Prosinac je 1944. godine. Još uvijek traje nevjerojatno razaranje koje je svijetu priuštio Drugi svjetski rat, koncentracijski logori poprišta su nezamislivih zločina, a atomske bombe tek trebaju biti bačene. Posljednja godina rata bila je i najsmrtonosnija. Na jugu Sjedinjenih Država, u Zapadnoj Virginiji, 28-godišnji mladić, bijelac Bob Byrd piše pismo senatoru Theodoreu Bilbu, žaleći se na politike predsjednika Harryja Trumana koji je htio crnce i bijelce integrirati u vojsci.
U pismu piše kako se nikada neće boriti u američkoj vojsci "s crnčugom uz sebe" te zatim dodaje: "Radije bih umro tisuću puta i vidio američku zastavu bačenu zauvijek u blato nego što bih htio vidjeti našu voljenu zemlju poniženu rasnim mješancima". Byrd je u prvoj polovici 1940-ih bio član Ku Klux Klana, izrazito nasilne i eksplicitno rasističke skupine koja se protivila "miješanju rasa", a zapravo je maltretirala, napadala i ubijala Afroamerikance. Neki su izvan Amerike tu organizaciju zapamtili po smiješnim bijelim kapuljačama i napornim uzvicima, no zapravo se često radilo o nečem mnogo opasnijem od "običnih" rasističkih proklamacija, bili su to često ubojice koji su linčovali ljude.
Otvori KEKS Pay
Sami su si dovukli crnce u roblje. Od Indijanaca nisu mogli napraviti robove pa su ih uništili. Sada su im i njihovi glasovi važni. Tipična amer politika.