav, hoće li oni znati s njim. Nije ih obeshrabrilo ni to što Don ima epilepsiju i problema sa srcem, ni njegove godine, a doznali su i kako je završio u skloništu. Ispričali su im volonteri da su Dona pronašli na cesti, bio je i bolestan i uplašen. Otkrilo se da ima vlasnika, ali on ga više nije htio. I kad se konačno u skloništu počeo opuštati, Don je dobio epileptički napadaj. Liječili su ga, imao je i privremeni dom, ali se opet vratio u sklonište.

 | Autor : Privatni album Foto: Privatni album

– Raspitali smo se među vlasnicima koji imaju pse s epilepsijom. Shvatili smo da je zapravo najveći problem odrediti terapiju, a kod Dona se to vrlo brzo riješilo – pričaju nam. I nakon svega odluka je pala, idu po Dona. Put je donio i nove brige – hoće li podnijeti vožnju, nove mirise, boje.

– Mučilo nas je hoće li uopće htjeti ući u auto, što ako se budemo morali zaustaviti. Ali sve je prošlo bez problema – kaže nam Antonio. Don je, dodaje Jelena, bio i sretan i zbunjen. A kad su stigli kući, imao je novi ispit – o suživotu sa šeficom.

– Dočekala ga je naša maca Maša i potvrdila nam da nismo pogriješili. Bojali smo se da će Maša pobjeći i da tri dana neće izlaziti ispod kreveta, a ona nije ni ustuknula. Istina, puhala je na njega, ali bio joj je jako zanimljiv. Trajalo je to nekoliko dana, a onda je počela krađa hrane, igračaka – prisjeća se Jelena. Vrlo brzo Don je pronašao i psećeg prijatelja, rado se druži s Hatchijem, mješancem haskija i samojeda. Znatiželjan je, voli šetnje, ali samo kad to njemu odgovara. Vole ga najviše na svijetu, no ističu da s njim treba i raditi. Ljubav nije dovoljna.

– Ekipa iz Sigurne kućice bila je uvjerena da je Don lijenčina i da voli samo drijemati i odmarati se. Ali izgleda da je taj plavooki jadničak imao samo slomljen duh, voli se skitati po planinama baš kao i mi – kažu Jelena i Antonio. Uvjerili su se u to kad su prije nekoliko tjedana obišli Vojak, najviši vrh Učke. Odabrali su najmanje zahtjevnu stazu i krenuli asfaltiranom cestom prema vrhu, no brzo su shvatili da se Donu asfalt ne sviđa, da mu tu baš ništa nije bilo zanimljivo.

– Razveselio se kad smo skrenuli na planinarsku stazu koja vodi kroz šumu. Šuškao je lišćem, njuškao panjeve, zaplitao se u paukove mreže, ganjao ptice i žicao sendviče. Mahao je ne samo repom, već cijelim tijelom. Nismo sigurni koliko je shvatio koncept odmora, svaki put kad bismo predahnuli on bi samo stajao i tako nas požurivao. Sjeo je tek kad smo stigli na vrh. Koncept vrha je itekako shvatio, znatiželjno je promatrao gdje se nalazi. Jako voli visine. Isto se ponašao i kad smo obišli Veli vrh, Obzovu i Zminju na Krku – pričaju.

Zbog Donova zdravstvenog stanja i dalje biraju manje zahtjevne rute, ali sigurni su da će s vremenom obići većinu vrhova Hrvatske i svijeta.

životna priča Spasio sam ga iz skloništa, a onda je Marley spasio moj život Traži dom Lina Paulina voli i ljude i pse, obožava se maziti, igrati i jesti
Vinkovci: Uhićena Gabrijela Žalac odlazi iz kuće u pratnji istražitelja
SATIRIČNI PREGLED TJEDNA
Zagrepčani su probdjeli cijelu noć, psi tragači pušteni su s lanca, iz pritvora je pobjegla G. Ž.
Hrvatski Telekom
BUDITE OPREZNI
Istraživanje iz Hrvatske: Ovo su najopasnija ponašanja mladih na internetu o kojima se rijetko priča
  • Važna obavijest

    Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
  • galapagos7:

    kada nešto zavoliš onda je tvoje kakvo god da je , ali "goreg" psa nisu mogli uzeti, neposlušan, tvrdoglav, agresivan prema ostalima psima, sklon lutanju, poprilično divljeg karaktera , psi najbliži vučjim korijenima, a opet kada ga zavoliš morati će ... prikaži još! odtrpiti sve to kao i ja do posljednjeg daha. mome najdražem neprežaljenom križancu samojeda i haskija....