Živim u kvartu dobrih ljudi i herojskih stabala. Usred ove vrućine prolazim ulicom i zastanem dok se sparina spiralno isprepliće s preostalim kuglicama kisika, uspinjući se prema okrajku neba što je virio na nas.
Pogledao sam gore i shvatio da bi sve moglo biti kudikamo gore da velik dio ulice i čak tri zgrade pod svoju blagotvornu sjenu nije gotovo pa majčinski skrila prekrasna krošnja. Zeleno se natkrila nad životom, čuvajući ga u krilu velebnog rasta koji desetljećima esenciju života crpi iz zemlje pa sam se okrenuo i pogledao sva stabla u kvartu i doživio ih kao dalekovode smisla, ljepote i plemenitosti. Struja koja se ovuda granala mogla se opipati u silini dobronamjerne energije dok čovjeka čuva od njega samog.
Neizvjesnost raste, a rat u Ukrajini mi sve više sliči na alibi za sve teškoće koje nam tovare, a ne njihov uzrok
Otvori KEKS Pay
