Pomalo je otužno bilo gledati brodić s kojeg je malobrojna reprezentacija Bosne i Hercegovine pozdravljala publiku na otvaranju Olimpijskih igara u Parizu. U društvu jednako brojnih i (ne)uspješnih sportskih ekipa iz Bolivije i Bocvane otplovili su Seinom u olimpijsku prosječnost.
Ovo nije tekst o plivačima Lani Pudar i Jovanu Lekiću, džudašicama Larisi Cerić i Aleksandri Samardžić i bacaču kugle Mesudu Pezeru, jer njih petero koje čini bh. tim na ovoj olimpijadi zapravo je iznimka, jedino svjetlo u tami koja je odavno prekrila sport u toj zemlji. Zahvaljujući svom trudu i talentu, a unatoč svemu drugom u BiH, ovi mladi ljudi postižu vrijedne rezultate na svjetskoj sceni. Oni su već pobjednici jer su ostvarili karijere u zemlji i društvu koje nema nikakav sustav razvoja i potpore sportu. Je li to možda dovoljno za olimpijska odličja, vidjet ćemo ovih dana. Ako i bude, bit će to na čast i ponos njih i njihovih obitelji i trenera, a na sramotu ostatka BiH.