Drugi bojkot petkom bio je opet uspješan. Ne baš kao prvi, kada su Hrvati u trgovinama ostavili čak 53 posto manje novca nego ranije, ali i 44 posto manja potrošnja također je senzacionalno dobar rezultat. Oni koji su se nadali da će Hrvati po običaju lako izgubiti interes i dići ruke sada su razočarani. Oni drugi oblici širenja bojkota pokazali su se za nas isuviše kompliciranima. No, to je zbog našeg karaktera. Nije da ljudi ne mogu zapamtiti da bi trebali po zamislima organizatora još na tjedan dana, s početkom u četvrtak, bojkotirati po tri trgovačka lanca do sljedeće srijede, pa još i tri određena proizvoda, nego je to stoga što naši ljudi ne vole da im se soli pamet. U stilu, ti ćeš mi reći koga ću bojkotirati. Ali taj petak kao dan za sveopći bojkot za sada se uhvatio i to je sasvim dosta s obzirom na ciljeve zašto smo uopće i ušli u bojkot. A cilj je, dakle, da se znatno smanji pohlepa onih koji su Hrvatsku shvatili kao El Dorado u kojemu mogu kršiti pravila po kojima posluju kod kuće.
Ako se bojkot provodi dosljedno i organizirano, može imati učinak. Ako nije dovoljno masovan, trgovci će ga samo ignorirati.